Umjetnica Marina Abramović (79) smatra da je seksualni život generacije Z u ozbiljnom problemu. U razgovoru za magazin Dazed, koji je dala nakon premijere izložbe Balkan Erotic Epic, ocijenila ga je "katastrofom" i otvoreno rekla da je zabrinuta zbog načina na koji mlađi danas ulaze u intimne odnose.
"Mislim da je to katastrofa", poručila je Abramović, misleći pritom ponajprije na oslanjanje mladih na pornografiju i izbjegavanje emocionalne bliskosti. "Vidim mlađu generaciju koja više nema seksa", nastavila je, tvrdeći da lako dostupni eksplicitni sadržaji mijenjaju percepciju i očekivanja.
Po njezinu viđenju, mnogima je pornografija postala praktički jedini "izvor znanja" o seksu - i to preko ekrana.
Abramović pritom ističe i drugi problem: strah od vezivanja. Kaže da se mladi boje emocionalno se otvoriti jer se boje da će biti povrijeđeni. A, dodaje, ljubav i bol često idu ruku pod ruku - i upravo je to dio iskustva koji se ne može "preskočiti" ako želite stvarnu bliskost. "Ali ljubav i bol tako lijepo idu zajedno", zaključila je.
Njezini stavovi uklapaju se u širu sliku o kojoj se posljednjih godina sve češće govori - da mlađe generacije imaju manje seksa nego prethodne.
>>Zašto su mladi sve manje intimni?
The Guardian je nedavno pisao da generacija Z prolazi kroz svojevrsnu "seksualnu recesiju". U istom smjeru idu i podaci koje je prošlog rujna objavila trgovina erotskim proizvodima Lovehoney: prema njihovim statistikama, generacija Z ima najmanje seksualnih odnosa godišnje u usporedbi s milenijalcima, generacijom X i baby boomerima.
Marina Abramović jedna je od najvažnijih umjetnica performansa u svijetu, poznata po istraživanju granica izdržljivosti ljudskog tijela i uma. Rođena je 30. studenog 1946. godine u Beogradu, gdje su je roditelji odgajali u strogoj vojničkoj disciplini koja će kasnije postati ključan element njenog rada.
Karijera Marine Abramović obilježena je jedinstvenim performansima u kojima istražuje teme boli, ranjivosti, odnosa s publikom i transformacije svijesti, zbog čega je često nazivana "bakom performansa".
Započela je umjetničku karijeru u Jugoslaviji tijekom 1970-ih, istražujući performans kao formu umjetničkog izraza. Već na početku performansi poput Rhythm 10 i Rhythm 0 privukli su pozornost javnosti zbog svoje radikalnosti.
>>Zbog umjetnosti dala ljudima da joj rade što žele na 6 sati
U Rhythm 0 (1974.) Marina je publici dala 72 predmeta, od kojih su neki bili potencijalno opasni, te se prepustila njihovoj volji, dozvoljavajući im da rade što god žele s njom tijekom šest sati. Ovaj eksperiment završio je fizičkim i psihičkim napadima, pokazujući kako anonimnost može potaknuti agresiju i dehumanizaciju. Ovim performansom Abramović je zauvijek obilježila pojam "interakcije s publikom".
Među njezinim najpoznatijim radovima je i projekt Sedam lakih komada u čijem je sklopu rekreirala i rad Vita Acconcija Seedbed iz 1972., pri čemu je, prema vlastitim riječima, doživjela devet orgazama pred publikom u njujorškom muzeju.
U drugim performansima skakala je u goruće zvijezde ili je publiku provodila kroz uzak prolaz između dvoje potpuno golih ljudi - sve s idejom da se posjetitelj ne može samo "praviti da ne sudjeluje".
Svoju opsesiju pomicanjem granica Abramović je objasnila kao potrebu da se ljude gurne licem u lice sa strahom. U intervjuu za The Times 2024. rekla je da takve situacije namjerno postavlja kako bi se oslobodila straha od boli - ali da joj je za to potrebna energija publike. "Kada nastupate, niste siromašna, krhka mala Marina, to je vaše super-ja, koje može učiniti bilo što", poručila je.