Jedna amula raste i naginje se pod težinom plodova u Božavi na Dugom otoku. Rodila je ove godine više nego inače, a plodovi su joj u spektru nijansi između svjetlozelene i žarkocrvene. Stablo se smjestilo između zgrade pošte i zgrade u kojoj je Turistička zajednica Božava.
S ciljem predvečernje šetnje predivnim božavskim poljem, prošli smo uskom uličicom i u debeloj hladovini stare školske zgrade primijetili natpis. Na isprintanom papiru i u košuljici od plastične folije piše – take a bite, it's free (u slobodnom prijevodu - poslužite se, besplatno je).
Nismo dugo tražili autore. To su Tomislav Barović, lokalni poštar, i Marijana Jerić, direktorica turističkog ureda u mjestu.
"Tomislav je jednom došao do TZ-a i rekao – gledam ovu amulu, puna je plodova i nitko ih ne bere, baš bi bila šteta da propadnu. Složila sam se jer i ja gledam to stabalce svaki dan, tu i tamo uberem koju, ali nije to to… Onda smo se dogovorili da napravimo pošteni natpis, isprintamo ga i zakačimo na amulu ili kako Božavljani kažu - sužini", pričaju nam.
I stvari su se brzo zakotrljale. Uličica je inače dosta prometna jer ide iznad božavske lučice i spaja stranu uvale na kojoj je nekoliko zgrada božavskog hotela sa stranom gdje je riva i na kojoj su kafići, gdje pristaje brod, ukratko, gdje je centar ljetnog života ovog pitoresknog mjesta neiskvarenog divljom gradnjom i prevelikim brojem gostiju.
"Turisti ne bi brali bez dozvole, zato smo stavili natpis"
"Svako jutro vidim kako naši turisti šetaju i beru amule. Slatke su kao med. Neki poberu par komada i odmah ih pojedu, neki stave u džepove, a neki došetaju i s kesicom pa je napune. I djeca im se vesele", kaže Marijana.
"Stvar je u tome da ljudi ne žele brati jer misle da je nečije, u centru je mjesta i misle da bi bilo nepristojno. Zato smo stavili ovaj znak, da im olakšamo i zapravo da ih nagovorimo da uberu koju amulicu. Zdrave su i ukusne, nešpricane, sto posto prirodne", dodaje ova Međimurka koja je studirala u Zadru i udala se u Božavu.
Napomenimo kako je i Tomislav doselio u mjesto. Momak iz Belišća pet godina radio je u hotelu, zatim nekoliko godina u lokalnoj trgovini, a onda se otvorilo mjesto poštara. Zaposlio se i otad cijelu godinu živi u Božavi, radi i uživa u čarima otočkog života.
"Ta amula nam je svima pred nosom i otkad ljudi beru plodove, dobro je i nama i njima. Turisti iz ovih 'ozbiljnijih' zemalja ne bi brali bez dozvole i zato sad rijetko koja amula padne na pod i fermentira, ja im čak dam i vrećicu da ponesu sa sobom i drago mi je vidjeti ih nasmijane i sretne", kaže Tomislav.