Koliko je za glumce bitan izgled? Razgovarali smo s domaćom redateljicom

Foto: Instagram/EPA/Profimedia/IMDb/Duško Jaramaz/Pixsell

NEDAVNO, nakon što su svijet obišle fotografije mladolikog Brada Pitta koji i blizu 60. izgleda odlično, netko se sjetio pored njegove staviti sliku Dragana Bjelogrlića, koji je puno vidljivije ostario.

Obojica su poznati i cijenjeni glumci, kojima izgled kod dobivanja uloga više ne predstavlja nikakav faktor. Ipak, je li tako sa svima? I bi li se megazvijezde poput Brada Pitta uopće probile da nisu izgledale dobro u mladosti?

Brojni glumci, a pogotovo glumice, često se žale kako ih se odbija za uloge jer ne izgledaju dovoljno dobro, mršavo ili mladoliko. Nije tajna - u komercijalnim produkcijama za široke mase preferiraju se ljudi koji, prema raširenim standardima, izgledaju odlično. Poznato je i da kamera dodaje pet kilograma, jer široki kadar iskrivi sliku. Teže je biti lijep na ekranu nego uživo.

Najbolji glumci su potpuno mijenjali izgled zbog uloge

Nije rijetkost da najbolji glumci potpuno promijene izgled za određenu ulogu. Christian Bale je za film The Machinist, u kojem glumi čovjeka koji pati od nesanice, izgubio 30 kilograma.

I Hugh Jackman je za ulogu u filmu Les Misérables morao znatno izgubiti na težini, a rekao je da prije snimanja nije smio ni piti vodu. Zbog toga je često patio od glavobolja i, naravno, velike žeđi. Postoji pregršt sličnih primjera - iako se brojne stvari mogu riješiti šminkom i efektima, uvijek će izgledati uvjerljivije ako glumac ili glumica uistinu izgleda kao lik koji utjelovljuje.

No, specifičan izgled za ulogu potpuno je različita stvar od generalno dobrog izgleda. Prema riječima mnogih iz industrije, u startu se preferira ljepota za uopće dobiti posao.

Nakon pomne selekcije glumaca često se dobije Baywatch - serija u kojoj svi izgledaju kao modeli s modne piste, savršenih lica i isklesanih tijela. Ili, u modernoj i politički korektnoj varijanti, Baywatch s jednim likom od 150 kilograma koji služi kao alibi.

Žene su posebno podložne šikaniranju zbog izgleda i godina?

Meryl Streep žalila se da su je nakon 40. odbijali na sve većem broju uloga. "Rekla bih da je naša kultura opsjednuta mladošću. Kad sam napunila 40, bile su mi ponuđene tri uloge vještica. Nisu mi ponudili nikakve uloge avanturista, ljubavni aspekt, heroje ili demone. Dali su mi vještice jer sam bila 'stara' s 40", izjavila je svojevremeno.

Slična stvar dogodila se i Anne Hathaway. "Kad sam bila u ranim dvadesetima, uloge su bile pisane za likove u ranim pedesetima i dobivala sam ih. Sad sam u ranim tridesetima i pitam se zašto je netko od 24 godine dobio tu ulogu", otkrila je jednom prilikom.

Iako su se i brojni muškarci žalili na nepravednu dodjelu uloga, čini se da su žene posebno podložne šikaniranju zbog izgleda ili godina.

Glumci u Bollywoodu žalili se da su ih odbili jer su "previše lijepi"

S druge strane, prošle godine se internetom proširila sprdnja nakon što su se glumci u Bollywoodu žalili da su ih odbili jer su "previše lijepi". Karan Tacker tada je izjavio:

"Nikada mi nisu govorili da nešto ispravim, ali ono što mi je uvijek bila prepreka je 'izgledaš predobro za tu ulogu'. To je bio pravi izazov s kojim se suočavam jako dugo. Rekli su mi: 'zgodan si tip, u tome je problem' ili 'previše si fit, nemoj vježbati toliko.'"

Uslijedila je salva zabavnih tvitova. Dakle, za uloge se najčešće preferiraju lijepi ljudi, ali može se dogoditi i da se za specifičan komad traži i drugačiji izgled. 

Sve češće, a pogotovo posljednjih godina, u serijama i filmovima mogu se vidjeti glumci koji ne izgledaju stereotipno lijepo, ali su ipak vrlo uspješni, angažirani i dobro plaćeni. Neki od najpoznatijih primjera su Amy Schumer i Peter Dinklage.

