IAKO se o terapiji danas govori otvorenije nego ikad i dalje postoje mnogi mitovi i nesporazumi koji oblikuju percepciju javnosti. Od netočnih uvjerenja o tome kako bi trebala funkcionirati do pogrešnih pretpostavki o samom traženju pomoći za mentalno zdravlje, takve zablude mogu spriječiti ljude da iskoriste ovu korisnu opciju ili ih razočarati ako proces ne ispuni njihova očekivanja. Stručnjaci za mentalno zdravlje razjašnjavaju 10 najčešćih zabluda o terapiji i objašnjavaju kako ona doista izgleda.
"Uvriježena je zabluda da odlazak na terapiju znači da s vama nešto nije u redu ili da ste slabi", rekla je za HuffPost dr. Sue Varma, psihijatrica i autorica knjige "Practical Optimism". Ona, kao i većina stručnjaka za mentalno zdravlje, na to gleda potpuno drugačije. "Potrebna je hrabrost da se iskreno sagleda vlastiti život, obrasci ponašanja i odnosi", rekla je Varma. "Prema mom iskustvu, ljudi koji se upuste u to jedni su od najhrabrijih koje poznajem."
Još jedna česta zabluda jest da biste pomoć trebali tražiti samo u trenucima ekstremne tjeskobe ili krize. "Mnogi ljudi prvi put dolaze k meni neposredno nakon gubitka ili velike životne promjene poput prekida veze", rekla je psihoterapeutkinja Meg Gitlin. "To je u redu i često je poticaj za traženje pomoći. Međutim, neki dolaze na terapiju tek kad emocionalno 'dotaknu dno', a zatim nestanu čim stvari krenu nabolje, sve do sljedeće krize."
Iako se pomoć može tražiti povremeno ili za rješavanje kratkoročnih problema, Gitlin smatra da najuspješnija terapijska iskustva nisu definirana isključivo kriznim događajima. "Moje iskustvo kao terapeutkinje govori mi da, iako terapija može biti iznimno korisna tijekom kriznih situacija, ljudi su zapravo sposobniji za dublje razumijevanje i obradu tema kada im u životu ide dobro", rekla je.
"Potaknula bih ljude da ustraju s terapijom i kad se stvari smire, jer tada mogu pristupiti svojim problemima s promišljenog, a ne alarmantnog stajališta."
"Još jedna zabluda je da terapija uvijek mora uključivati dramatične proboje", rekla je Varma. "Ponekad je rad tiši. Već samo iznošenje problema na vidjelo, stjecanje uvida, povećanje svjesnosti i oslanjanje na vlastitu inteligenciju za učinkovitije nošenje s izazovima može biti duboko smisleno."
Naglasila je da je ključni cilj terapije izgradnja fleksibilnosti u načinu razmišljanja, povezivanju s drugima i reagiranju na stres. Proces vam može pomoći da razumijete tuđe perspektive, ojačate suosjećanje i empatiju te naučite zdravije načine suočavanja s poteškoćama. Mnogi dolaze na terapiju s pogrešnim predodžbama o tome koliko se brzo proces odvija.
"Otkrivanje kako poboljšati mentalno stanje i smanjiti patnju je proces", rekla je terapeutkinja Nina Tomkiewicz. "Život se sastoji od malih trenutaka pa su 'male pobjede' nužni temelji za 'veliku promjenu'. Uvijek volim slaviti male pobjede sa svojim klijentima - mislim da nas društvo tome jednostavno ne uči."
"U medijima vidimo velika, sveobuhvatna postignuća i mislimo da bi tako i naš život trebao izgledati." No, važniji su mali trenuci u kojima počinjete osjećati da razumijete i vidite napredak koji pokazuje da ono što radite djeluje.
"Mnogi klijenti vjeruju da će se njihovi problemi riješiti ako počnu uzimati lijekove", rekla je Jill Lamar, licencirana profesionalna savjetnica iz Thriveworksa. "Istina, lijekovi u određenim okolnostima mogu biti koristan dio liječenja i klijenti se često uz njih osjećaju bolje. Ali dokazi pokazuju da kombinacija lijekova i psihoterapije pruža najbolje izglede za uspjeh."
Napomenula je da terapeuti žele da se njihovi klijenti osjećaju bolje, a lijekovi u tome mogu biti odličan partner. "Psihoterapija pruža priliku za otkrivanje i promjenu destruktivnih stavova i ponašanja koja potiču negativne osjećaje te može ponuditi rješenje umjesto pukog mijenjanja kemije u mozgu", rekla je Lamar.
