Foto: Index/RTL
KAD SU se Hrvati po prvi puta u životu susreli s konceptom reality showa na domaćem terenu, radilo se o sveopćoj sablazni. Snebivalo se, kolutalo očima, padao je tlak, hvatalo se za glave, posezalo za vodom i šećerom, a iz rukava se svakih pet minuta izvlačio as - zabrinutost za to kako će se sve to odraziti na umove nevine dječice i kulturno-civilizacijske tekovine hrvatskog naroda.
Bili smo iskreno šokirani. Zabrinuti.
Desetak godina kasnije, imate osjećaj da ste vidjeli sve i kada bi neka televizija ovog trena odlučila emitirati reality show u kojem natjecatelji za skuter Gilera Runner moraju u što kraćem vremenu ručno zadovoljiti vepra, vjerojatno biste zgrabili daljinski, prebacili na Vepar TV i jedva čekali da se na Fejsu zgrozite nad novim dnom jer zgražanje nad novim dnom uvijek je magnet za lajkove.
To je bio slučaj i s RTL-ovim showom "Ljubav je na selu". Neki su se zgražali, hrpetina ga je gledala, neki napadali, drugi branili i sve je bilo isto k'o i lani.
Novo dno dna starog dna dna
Obožavamo se šokirati i govoriti da je nešto "dno dna" čak i ako pratimo. To je gorivo reality scene. Već bismo trebali biti svjesni da dno dna ne postoji. Postoji iduća sezona, a ako je nema, postoji drugi show. Sličan, ali malo gori. Mi kažemo "dno dna", producenti reality showova to dožive kao izazov pa dogodine nadmaše sami sebe.
Svaki puta kad opizdimo u ono što nazivamo "novim dnom dna", nastane mala rupa kroz koju možete razaznati obrise sljedećeg platoa u koji ćemo tresnuti za samo nekoliko godina. Partija "zabrinutog pokera" previše je puta odigrana, na stolu se nalazi previše aseva, a prazni rukavi iz kojih su poispadali, tužno se klatare na laganom povjetarcu naše kurobolje.
Više nas nije briga i samo čekamo da se letvica ponovno spusti.
I stvarno nikog ne iznenađuje da ljudi u tome masovno uživaju jer elitist u nama vrišti da je ukus masa oduvijek bio dno. No, samo zato što to mislimo, ne znači da tako uistinu jest. Na svaki novi "Big Brother" dolazi neki novi "Breaking Bad" ili "Making a Murderer", a čak i domaće serije postaju puno bolje. Živimo u, kako ga David Bianculli naziva, "platinastom dobu televizije" i nikada više ljudi nije uživalo u kvalitetnijem TV sadržaju. Stoga, ne možemo baš govoriti da je sve otišlo dovraga. Upravo suprotno.
To što ljudi masovno uživaju u "Ljubavi na selu" i sličnim pizdarijama samo pokazuje da su se komercijalne televizije s vremenom specijalizirale za određeni tip sadržaja i da je to jedino mjesto na kojem gledatelji mogu uživati u dnevnoj dozi ispodprosječnosti.
Koristiti "Ljubav na selu" kao dokaz da je kvaliteta televizijskog sadržaja na silaznoj putanji isto je što i reći da sva hrana ovog svijeta postaje smeće samo zato što McDonald's u vašem kvartu odlično posluje.
Priglupi reality showovi nisu "redefinirali TV zabavu" već samo predstavili novu vrstu celebova i dokazali da mazohizam može evoluirati do neviđenih razmjera. Gledate ih pitate se zašto bi se itko želio dokopati ovakve slave? Jasno vam je da televizije to rade zbog novca, ali kako od toga mogu profitirati sami kandidati?
Ljubav je na selu, a sprdnja je na Fejsu
Novac očito ne može biti glavni mamac jer Slobodna je nedavno pisala o najvećoj zvijezdi "Ljubavi na selu" Nevenki Bekavac koja "nema ni za papar", a ni honorari kandidata daleko razumljivijeg "Big Brothera" nisu nas baš ostavili bez daha. Ljubav možda uistinu i jest jedan od razloga, ali postoje daleko manje eksponirani i učinkovitiji način da se dokopate partnera. Primjerice, Facebook ili Tinder. Ili jednostavno ušetate u selo.
A i postoji nešto posebno perverzno u showu koji se bavi sparivanjem ljudi pred očima javnosti dok ih mase gledaju i rugaju im se. I to je uvijek ona posebno ružna kombinacija ismijavanja nečijeg fizičkog izgleda i inteligencije umotana u glumljenu podršku ukrašenu ironičnim mašnama kao što su "legendo", "ljepotice" i "predivna si".
Očito to ne rade ni zbog slave. Nazivati to "slavom" potpuno je pogrešno jer to već odavno nije slava, a ako je ikad bila, prestala je to biti nakon prvog emitiranog "Big Brothera". Prijaviti se u show kao što je "Ljubav je na selu" ne znači biti željan pažnje već se svjesno izložiti sprdnji.
Daleko od toga da se isto ne može dogoditi svakom pjevaču, glumcu, voditelju ili sportašu koji se našao pod povećalom javnosti u trenutku kad se na neki način osramotio ili ispalio nešto blesavo, ali u njihovu slučaju to je tek negativna nuspojava slave koju im donosi posao koji vjerojatno vole. U slučaju reality zvijezda, posebno sudionika "Ljubavi", ovo "zvijezda" zvuči neopisivo ironično. Taj kratkotrajni boravak u medijima tek je nuspojava koja dolazi s nečim što je od starta zamišljeno kao "eksploatacija čudaka", a tako se i doživljava.
Svi nešto dobivaju... U redu, "svi"
No, umjesto da se zgražamo nad ovim ili onim, razmislimo na trenutak kakvu vještinu morate imati da ljudima u 2016. prodate ovu priču o ljubavi i natjerate ih da unatoč svemu što znaju pristanu na sudjelovanje.
Jer zaista, predložiti potpunom strancu da za kikiriki i "slavu" kakvu biste poželjeli samo najgorem neprijatelju, nakratko napusti zdravu pamet kako bi nekoliko mjeseci zabavljao gomilu zlonamjernih sadista koji se naslađuju osjećajem lažne nadmoći, nešto je što ne može svatko. Većina tu rečenicu ne bi bila u stanju prevaliti preko usana, a da ih istog trena ne preplavi osjećaj kao da su upravo slijepcu podvalili pedeseticu i rekli mu da je stotka.
S druge strane, uvijek možete ispaliti onu "odrasli su ljudi i njihovo je pravo da s vlastitim životima rade što žele", a i posao reality zvijezde u nekom pomaknutom tumačenju stvarnosti djeluje kao mučeništvo. Gotovo kao plemenit poziv. Stoga, ne gledajte na njih kao na klasične zvijezde već kao na servisere naših usranih života.
I svatko nešto dobiva. Dio nas osjeća se bolje kad na ekranu vidi skupinu na koju mogu gledati svisoka. Drugi dio osjeća intelektualnu nadmoć nad onima koji show prate. A oni treći osjećaju se bolje zbog javno izražene empatije koju tobože gaje prema ljudima u žrvnju "bezosjećajne mašinerije zabave". Dovoljno je u društvu ili na Fejsu ispaliti "ne biste smjeli ismijavati bolesne ljude" i već se osjećate kao bolja osoba. Štoviše, galopirate prema raju, a niste učinili apsolutno ništa.
Nije li to predivno?