Kad se netko idući puta pozove na ove priče iz Biblije, recite mu da sere

Foto: Wikipedia/Press

BIBLIJA je bila i još uvijek je najpopularnija knjiga u povijesti. No, s obzirom na to koliko je dugo prisutna i koliko se raznorazni likovi pozivaju na nju, nevjerojatno je koliko ljudi zapravo malo znaju o tome što se u toj knjizi nalazi.

Da, knjiga je ogromna i čak i razumni ateisti neće pokušati umanjiti njezinu važnost, ali ako ste je odlučili koristiti kako biste pronašli opravdanje za svoje zatucane stavove, dobro ju je malo proučiti i upoznati se s gradivom, a ne samo ispaljivati budalaštine pozivajući se na "svetu" knjigu.

Tara Marie s portala Cracked izvukla je pet priča koje se često znaju naći na tapeti i koje su navodno izvučene iz Biblije, ali ako uložite minimum truda, otkrit ćete da to nije slučaj.

5. Sodoma i Gomora

Većina homofoba koji su svoje problematične stavove izgradili na vjerskom učenju vjerojatno će se pozvati na priču o Sodomi i Gomori, gradovima koje je Bog uništio zbog homoseksualnosti i poslao anđele da zgrome sve one koji postelju dijele s istim spolom i u isto vrijeme izvuku Lota i njegovu obitelj (jedini "normalni" stanovnici grada) prije nego božja pravda stupi na snagu.

Jest da se Sodoma i Gomora danas koriste kao metafora za svako razvratno ponašanje, ali oni najnabrijaniji kršćani vole se sjetiti ove priče svaki puta kad preko usta prevaljuju neku budalaštinu o homoseksualcima.

Na njihovu veliku žalost, u Bibliji (preciznije, Knjizi postanka) ne postoji dio u kojem Bog sumpornim ognjem uništava stanovnike gradova zato što su gay. Uništava ih zato što su grješnici, pokazuju mržnju prema strancima, a ne pokazuju suosjećanje za slabe i siromašne. Da stvar bude gora, ova tri razloga daleko bolje opisuju one koji osuđuju nego one koje osuđuju.

Istina, postoji jedan sporan dio u kojem stanovnici grada žele silovati dvojicu muškaraca koji su posjetili Lota (Post. 19,5), ali sve što nasilnici izgovaraju je: "Gdje su ljudi, što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih upoznamo!".

E sad, kad nekog "upoznate" u Bibliji, to nije isto što i upoznati nekog na tulumu (osim ako možda niste u Lici gdje i rukovanje ima drugo značenje). Naime, "tata godine" Lot već malo kasnije izgovara super problematičnu rečenicu: "Ne činite takva zla, braćo moja! Evo, imam još dvije kćeri koje ne SPOZNAŠE muža: njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uđoše u sjenu krova mojega!"

Kao prvo, mnogi se stručnjaci ni danas ne slažu oko tumačenja ove rečenice, ali čak i ako su ovi nasilnici bili homoseksualci, to ni u kojem slučaju nije osnovni grijeh niti se izričito navodi kao nešto zbog čega je Bog zasumporio ova dva grada već više kao slobodno tumačenje nekog drkadžije koji samo traži citat kojime bi opravdao vlastite pomaknute stavove.

4. Sedam smrtnih grijeha

Čak i ako nikad niste nogom kročili u crkvu, vjerojatno ste upoznati s konceptom sedam smrtnih grijeha ili najgorim stvarima koje Bog ne oprašta tako lako. To su: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost.

Svi ih znaju (barem dio), međutim, tražite koliko god želite, ali u Bibliji ih nećete pronaći.

Iako djeluju kao nešto dovoljno općenito i otvoreno za slobodno tumačenje da u njih uvrstite svako problematično ljudsko ponašanje, a takvih je stvari u Bibliji i više nego dovoljno, ova se lista u Bibliji ne spominje. Radi se o mudroliji srednjovjekovnih crkvenjaka koji su tražili jednostavan način da kategoriziraju sve grijehe.

U vremenima kad svaki dom nije imao svoj primjerak Biblije (a to je praksa stara tek nekoliko stotina godina), trebalo je pronaći jednostavan način da ljudima saberete ono najvažnije.

Kao prvo, radi se o umotvorini pape Grgura I. koji je samo želio stvoriti kratku listu, ali s vremenom mase su pogrešno pretpostavile da se radi o nečem što je izvučeno direktno iz Biblije, a postalo je opće mjesto nakon Danteove "Božanstvene komedije" u kojoj je pakao podijeljen na devet krugova kojih, uzgred rečeno, također nema u Bibliji.

3. Čistilište

Čistilište (latinski: purgatorium) naziv je za čišćenje duše nakon smrti, s ciljem postizanja svetosti potrebne za ulazak u raj. Mnogi ga doživljavaju kao neku vrstu čekaonice, ali ujednu vjeruju i da se radi o konkretnom mjestu koje se barem tu i tamo spomene u Bibliji koja je nešto kao Vodič kroz život za putnike do raja.

Kao što već znate, ne spominje se.