"Potrebno je vrijeme da osoba nauči kako najbolje iskoristiti terapijski prostor", rekla je Tomkiewicz. "Pogotovo ako nikada prije niste bili kod terapeuta, ne biste trebali očekivati da ćete odmah znati što činiti, kako se ponašati ili što dijeliti."
Naglasila je da ljudi na početku terapijske često griješe i treba im vremena da shvate kako stvari funkcioniraju. "U početku je u redu griješiti i polako shvaćati stvari", rekla je Tomkiewicz. "Radila sam s klijentima koji su na prve seanse dolazili ne znajući o čemu bi razgovarali ili odakle bi počeli. Ali s vremenom su postali svjesniji točnih tema koje žele donijeti u terapijski prostor kako bi ih analizirali i promijenili."
S vremenom, dodala je, ljudi se često osnaže u procesu promjene - primjećuju probleme tijekom tjedna, poduzimaju korake koje mogu, a ostatak donose na seanse kako bi to riješili sa svojim terapeutom. "Također si moramo dopustiti da vježbamo kako biti zadovoljni svojim terapijskim seansama", rekla je Tomkiewicz. Varma je slično savjetovala da se ne žuri s procesom i ne odustaje prerano.
"Potičem ljude da pročitaju biografiju terapeuta, vide odgovara li im njihov pristup i provjere jesu li specijalizirani za ono zbog čega traže pomoć - bilo da se radi o partnerskoj ili obiteljskoj terapiji, anksioznosti, depresiji, OKP-u, ovisnosti, poremećajima prehrane ili nečem drugom", rekla je Varma.
"Također je sasvim u redu postavljati terapeutima pitanja o njihovoj edukaciji i pristupu te iskoristiti prvu ili drugu seansu jednostavno da vidite odgovara li vam."
"Još jedna zabluda je da će se većina rada vrtjeti oko klijentovog djetinjstva", rekla je Gitlin. "Iako mi je važno dobiti i razmotriti cjelovitu povijest klijentovog odrastanja, smatram da je terapija jednako učinkovita kada je usmjerena na sadašnjost i budućnost."
Iako istraživanje ranih iskustava može biti korisno, mnogi terapeuti naglašavaju da se rad tu ne zaustavlja. "To znači razgovarati o tome kako bi stvari izgledale sada kada bi klijent uspio napraviti neke promjene", rekla je Gitlin. "Također mislim da je važno njegovati nadu u budućnost i poduzeti konkretne, mjerljive korake kako bi se klijent tamo i doveo."
"Ponekad se na terapiju gleda idealistički, kao na nešto što će riješiti sve probleme", rekla je Caitlyn Oscarson, licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja. "Terapija se svodi na uočavanje onoga što ne funkcionira, otkrivanje zajedničkih tema i poduzimanje malih koraka prema novim obrascima."
Tori-Lyn Mills, licencirana profesionalna savjetnica iz Thriveworksa, savjetovala je da se terapija ne promatra kao način za pronalaženje jednostavnog ili brzog "rješenja" za probleme s mentalnim zdravljem i odnosima. "Dok se neki problemi mogu riješiti terapijom usmjerenom na rješenja kako bi se 'popravio' problem, mnogi ljudi dolaze na terapiju zbog stvari koje treba iscijeliti", rekla je.
"Zabluda je da će terapeut ili terapija 'popraviti' nešto što zapravo treba priznati i/ili istražiti radi iscjeljenja, ili ideja da postoji vanjski lijek kada je rad zapravo unutarnji i zahtijeva praksu."
Varma je slično naglasila da samo pojavljivanje na terapiji neće "popraviti" ili magično promijeniti vaš život. "To često viđam u terapiji za parove, gdje partneri dolaze nadajući se da će terapeut 'popraviti' drugu osobu", rekla je.
"Svaka je osoba usredotočena na ono što njezin partner treba promijeniti, umjesto na vlastitu ulogu i odgovornost. Terapija zahtijeva djelovanje. Rast dolazi iz preuzimanja odgovornosti i aktivnog vježbanja novih načina razmišljanja, komuniciranja i reagiranja."
"Zabluda je da je terapeut primarni pokretač promjene, a ne klijent", rekla je Mills. "Terapija nudi priliku za razvoj drugačijeg odnosa sa samim sobom. Dijeljenje očekivanja, misli i uvjerenja o terapiji sa svojim terapeutom može potaknuti otvorenost, omogućujući vam da procesu pristupite otvorenog uma i srca te izvučete maksimum iz razgovora s terapeutom."
