Screenshot: YouTube
NA DANAŠNJI je dan prije 31 godinu, nakon duge i teške bolesti, preminuo je kultni pjevač Atomskog skloništa Sergio Blažić Đoser. Priču o njemu donosimo u suradnji s YugoPapirom.
Siječanj 1987: Nisam volio prošlu godinu, bila je puna loših vijesti. U studenom sam čuo da je Sergio umro. Ma kako očekivana, takva vijest uvijek djeluje kao šok. Međutim, nitko nije bio sasvim siguran da je vijest točna.
Nazvao sam Langera i saznao da je u pitanju greška. Neka medicinska sestra je pobrkala imena pacijenata i tako se proširila vijest: Sergio je sjedio kod kuće i primao telegrame saučešća.
Htio sam mu se odmah javiti, ali činilo mi se da bi u tom trenutku bilo neumjesno, da kaže da je sretan što je živ. Odlučio sam ga nazvati kad prođe malo vremena.
Više se nismo čuli.
Volio sam Sergia jer je bio jači od svega i iznad svega. Njegov optimizam je prelazio na druge. Kada sam ga pozvao da u veljači 1985. pjeva u YU Rock misiji, pristao je odmah.
Na snimanje u studio V došao je iz kliničkog centra u Ljubljani. Otpjevao je svoju dionicu i vratio se nazad, u Ljubljanu.
U travnju je opet došao, u "Hit mjeseca", kad je pjesma prvi put izvedena na TV-u. Opet se vratio na liječenje u Ljubljanu. Dolazak na "Marakanu" - ponovio je putovanje na liniji klinički centar, "Marakana", klinički centar. Kao da je, znajući da mu nema lijeka, htio pomoći drugima.
Ni tad, na "Marakani", ni pola godine kasnije, na MESAM-u u hali "Pionir", nije postavljao pitanje redoslijeda nastupa.
Na MESAM-u, trebali su nastupiti pretposljednji, a poslije njih jedna popularna grupa. Međutim, ta grupa je kategorički odbila da bude na kraju koncerta.
Sergio je kazao, nema veze, mi ćemo, zar je to važno.
I onda, kad su izašli na scenu, dogodilo se nešto strašno. TV ekipa, koja je snimala čitav tijek koncerta, počela je demontirati kamere. Sklonište je sviralo, Sergio pjevao, čini mi se nikada bolje.
Publika ih je primila, kao i uvijek, fantastično. Sišao je sa scene i ne znam je li bio ljut, ali znam da je bio tužan. Kao da je znao, kao da je osjećao da je to možda njegov posljednji nastup pred beogradskom publikom koja ga je uvijek dobro prihvaćala i voljela.
Tako je i bilo. 7. studenog 1986, Sergio je posljednji put pjevao Beograđanima.
Lažna vijest iz studenog, potvrdila se, na žalost, u januaru. Opet nisam htio povjerovati i opet sam nazvao Langerove, nadajući se istom ishodu kao dva mjeseca ranije.
Na žalost, ovoga puta, odgovor je bio konačan. Još jedan dragi prijatelj je otišao. Bilo je divno poznavati Serđa. Utoliko je teže shvatiti da ga više nema.
Napisao: Mladen Popović (Rock, 1987.)