Pušiona: Seks u Europskoj Uniji i očuvanje nacionalnog identiteta (2)

TU ON POKUŠAVA ukratko objasniti što se sve zbiva u njegovoj glavi, opravdava se, ali kako kopča da njoj nije baš jasno što želi reći, vadi poklon da malo smekša atmosferu. Onda nastavlja s opravdanjima, čak joj citira predsjednika na što ga ona počne maziti po glavi i tepati nešto tipa "Sve će biti OK, samo se opusti." od čega se on osjeća još jadnije.

Počinju zajedno listati monografiju. Nakon par stranica, ona kaže "Vau!" i upre prstom u sliku ispod koje piše "nosač štita u alkarskoj povorci". Na njoj brkat junak crvenoga lica, štit mu drži junačka desnica, na kuburi odmara se ljevica, a složio da se usereš izraz lica.

"Dobro, šta s njim?", pita naš ČHiK. "Jako mi je seksi.", kaže ona. "Jes` ti normalna?", kaže on iznenađen, na engleskom.

Ona počinje nevjerojatnu priču o tome kako je na onoj plaži, on nju podsjećao na ovog tipa – bio je crven od sunca, totalno napaljen, a za vrijeme seksa imao je isti takav izraz lica. Još doda da joj se čini da ga uopće nije bilo briga kako se ona pri tom osjećala te da je to bio, najvjerojatnije najbrutalniji seks u njenom životu. "Naravno, na svom terenu.", pomisli on ponosno, ali ne kaže ništa da ne ispadne seljak nego se samo nasmije.

"Imaš ti neki fetiš?", zatim ga pita. On se lagano zbuni pa pita "Kako to misliš?" "Znaš, nešto što te pali, ali misliš da i nije baš normalno?", objasni mu na engleskom s malo više riječi. On se osvrće oko sebe kao da provjerava je li netko od ekipe, ili, ne daj bože, rodbine u blizini pa kaže "Pa…čarape, one visoke." "Kao na ovoj slici?", pita ona i upre prstom u "djevojku u narodnoj nošnji s otoka Suska". "Jebiga, nisam mislija baš tako. Više onako ka iz pornića." "I nisi baš kreativan, ali OK.", kaže ona, "Idemo ih kupiti do sex-shopa. E da, i tebi ćemo nabaviti štit." "Molim?", kaže on jako iznenađeno. "Pa rekao si da te pale čarape. Mene pale štit i kubura."

Iako mu se sve to učini pomalo idiotskim, sjeti se duga i neravnopravnosti svog položaja. Zatim pomisli kako bi cijela ta priča mogla proći i pod ustrajnost u očuvanju nacionalne samobitnosti i vlastite tradicije i to ga malo ohrabri.

Oblače se i izlaze vani. Objašnjava mu da idu do jednog od najvećih shopova u Frankfurtu, a dio je lanca Beate Uhse, vjerojatno najvećeg koncerna u Europi kad su u pitanju seks i njemu slične stvari. Zatim počinje pričati o Beate Uhse. I to tako kao da odgovara lekciju iz povijesti prožetu feminizmom light.

"Beate Uhse, rođena 1929. godine u tadašnjoj Istočnoj Pruskoj od oca farmera i majke doktorice, bila je uvijek neobična osoba. Čak i kao djevojčica, imala je veliki san. San da leti. Bio je to prvi san koji je ostvarila. Sa 17 godina, kao jedina žena u grupi od 60 studenata, uspjela je postati profesionalni pilot."

Tu naš ČHiK, da bi dobio predodžbu, krene s uspoređivanjem i procijeni da je žena nekih dvadesetak godina starija od njegove babe koja se sa 17 godina uspjela udati za njegova djeda.

"Kad je imala 25 godina, B.U. bila je izbjeglica, udovica i majka. Bilo je to nakon kraja drugog svjetskog rata. Frankfurt je bio potpuno razrušen, a u gradu je bilo jako malo muškaraca tako da su ga obnavljale žene. Osim smještaja i hrane, glavni problem muškaraca i žena tog razdoblja bila je `kontrola rađanja` jer im kontracepcijska sredstva nisu bila dostupna. B.U. je uočila tu `rupu na tržištu` te je izdavanjem informativne brošure `Schrift X` 1946. godine postavila temelje svoje buduće kompanije."

