SMRT Olivera Dragojevića malo je koga mogla ostaviti ravnodušnim jer radi se o veličini koju je bilo nemoguće osporiti. O njegovoj kvaliteti dovoljno govori činjenica da, unatoč učestalosti imena, nikada niste morali posebno razjašnjavati na kojeg ste Olivera mislili.
Niste mogli otvoriti Facebook a da vas istog trenutka sa svake strane na zatrpa hrpetina statusa i objava onih koji se od njega opraštaju. No za razliku od mnogih drugih zvijezda koje više nisu s nama, ovog puta znali ste da se ne radi o beznačajnom "RIP-anju" pojedinaca koji se nečijih uspješnica prisjećaju samo onda kada umru i kada im to može osigurati nekoliko lajkova.
Bez obzira na to bili roker, džezer, reper, panker, cajkaroš ili jedan od onih koji "vole sve, a ništa konkretno", svatko je imao barem jednu Oliverovu pjesmu koju je volio jer radilo se o čovjeku koji je tijekom dugogodišnje karijere otpjevao toliko bezvremenskih hitova i pritom učinio zapanjujuće malo pogrešnih koraka.
Štoviše, u fazi karijere u kojoj većina postaje sjena onoga što su nekoć bili, Oliver je snimao, u najgorem slučaju dobre, a puno češće odlične albume.
"Nikad u Beogradu" - hrana za sićušne ljude s obje strane
Međutim, kako to i inače biva s društvenim mrežama, u priču se kad-tad upletu one biografske i još češće tabloidske crtice koje sitničavi i bezimeni često koriste kako bi pokušali one značajnije od sebe svesti na svoju razinu.
U Oliverovu slučaju, to je izjava da nikada neće nastupiti u Beogradu, a kako jedna takva izjava djeluje kao gotovo savršen zalogaj za sve one vječno gladne hrvatsko-srpskih natezanja, tako nimalo ne iznenađuje što je citat pronašao put i do statusa i komentara masa koje su se s pjevačem odlučile oprostiti referirajući se upravo na taj dio biografije.
S jedne strane imali ste Hrvate koji su tu crticu odlučili izabrati kao svoje "oproštajno pismo" od pjevača kojeg su voljeli, a s druge Srbe kojima je to bio povod za gomilu ružnih komentara.
Bitna ili nebitna odluka
Ipak, teško je do kraja diskreditirati sve one koji smatraju da je ovo bitan dio Oliverove biografije jer sudeći prema intervjuima koje je davao tijekom godina, odluka da ne nastupa u Beogradu bila je nešto do čega je stvarno držao.
Publiku iz Srbije uvijek je otvoreno zvao na svoje koncerte, ali do kraja života ostao je odlučan u tome da se Srbija neće naći na listi koncertnih destinacija. Kao što je rekao u intervjuu za RTS, ta priča je za njega završena i u odluci ga nisu pokolebale ni nove generacije klinaca koji su voljeli njegovu glazbu, a rata se ni ne sjećaju.
No njegova je odluka bila samo njegova i nikada iz nje niste mogli iščitati bilo što drugo osim osobnog stava. Ipak, pomalo je otužno kada se od čovjeka tako bogatog opusa opraštate nečime što s tim opusom nema gotovo nikakve veze.
Više od 40 godina glazbene karijere, nebrojeni hitovi, svi oni "Galebovi", "Cesarice", "Nadaline", "Oprosti mi pape", "Stine", "Magdalene", "Brodovi u boci", svi vrhunski nastupi u regiji i svijetu, utjecaj i gotovo besprijekoran opus, sve je to u jednoj sekundi svedeno na jedan obični "neću nastupati u Beogradu".
Imali ste more stihova u kojima su se pronalazile generacije i u kojima će uživati i unuci vaših unuka, a vi ste se, doznavši da ga više nema, odlučili za "neću nastupati u Beogradu"?
Tako je lijepo nepjevao u Beogradu
I da ne bi bilo zabune, ponekad je teško odvojiti stavove od umjetnosti i svatko će Olivera pamtiti po onome što sam izabere i nitko na to ne može utjecati, ali ako se u trenutku njegove smrti ne možete sjetiti ničeg relevantnijeg od biografske crtice o kojoj ni on sam više nije želio pričati, svjesno umanjujete ljepotu umjetnosti i svodite je na mrvice kojima hranite vlastiti animozitet prema susjedima.
Svi znamo da plemena s ovih prostora nisu u stanju uživati ni u čemu a da to u većoj ili manjoj mjeri ne zagade pričama o međusobnom neslaganju, međutim, odati počast jednom od najboljih pjevača s ovih prostora slaveći njegovo nepjevanje tako je neopisivo tužno i balkanski.
Nije potrebno čak ni ulaziti u to je li pogrešno, ispravno, očekivano, neočekivano, bitno ili nebitno. Samo je tužno.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala