DA JE stvarnost nekad čudnija od fikcije, dokazuje i ovih šest istinitih priča o ljudima koji su nestali i nikad ih više nitko nije vidio. Priče su preuzete s internetske stranice The Charity Project koja služi kao svojevrsni katalog nestalih osoba.
1. Obitelj Martin i dva bivša kriminalca
Obitelj Martin iz Portlanda u Oregonu 7. prosinca 1958. godine otišla je u nabavku božićnih ukrasa i nikad se više nije vratila.
Osim bračnog para Kennetha i Barbare, nestale su i njihove tri kćeri: Barbara (14), Susan (13) i Virginia (11).
Nekoliko mjeseci kasnije tijela Susan i Virginije pronađena su na obalama rijeke, a jedno od drugog bila su udaljena oko 50 kilometara.
Policija je isprva mislila da su možda automobilom sletjeli u rijeku, no kako preostali članovi obitelji, kao i njihov auto, nikad nisu pronađeni, njihova sudbina ostala je nepoznata.
Sve je dodatno zakomplicirala činjenica da su na dan njihovog nestanka policajci na tom području uhvatili dvojicu bivših robijaša s ukradenom puškom, no nisu uspjeli povezati ova dva slučaja.
2. Bobby Dunbar i genetska analiza
Četverogodišnji Bobby odlutao je od svoje obitelji, a potraga za njim trajala je čak osam mjeseci.
Policija je pronašla četverogodišnjeg dječaka u Mississippiju s Julijom Anderson. Iako su i ona i njen partner tvrdili da je dječak njen sin, Bobbyjevi roditelji su tvrdili da se radi o njemu.
Kako se cijela priča odvijala 1912. godine, nije postojao način da se dokaže čije je dijete, a kako Julia nije imala novca za odvjetnika, skrbništvo su dobili Percy i Lessie Dunbar.
Dječak je cijeli svoj život proveo kao Bobby Dunbar, a tek je 2004. genetska analiza pokazala da nije bio ni u kakvom srodstvu sa svojim navodnim roditeljima.
3. Bill Gaffney i Babaroga
1927. godine četverogodišnji Billy otišao se igrati sa svojim trogodišnjim prijateljem u njihovoj zgradi u Brooklynu, New York. Samo nekoliko minuta kasnije, obojica su nestala.
Mlađe je dijete naposljetku pronađeno na krovu zgrade, a policiji je ispričao da je Billyja ukrala Babaroga, stariji gospodin sa sijedim brkovima.
Tom je opisu odgovarao lik serijskog ubojice Alberta Fisha, koji je kasnije priznao da je ubio Billyja, no njegovo tijelo nikad nije pronađeno.
4. Evelyn Hartley i čuvanje djece
Priča o nestanku mlade Evelyn Hartley zvuči poput horor filma. 15-godišnja Evelyn otišla je čuvati djecu kao zamjena za redovnu dadilju obitelji.
Kad se nije javila roditeljima u dogovoreno vrijeme, nekoliko puta su je pokušali nazvati, a zatim ju je otac otišao potražiti.
Kad je stigao do kuće, pronašao je zaključana vrata, upaljeno svjetlo i uključen radio. Beba koju je Evelyn čuvala mirno je spavala u svojoj kolijevci, ali njegovoj kćeri nije bilo traga.
Budući da je pronašao razbijen prozor i njene slomljene naočale na podu u dnevnom boravku, odmah je pozvao policiju.
U podrumu su pronašli jednu njenu cipelu i tragove krvi u dvorištu. Psi tragači su njen miris pratili dva bloka dalje, a zatim je odjednom nestao. Policija je pretpostavila da je otmičar u tom trenu Evelyn ubacio u automobil i odvezao se s njom.
Iako je nakon njenog nestanka organizirana jedna od najvećih potraga u državi Wisconsin, Evelyn nikada nije pronađena.
U slučaju da je živa, danas bi imala 81 godinu.
5. Bruce Kremen i kampiranje
Šestogodišnji Bruce nestao je tijekom kampiranja u grupi od 80 djece, a iako su njegov nestanak primijetili samo par minuta kasnije, nikad nije pronađen.
Prvo se smatralo da se izgubio u šumi, no kako nakon detaljne pretrage nisu pronađeni ni on ni njegovo tijelo, kasnije su njegovu otmicu pripisivali serijskom ubojici Macku Rayu Edwardsu.
Edwards je u vrijeme Bruceova nestanka radio na obnovi cesta te se vjeruje da je tijela svojih žrtava zakapao ispod asfalta. Iako je priznao ubojstva neke druge djece, Edwards do smrti nije priznao da je ubio Brucea, no mnogi su i danas uvjereni u njegovu krivnju.
6. Djeca obitelji Sodder i požar
Na Badnjak 1945. godine nestalo je petero djece obitelji Sodder iz njihove obiteljske kuće u Zapadnoj Virginiji. Petero od ukupno desetero djece zamolilo je roditelje da ih puste da se još malo igraju božićnim poklonima, s čim su se oni složili i otišli spavati.
Majku je u jednom trenu probudio telefonski poziv, a kad je osobi s druge strane rekla da nikad nije čula za čovjeka kojeg traži, on se samo nasmijao. Kasnije je primijetila da su sva svjetla u kući bila upaljena, zastori navučeni, a vrata otključana.
U pola dva ujutro ponovno ju je probudio čudan zvuk i shvatila je da im se kuća zapalila. Ona, suprug i petero njihove druge djece sretno su se izvukli, no petero djece koja su tražila da se ostanu igrati, nikad nije pronađeno.
Službeni je zaključak istrage bio da su poginuli u požaru, no njihova tijela nisu pronađena, a oba roditelja su do smrti vjerovala da su im djeca živa.