Nigdje u Bibliji neće pronaći opis ovog mjesta već je riječ o dogmi koja se sugerira kako bi se riješio problem onih koji nakon smrti nisu do kraja zadovoljili uvjete za pakao i raj. I da, zvuči još besmislenije kad to ovako izgovorite. Prema tumačenju crkve, postojanje čistilišta odlučeno je na Saboru u Firenci 1431. jer u Bibliji taj dio nije dovoljno dobro razjašnjen.

Mnogi teolozi imaju velikih problema s ovom pričom jer nije najjasnije gdje odlaze bebe koje su umrle prije krštenja i što se događalo s pravednicima prije Isusova rođenja. Crkva nikad nije definitivno potvrdila postojanje limba, ali katolički vjernik ne smije nekoga tko drukčije razmišlja o ovome nazivati lošim katolikom.

Čistilište je definirano naukom katoličke vjere i svaki katolik mora vjerovati u postojanje čistilišta. Limb je plod teološke spekulacije, a ne objave. Govoreći o limbu većina misli na limb s djecom u koji navodno odlaze nekrštena djeca. Po tome bi ga trebalo razlikovati od limba o kojemu su govorili crkveni oci, u kojemu su dobri ljudi koji su umrli prije Isusova uskrsnuća čekali da im se otvore rajska vrata.

2. Marija Magdalena

Marija Magdalena jedna je od najpopularnijih ženskih likova u Bibliji, a ako sve to nije dovoljno razjašnjeno u pjesmi Doris Dragović, radi se o jedinoj apostolki koja je ostala u sjeni dvanaestorice daleko poznatijih mužjaka. Radilo se o prostitutki kojoj je Isus oprostio nakon čega ga je uokolo pratila, prala mu noge i nastavljala iskupljivati svoje grijehe. Mnogi su vjerovali da je Isus upravo nju najviše volio zbog čega su započele i teorije zavjere da su se vjenčali i imali djecu. Uglavnom, čuli ste za "Da Vincijev kod".

No, ništa od ovog nije u Bibliji. Ukratko, pojavljuje se u Bibliji kao jedna od njegovih sljedbenica i to je to.

Svi mitovi oko nje uglavnom dolaze zabunom jer Biblija je prepuna likova imena Marija. Neke su mu kuhale, druge su bile prostitutke kojima je Isus opraštao, a sve su mu prale noge. Crkva je u srednjem vijeku odlučila da je Marija previše, da to buni ljude i da je vrijeme da sve te Marije spoje u jednu osobu.

1969. crkva je odlučila ispraviti nepravdu, ali budući da mnogi aktivno ne prate odluke Crkve, zadržao se mit da je Marija Magdalena "grješnica" koja je Isusu prala noge iako se nigdje u Bibliji na navodi da je njezin grijeh bavljenje prostitucijom.

1. Sotona

Sotona je prvi anđeo i isprva je bio jedan od božjih miljenika, ali onda je odlučio pobuniti se i protjeran je na Zemlju gdje postaje Princ tame (ne Batman), glavni neprijatelj čovječanstva i dežurni krivac za sve loše na ovom svijetu. Sudeći prema tome koliko se često spominje, pomislili biste da taj vragolan ima veliku ulogu u Bibliji.

No, tu priča postaje kompleksnija.

Kao prvo, ne radi se o monstrumu s rogovima i trozupcem, ali to ste vjerojatno znali. No, još je bitnije naglasiti da se reference na Sotonu vrlo često ne odnose na jednog lika niti taj lik ima jednu jasnu ulogu. Je li potpuna suprotnost Bogu, njegov saveznik, lažljivac, heroj, zločinac ili nešto deseto?

Zmija u rajskom vrtu koja je Adamu i Evi podvalila jabuku nije Sotona u obliku zmije već samo jedna prilično pokvarena zmija. Riječ "sotona" u Starom zavjetu često se odnosi na protivnike, a ne konkretno biće.

Da stvar bude čudnija, Sotona se ne pojavljuje često, a kad se i pojavi, nije nužno zla i lažljiva osoba. Ponekad je jedan od anđela koji Bogu pomažu da donese važnu odluku. Primjerice, u priči o Jobu, Sotona Bogu sugerira da Job ne bi bio toliko pravedan kada bi mu se oduzelo bogatstvo i obitelj. Bog posluša savjet i to je to.

Ponekad nije to što mnogi pogrešno pretpostavljaju da jest jer ime Lucifer se također pojavljuje, ali ne radi se o pravom imenu Sotone već se Izaija u 14. poglavlju obraća babilonskom kralju nazivajući ga "Svjetlonošom" i "sinom Zore".

A ponekad je nešto super fantastično i "tolkienovski" zajebano. Naime, u Knjizi otkrivenja pojavljuje se kao general u borbi protiv Boga, konkretnije: "I zbačen bi zmaj onaj veliki, stara zmija, koja se zove đavao i sotona, koji zavodi sav svijet, zbačen bi na zemlju, i anđeli njegovi zbačeni biše s njim."

Dakle, zmaj. Zmaj! Nakon što ga cijelu knjigu ni ne opišu, tek na samom kraju otkrivaju veliki obrat - radi se o divovskom zmaju.

Pročitajte više