Kino Lika bilo je prvo u Hrvatskoj koje je puštalo erotske filmove. U suradnji s Yugopapirom donosimo test iz 1988. u kojem su Veljko Krulčić i Vedran Mihletić razgovarali s Brankom Brozinom, tadašnjim rukovoditeljem programa "Kinematografa".
Travanj 1988: "Bordello" Chucka Vincenta otvorit će sezonu prikazivanja pornića u kinu "Lika". Zagreb će tako konačno dobiti ono što se za jedan velegrad smatra logičnim, a publika će umjesto lažnih pokreta gore-dolje uživati u pravoj ševi...
Kraj mjeseca ožujka tekuće godine ostat će zabilježen u gradskim kronikama Zagreba kao razdoblje definitivne pobjede nad sumnjivo ćudorednim kino-socijalističkim moralom. Zagrebački su "Kinematografi", naime, nakon tradicionalno slobodnijih i buntovnijih Ljubljančana krenuli u pozitivnu akciju trajnog ustoličenja tvrde pornografije na platna gradskih dvorana. Antologijska meka gradskih voajera, kino-dvorana "Lika", trebala bi u svjetlijoj budućnosti u svojim kasnijim terminima prerasti u oazu filmske pornografije s tvrdim predznakom.
Ova činjenica, ustvari, znači da vjerna i strpljiva publika više ne bi trebala napuštati predstave s osjećajem prevare i da će zasigurno brojne kolone obožavatelja filmske ševe napokon dočekati svojih pet minuta. Ofucane i izborane gimnazijalke opuštenih plućnih krila, poznate iz mekog serijala Istinite priče, ružnjikave gologuze iz danskih doskočica pod zajedničkim nazivnikom "...u krevetu", zauvijek će nestati sa zagrebačkih ekrana i prepustiti vrijeme i prostor realističnijim oblicima kino-seksa.
Drugim riječima, MEKE i opuštene visuljke kojima su i najvjerniji pobornici prestali vjerovati zamijenit će TVRĐI automati, a lažne pokrete gore-dolje stvarna ševa.
U sveopćoj eri demokratizacije i priznavanja stvarnih istina, ovaj kulturološki i sociološki pomak jedan je korak više prema atmosferi u kojoj će i najtradicionalniji samozvani cenzori napokon morati pokleknuti pred stvarnošću i priznati kako je narod nakon nekoliko desetljeća celuloidnog obmanjivanja sazrio da gleda, komentira, vrednuje, važe istinu u krevetu.
Osim svega, činjenica da jedno gradsko središte dobiva svoj stalni kinematografski porno-termin upućuje i na demistifikaciju razgranatog ilegalnog i poluilegalnog tržišta porno-videa, koje, priznali to moralni očevi grada ili ne, uspješno već godinama egzistira na domaćem tlu.
Čast da otvori sezonu liberalnijeg kino-seksa pripala je legendarnom autoru i producentu prekomorske pornografije Chucku Vincentu i njegovom naslovu "Bordello", koji sasvim nedvosmisleno upućuje na fabulativan okvir filma u kojem se dobar dio zanimljivijih scena rješava KRUPNIM PLANOM.
Evolucija od širokih planova, TOTALA I POLUTOTALA prema KRUPNIM, filmološki je i psihološki znak koji govori da se lelujanje posteljine više ne treba promatrati iz nejasnih daljina, već da smo se seksu približili na razumnu udaljenost.
Razgovor: Branko Brozina, rukovoditelj programa "Kinematografa"
Bilo je najavljeno da će od 25. ožujka u kinu "Lika" započeti prikazivanje noćnih projekcija pornića, no predviđeni se film "Bordello" Chucka Vincenta ipak nije odvrtio. Zašto?
Razlog je čisto tehničke naravi. Iz Beograda nam nije stigla kopija filma. Iz "Centar-filma" smo dobili informaciju da su kopiju poslali pa pretpostavljamo da je negdje na putu zalutala. Čim kopija "Bordella" stigne u Zagreb, počet će igrati, što može biti već za nekoliko dana.
Što vas je navelo da se odlučite na noćne projekcije porno-filmova?
Mislim da se tome daje prevelik značaj. Prije svega, to nisu pravi pornografski filmovi. Pravi pornići su filmovi koji se sastoje od brutalnosti i raznih perverzija, a filmovi koje ćemo prikazivati - to nemaju. To su samo malo slobodniji erotski filmovi, filmovi s pričom, kakve smo mi već prikazivali.
Pretpostavljam da vam je neposredan poticaj stigao iz Ljubljane, gdje se već neko vrijeme prikazuju pornići?
U Ljubljani se ti filmovi prikazuju putem videa i onda se slika s televizije prenosi na platno, pa slika nije baš najčišća, titra, leluja. Drugim riječima, ne omogućuje pravi filmski doživljaj. Mi nećemo slijediti taj princip, te ćemo filmove prikazivati kao i sve druge, dakle na 35 mm. Je li ideja potekla iz Ljubljane? Nije. I bez njih bi "Kinematografi" te filmove počeli prikazivati u Zagrebu.
Znači li odluka - da se pornići prikazuju upravo u "Lici", da se to kino definitivno specijaliziralo za filmove tog profila?
Ne. Mi te filmove prikazujemo u "Lici" jednostavno zato što je ono smješteno u blizini Trga Republike kako bi naši posjetitelji nakon završetka filma još stigli uhvatiti zadnje tramvaje. A ako se taj naš mali eksperiment pokaže uspješnim, i u drugim kinima ćemo organizirati slične projekcije.
Bojite li se reakcija?
Reakcije su neminovne. No, što ćete, mi ćemo uz plakat filma obavezno istaknuti da su zabranjeni za mlađe od 15 godina i njih nećemo puštati u dvoranu. Da vam ispričam jednu istinitu anegdotu. Kad smo u kinu prikazivali "Lauru" Davida Hamiltona, pola sata nakon početka projekcije iz sale izlaze tri bijesna posjetitelja i odlaze na blagajnu te traže da im vratimo novac. Kažu da film nije ono što su oni očekivali: "Glumci filozofiraju umjesto da se jebu..."
Kakva su vaša dosadašnja iskustva s prikazivanjem, uvjetno rečeno, pornića?
Točno je da su neki od tih erotskih filmova - a ne pornića - bili dosta gledani. I nisu izazivali nikakve negativne reakcije. Recimo, "Strasti" imaju više od sto tisuća posjetitelja, a još uvijek su na programu. A danska erotska komedija "Hopa-cupa u krevetu" je jedan od najgledanijih filmova svih vremena u Zagrebu.
Tko odlučuje koje ćete filmove prikazivati?
Zasad smo nažalost ograničeni samo na filmove koje su uveli distributeri iz drugih sredina, jer premda u SR Hrvatskoj cenzure službeno nema, postoji Komisija za pregled filmova koja dosad nije pokazivala sklonosti za otkupljivanje filmova toga žanra. No, nadamo se da ćemo uskoro moći prikazivati te filmove iz naše distribucije.
Navodno će ulaznice za te noćne projekcije pornića koštati dvostruko više nego za filmove koji su na redovnom repertoaru?
Točno, ali mi za sve noćne projekcije u bilo kom kinu, "Kozari", "Triglavu", "Centralu" i drugima, uvijek naplaćujemo dvostruku cijenu karte. Ne možete ljude prisiliti da rade prekovremeno, i to noću - a ne platiti im adekvatno. Da ne govorim o tome da im moramo refundirati troškove taksija za odlazak kući jer u to vrijeme tramvaji više ne voze.
Koje ćete filmove prikazivati nakon "Bordella" na noćnim projekcijama u "Lici"?
I dalje ćemo prikazivati filmove Chucka Vincenta, redatelja koji je priznat u ovom žanru. Čini mi se da su još tri njegova filma otkupljena. Zatim, u pregovorima smo i za prikazivanje filmova Russa Meyera, koji se smatra klasikom i kult-režiserom u žanru erotskog filma.
Tekst: Veljko Krulčić i Vedran Mihletić (Polet, 1988.)