Naš ČHiK i dalje uspoređuje. Njegova baba, dvadeset godina mlađa od Beate je s 25 godina bila sretno udana za njegovog djeda, imala troje djece, svaki dan radila u polju, svaki dan molila i svake nedjelje išla u crkvu doživljavajući Gospu kao jedini mogući ženski uzor.

"`Schrift X` se, samo u prvoj godini, prodao u 32.000 primjeraka po cijeni od dvije marke. 1947. izdaje prvi `mail order catalog`, a 1962. u Flensburgu, Beate otvara prvi seks shop u svijetu koji se tada bavi uglavnom kontracepcijom i seksualnim savjetovanjem. Tada kreću i `moralni` napadi na nju, ali iz oko tri tisuće sudskih parnica izlazi kao pobjednica, uz samo jednu optužbu."

Naš ČHiK nastavlja s uspoređivanjem. Njegova baba, dvadeset godina mlađa od nje, vjerojatno bi je prva osudila. U kompletu s kontracepcijom i kontrolom rađanja. Baš kako Crkva nalaže.

"Ulazak kompanije Beate Uhse AG na Njemačku burzu, 1999. godine bila je točka na i Beatinog neobičnog života. Puštanje u opticaj prve njemačke `erotske` dionice, pokazalo se iznimno uspješnim strateškim korakom u planiranju ekspanzije kompanije. Danas je Beate Uhse AG aktivna u trinaest zemalja, zapošljava više od 1200 radnika i uvrštena je u Prime standard market segment Njemačke burze. Sama Beate za života je primila niz nagrada, a zadnja je bila ulazak u `Hall of fame` Njemačke direkt-marketing federacije."

Naš ČHiK i dalje uspoređuje. Njegova baba danas ima oko sedamdeset godina. Nedjeljom, kad se vrati s mise, igra se s unučićima i uči ih molitvama. Da zna Beate, smatrala bi je `kurvetinom`, a vjerojatno bi se većina susjeda i sugrađana složila s njom.

"Da održi uspomenu na osnivačicu kompanije, Beate Uhse AG utemeljuje Beate Uhse fondaciju u Flansburgu. Fondacija si je za ciljeve postavila nebirokratsko i pragmatično pomaganje ljudima `od posebne skrbi`, a pogotovo ženama."

"Odakle ti znaš sve to?", pita naš ČHiK. "S interneta.", kaže ona. Objašnjava mu da je cijela ta Beatina priča poprilično fascinira te da je kao primjer samostalne i snažne žene smatra jednim od svojih uzora, na što on replicira jednim "Aha."

"Evo nas kod muzeja.", kaže ona i otvara vrata. Njemu nije baš jasno kako ona misli to "muzeja", ali svejedno ulazi u World of sex. Ispočetka se poprilično išokira veličinom svega toga jer iz njegove perspektive, to nije sex-shop nego sex-robna kuća.

"Ovo je sam shop.", kaže ona, "Muzej je na višim katovima." Hodaju kroz shop. Najprije kroz DVD i video sekciju koja je velika kao tri prosječne hrvatske videoteke. Kazete se, naravno, za par eura mogu pogledati na licu mjesta u za to predviđenim kabinama.

Zatim ulaze u dio s rubljem u kojem se naš ČHiK počinje lagano opuštati. Dijelom zato što je skopčao da je Frankfurt toliki da nema šanse da ga tu vidi netko poznat dijelom od svih tih čarapa, haltera i štiklica koje je gledao oko sebe. Kupili su crvene jer je ona inzistirala da budu kao na narodnoj nošnji sa Suska.

Nakon toga su ušli među police s vibratorima i ostalim penisolikim stvarima. Iako se nalazila među hrpom crvenih, narančastih, crnih, zelenih, s kuglicama, bez kuglica, s naborima, s lampicama, malih, velikih... nikako se nije mogla odlučiti.

Krenuli su prema drugom katu. Na drugom katu, osim kafića i još kabina za gledanje i aktivnosti po izboru, nalazi se i dio muzeja te dio shopa sa hardcore stvarima.

U tom muzejskom dijelu naš se ČHiK susreo s malo drukčijom vizijom povijesti od one na koju je navikao i jednostavno nije znao što da misli o tome, o cijelom tom konceptu u kojem netko seks tretira kao važan povijesni čimbenik kojem treba muzej. Miču se od vitrine s par malo starijih bičeva i dildo-kipića iz tko zna kojeg povijesnog razdoblja do hardcore-shopa.

Ona upire prstom u, recimo to tako, vojnu opremu. U vitrini stoje stilizirana uniforma s rupama na svim pravim mjestima, dva kraća i šira dilda u obliku ručnih granat – jedan zeleni, jedan crveni, a do njih u futroli malo duži srebrni dildo s ručkom. "Ovog ćemo kupit.", kaže ona. "Molim?!", kaže on poprilično iznenađen. "Vidiš da ima futrolu kao pištolj? Zar si zaboravio, trebamo ti kupiti štit i kuburu."

Naš ČHiK tu već počinje razmišljati o bijegu iz Europe, ali se ponovno sjeti čarapa, a i duga pa se samo poklopi ušima neodlučan da li se u ovom slučaju radi o inzistiranju na tradiciji ili o običnoj prostituciji. Nakon par minuta, ona se pojavljuje i sa štitom. Ne pravim, naravno. Radilo se o kožnom prsluku s hrpom zakovica i lanaca. Crvene boje, naravno, da ne odudara od nošnje. On i dalje zbunjeno gleda u sve to i koliko god mu se sve to učini idiotskim, skopča da ima neke logike u svemu tome – žena u muzeju nabavlja nošnju.

Izlaze vani, ali samo metar prije kase, ona se sjeti da je nešto zaboravila. Vraća se u dio s rubljem i donosi vrpcu s velikim šarenim perom. "Zašto sad to?", pita naš ČHiK. "To ćeš držati na glavi. Znaš da su vaši plemići kape ukrašavali perjem." Tu njega već počinje loviti lagani bijes.

Putem do stana on totalno ispaljuje. Ona zbunjenost s početka, nakon ovog izleta, sve više prerasta u frustraciju koja raste sa svakim novim dijelom te uniforme koji treba obući. Najprije pero, onda srebrni dildo u kožnoj futroli s kajišem oko struka i na kraju crveni kožni prsluk sa zakovicama koji bi, eto, trebao biti štit. Tako stoji kraj kreveta, a na krevetu ona u crvenim čarapama kao s narodne nošnje. Istina, njemu više liči na komad iz pornića visoke produkcije i trenutno se popaljuje.

Počinje se događati ispreplitanje civilizacija, ali dalje ne idemo jer ovo ipak nije pornić nego ozbiljan tekst o aktualnom društvenom problemu. Recimo samo da je ona cijelo vrijeme maštala da je u onoj kuli iznad gradića i da se seksa s pripadnikom jedne od naših tradicionalnih vojnih jedinica. Možda i gusarom, tko zna. On je, s druge strane, maštao o tome kako praši komad iz pornića visoke produkcije, u nekoj vili, s BMW-om parkiranim ispred.
 
Desetak dana kasnije, ona pred spavanje gleda na CNN-u reklamu Hrvatske turističke zajednice sa snimkama dalmatinskih gradića, melodijom Ibrice Jusića i sloganom "Mediteran kakav je nekad bio", na engleskom. Samo se nasmije osjećajući se jebeno. Ona je, naime, studentica povijesti.

On za to vrijeme prelazi slovensku granicu i razmišlja kako da joj vrati dug, a osjeća se više jebano nego jebeno. Što bi rekao predsjednik, kao da mu je zatrto vlastito biće.         

   

Pročitajte više