Klijenti mogu izvući više iz terapije ako podijele specifične ideje o tome kako bi za njih izgledali uspjeh i napredak te prepoznaju li konkretne korake koji bi im mogli pomoći u postizanju tih ciljeva. Mnogi ljudi pogrešno shvaćaju ulogu terapeuta u procesu.
"Terapija je mjesto gdje biste se trebali osjećati kao suradnik u procesu", rekla je Tomkiewicz. "Ako vi i vaš terapeut duboko zaronite u jednu temu, ali shvatite da se zapravo pojavljuje veća, važnija tema, važno je nešto reći i zatražiti promjenu smjera razgovora."
Naravno, i terapeut ima aktivnu ulogu, no dijeljenje povratnih informacija može pomoći u njegovanju dobrog odnosa i osnaživanju klijenta. "Zapamtite: Vi ste stručnjak za svoj život, a ne vaš terapeut", rekla je Tomkiewicz. "Oni su stručnjaci u području mentalnog zdravlja, psihologije i zdrave komunikacije, ali ne znaju što pokreće vašu dušu - vi to znate. Trebali biste imati osjećaj da kod terapeuta možete biti ono što jeste."
Lamar smatra da je velika zabluda o terapiji "da će se sav rad i iscjeljenje dogoditi tijekom razgovora s terapeutom". Objasnila je da su ljudi skloni biti bića navike s duboko ukorijenjenim stavovima ili ponašanjima koja doprinose neugodnim iskustvima i osjećajima.
"Uobičajena fraza koju terapeuti koriste je: 'Postane gore prije nego što postane bolje'", rekla je Lamar. "Prekidanje tih navika može biti vrlo teško. Iako će terapeut na njih ukazati i pozvati klijente na odgovornost tijekom razgovora, pravi se rad događa nakon što klijent ode."
Zato je korisno razmišljati o terapiji između seansi, obraćati pažnju na emocije i događaje koji vas pogađaju te razmišljati kako primijeniti ono što učite. "Često uspoređujem terapiju s vježbanjem s trenerom", rekla je Gitlin.
"Trener vas može naučiti vježbama, ali da biste ojačali mišiće, morate ih redovito izvoditi. Pogotovo ako te vježbe ciljaju mišiće koji se ne koriste često, u početku će se činiti jako teškim ili čak nemogućim."
Međutim, s vježbom mišići jačaju, a vježbe postaju lakše. Ista se logika može primijeniti na vježbanje zdravijih obrazaca komunikacije. "Ljudi možda nisu naučeni određenim vještinama tijekom odrastanja jer im bolje opcije nisu bile prioritet ili im nisu bile pokazane primjerom", rekla je Gitlin.
"Međutim, u terapiji su možda prepoznali da je to nešto na čemu žele raditi. Tu nastupa pravi rad - prepoznavanje i provedba plana najbolji su način za maksimiziranje koristi od terapije." Neki terapeuti zadaju i domaću zadaću. To može uključivati bilježenje okidača, ponašanja, nametljivih misli ili reakcija na događaje tijekom tjedna pa čak i pisanje osobnih eseja ili uvođenje zdravijih navika.
"Bolja komunikacija zahtijeva vježbu i predanost", rekla je Lamar. "Učenje kako smiriti emocionalno napetu situaciju i postavljanje granica može biti zastrašujuće, ali je često neophodno u mnogim odnosima. Većina tog posla obavlja se izvan terapeutskog ureda."
"Mislim da je zabluda koju imamo o iscjeljenju u našoj kulturi općenito uvjerenje da ćemo, kada se 'izliječimo', pronaći sigurnost u životu", rekla je Tomkiewicz. "Mnogi od nas ulaze u proces samopoboljšanja vjerujući da ćemo eliminirati patnju ako samo slijedimo vodič korak po korak i da će naši životi postati predvidljiviji i sigurniji - a time i bolji - ako samo odradimo svoju domaću zadaću."
Ali stvarnost je da je život inherentno neizvjestan, a učenje kako postojati u toj neizvjesnosti je ono što poboljšava naše iskustvo. "To je učenje kako dati smisao našim životima na način koji osnažuje, a ne uništava život", rekla je Tomkiewicz, naglašavajući da je to vrlo individualno putovanje koje se s vremenom mijenja.
"Terapija može biti toliko korisna jer nudi iscjeljenje unutar vrlo ljudskog iskustva međusobne povezanosti, gdje druga osoba drži vaše ranjivije dijelove i reflektira vam ih natrag", dodala je. "To je zaista predivan proces, ali onaj koji ne rezultira time da život postane predvidljiv, da se loše stvari nikada ne događaju i da imate sve odgovore."