O tome je li dobar izgled važan i treba li biti tako razgovarali smo s domaćom glumicom i redateljicom Žanom Bumber.

Koliko glumcima znači stereotipno dobar izgled pri zapošljavanju i dobivanju uloga?

"Izgled je bitan, ali ne i presudan. On čak može biti i otežavajuća okolnost. Recimo, Brad Pitt i Leonardo DiCaprio su izuzetno lijepi, ali im je dugo trebalo da dokažu da su dobri glumci upravo zbog toga.

Za neku karakternu ulogu treba karakterna glumica. Naravno da ćete za Barbie uzeti Margot Robbie, koja je izuzetna glumica, ali i predivno izgleda. Ne možete za tu ulogu uzeti neku bucu, bilo bi suludo. Dakle, izgled je bitan u smislu tipizacije lika. Ako tražite zavodnicu ili zavodnika, i izgled se mora poklapati s tim."

Upravo glumice se žale da ih često odbijaju jer su "prestare", čak i kad je lik rađen za njihove godine.

"Da, to je paradoks. Ali ima novi trend koji sam uočila na Netflixu - prije se Hollywood sramio godina pa se smatralo da je starije ljude ružno vidjeti, ali više nije tako. I Jane Fonda glumi u seriji koja opisuje upravo to starenje i zezaju se s tim. I Michael Douglas se sve češće nalazi u takvim ulogama. Dakle, ipak se ta problematika više ne gura pod tepih."

Postoji li razlika između kazališta i filma, budući da ste radili u obje domene? Gleda li se u kazalištu više talent, a u serijama "televizičnost"?

"Da, postoji. I druga je vrsta glume - kamera vidi sve, a u kazalištu morate biti ekspresivni da i zadnji red vidi što se događa. Na televiziji se sasvim sigurno više gleda izgled, jer morate biti nalik liku i redateljevoj viziji istog."

Postoji li razlika između Hrvatske, kao malog tržišta, i Amerike kao ogromnog? Stvara li malo tržište nekoliko tipiziranih likova i poznatih glumaca, u kojima se izgledom dobiva prepoznatljivost?

"U Hrvatskoj je sve puno tipiziranije, što može biti i dvosjekli mač za glumce. Ponekad publika poistovjeti glumca s ulogom, zavoli ga i prihvati kao takvog, ali to dugoročno može biti i opterećenje za glumca i prepreka u dobivanju drugih uloga.

Recimo, jedan jako talentirani kolega je izvrsno interpretirao ulogu gej osobe i publika ga je tako prihvatila, ali mu je ta uloga bila prepreka u snimanju reklame jednog proizvoda vezanog za nogometno prvenstvo. Ljudi su ga percipirali kroz ulogu kojom se proslavio, a ciljano tržište bilo je sasvim drugačije."

Zašto zvijezde rade estetske zahvate? Samo zbog taštine ili se boje da s godinama neće dobiti uloge?

"Mislim da hrvatski film voli dokumentarnost pa estetski zahvati kod nas još nisu toliko uzeli maha. Već u susjednoj nam Srbiji je botoks sve prisutniji, a u Americi pogotovo... Tamo kao da se vodi kampanja da čovjek može biti bilo što, samo ne star. Svi imaju lijepe bijele zube, za razliku od europskih filmova u kojima i dalje imaju prirodne i žućkaste. U Americi je to nedopustivo.

Srećom još uvijek nismo toliko amerikanizirani, što ne znači da uskoro nećemo biti. Ima nekih koji si silom žele oduzeti 10-20 godina, ali to na kraju ode u grotesku."

Prije nekoliko godina gledali smo Irishmana, gdje Robert De Niro glumi čovjeka u više generacija i životnih doba. Hoće li tehnologija uskoro moći učiniti izgled nebitnim?

"Sigurna sam da hoće. Gledala sam eksperiment koji su radili Španjolci, u kojem su ljudima puštali snimke njihovih partnera. Ali na snimkama nisu uistinu bili njihovi partneri, nego glumci s njihovim namontiranim licima. To je toliko uvjerljivo da ni prikazani ljudi nisu vidjeli razliku. 

I ta tehnologija je već danas ovdje, nije neka budućnost, nego današnjica. Prilično zastrašujuće", zaključuje Bumber.

Pročitajte više