Dok radnici svih generacija, od generacije Z do baby boomera, traže načine kako osigurati svoje karijere u doba umjetne inteligencije, direktor Palantira Alex Karp nudi prilično jednostavan odgovor na pitanje tko će u budućnosti imati prednost. Prema njegovu mišljenju, najbolje izglede imaju dvije skupine ljudi - oni sa strukovnim vještinama i neurorazličiti pojedinci. Karp pritom otvoreno dovodi u pitanje vrijednost elitnih diploma u ekonomiji koju sve više oblikuje umjetna inteligencija, dok se istodobno procjenjuje da će do 2027. godine 20 posto prodajnih odjela unutar tvrtki s popisa Fortune 500 aktivno zapošljavati neurorazličite talente.
"U osnovi, postoje dva načina da znate imate li budućnost", rekao je Karp u nedavnom intervjuu za TBPN. "Prvo, imate neko strukovno obrazovanje. Ili drugo, neurorazličiti ste."
Prva kategorija koju Karp spominje odražava sve raširenije mišljenje da je obrtnička i tehnička zanimanja teže automatizirati nego uredske i administrativne poslove. Električari, vodoinstalateri i slična zanimanja zato se sve češće navode kao poslovi koji bi mogli ostati traženi i u eri umjetne inteligencije, osobito dok tehnološke kompanije šire infrastrukturu poput podatkovnih centara. Karp u tom smislu strukovne vještine vidi kao konkretniju zaštitu od promjena na tržištu rada.
Njegova druga kategorija ima i osobnu dimenziju. Karp je ranije govorio o tome da ima disleksiju, a u širem smislu neurorazličitost obuhvaća i stanja poput ADHD-a i autizma. Po njegovu mišljenju, prednost tih ljudi nije samo u dijagnozi nego u tome što često razmišljaju drukčije, vide obrasce koje drugi ne vide i lakše dolaze do neuobičajenih rješenja. U istom je intervjuu rekao da će u prednosti biti oni koji su "više umjetnici", koji gledaju stvari iz drugog smjera i mogu izgraditi nešto jedinstveno.
Prema Gartneru, do 2027. godine 20 posto prodajnih odjela unutar tvrtki s liste Fortune 500 aktivno će zapošljavati neurorazličite talente kako bi poboljšali poslovne rezultate.
Iako neurorazličitost nije formalni uvjet za zaposlenje u Palantiru, tvrtka je jasno pokazala da takve kandidate smatra vrijednima. Na službenim stranicama objavljen je program Neurodivergent Fellowship, kroz koji Palantir traži ljude koji vide obrasce koje drugi propuštaju i nude rješenja koja drugima promiču.
Palantir je pokrenuo i zaseban program Meritocracy Fellowship, namijenjen mladima koji nisu krenuli klasičnim fakultetskim putem. Na službenoj stranici tvrtka taj program opisuje kao priliku za iznimno sposobne mlade ljude koji žele odgovornost i stvaran rad, a ne samo diplomu.
Taj pristup dobro se uklapa u Karpov skepticizam prema tradicionalnim karijernim obrascima. Iako i sam ima diplomu Haverford Collegea, pravo sa Stanforda i doktorat sa Sveučilišta Goethe, više je puta javno govorio o ograničenjima klasičnog visokog obrazovanja u gospodarstvu koje sve više oblikuje umjetna inteligencija. Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu početkom 2026. rekao je da će umjetna inteligencija "uništiti poslove u humanističkim znanostima" te dodao da će takve kvalifikacije biti teško unovčiti ako osoba nema i neku drugu konkretnu vještinu.
Kako se smanjuje broj klasičnih početničkih poslova za mlade diplomante, mnogi dolaze do sličnog zaključka kao i Karp, sama diploma više nije jamstvo uspjeha. No ne slažu se svi s njegovim pogledom na budućnost rada.
Microsoftova glavna znanstvenica Jaime Teevan smatra da bi upravo društvene i humanističke znanosti mogle dobiti na važnosti u eri umjetne inteligencije. U izjavi za The Wall Street Journal naglasila je da će metakognitivne vještine, poput fleksibilnosti, prilagodljivosti, eksperimentiranja i kritičkog razmišljanja, biti sve važnije, a upravo ih takvo obrazovanje često razvija.
Sličan stav iznijela je i Daniela Amodei, suosnivačica Anthropica. U razgovoru za ABC News rekla je da će studiranje humanističkih znanosti biti "važnije no ikad", jer će osobine koje nas čine ljudima, poput komunikacijskih i međuljudskih vještina, suosjećanja i znatiželje, imati još veću vrijednost nego danas.
Drugim riječima, Karp smatra da će budućnost pripasti ljudima s konkretnim praktičnim vještinama i onima koji razmišljaju drukčije, dok drugi tehnološki lideri vjeruju da će upravo ljudske, teško automatizirane sposobnosti biti ono što će visoko obrazovanje učiniti relevantnim i u AI eri.