Srećo, imam zamolbu

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

U prošloj epizodi Indexovog žutog ljubavnog trilera mogli ste čitati o velikoj ljubavi zemljoposjednika Juana i princeze Josefine, diljem Meksika poznatih kao Radost i Lipa. Njihovu ljubav prekinuli su poslovni odnosi - Juan je postao šerif i većinu dana pucao po kaktusima, a Josefina je zbog svojih pothvata s vjetrenjačama ostala bez svega.

U drugoj sezoni meksičku pokrajinu dočekuju nove tegobe i napeti ljubavni zapleti.

Josefina se probudila u svom dvorcu i otišla skuhati kavu. Od nekadašnjeg kraljevstva ostale su samo tužne uspomene: Juan se vratio svojoj obitelji pa joj više nije mogao pomagati, a i Los Bandoleros, organizacija s kojom su oboje surađivali, počela je zazirati od nje.

"Molim te, Lipa, daj bar za kavu i cigarete"

Za Josefinu i njenu mnogobrojnu obitelj život je polako postajao nepodnošljiv. Znala je da vjerojatno neće završiti na robiji (ipak je to Meksiko), ali pratile su je poslovne i ljubavne sjene iz prošlosti. Svaki jutro je iz daljine čula svoje vjetrenjače kako škripe, prazne kao njezino srce, isušene od motornog ulja i državnih subvencija. Zbog toga se pri svakom udaru bure gorko rasplakala.

Ni financijska situacija nije bila najbolja. Josefinina gladna djeca, bratići, sestrične, nećaci i poznanici svaki dan su je vukli za rukav, moleći za barem jednu porciju graha. Sve se prelomilo kad je do nje došla ispijena žena u poderanoj odjeći.

"Moj Alejandro je mlad i jak, ali sve mu je lošije svakim danom. Nije jeo već pet sati, a ne može ići ni raditi van, znaš kakvo je meksičko sunce… Molim te, Lipa, daj bar za kavu i cigarete", plakala je nesretna majka.

Josefini je srce skoro puklo. Dugo je gledala jadnu ženu sa suzama u očima - mogla joj je dati pljugu ili dvije, ali princeza njenog kalibra morala je brinuti o moralu i dobrobiti društva.

"Radosti, ja bih, ali ne mogu… Svatko mora sam postati koristan član zajednice. Znaš kako je rekao Aristotel: ako daš čovjeku ribu, bit će sit jedan dan. Ako ga uhljebiš u državnoj firmi, jest će janjetinu svaki dan. Da riba valja, i vuk bi ronio", citirala je Josefina svoje antičke uzore.

Ruski tajkun Oleg

Kad se trgnula iz filozofskog zanosa, odmah je krenula u akciju. Znala je da na odmor u Meksiko dolazi ruski tajkun Oleg, o kojem je potajno maštala nakon propale ljubavi s Juanom. 

Oleg je držao prijevoznu mrežu svih vrsta i pokušavao je unaprijediti inovacijama. Njegovi izumi, kao što su brod s kotačima i auto na vesla, možda nisu bili naročito uspješni, ali je suradnjom sa skupinom Los Bandoleros uspio osigurati stabilno poslovanje.

Kad je na svojoj jahti došao na obalu, Josefina je stajala na rivi i mahala mu maramicom. Nakon što su se lijepo pozdravili i otišli na romantičnu večeru, objasnila mu je u čemu je stvar.

>>Nove poruke o uhljebljivanju. Rimac: Srećo, imam zamolbu. Butković: Idem u akciju

"Srećo, imam zamolbu", pogledala ga je zavodljivo.

"Reci."

"Javila mi se majka jednog nesretnika, nema ni za kutiju Marlbora. Studirao je nešto sa vodoopskrbom, a i pije vodu svaki dan, ima odlične kvalifikacije. Bi li ga ikako mogao ubaciti negdje?"

Oleg nije bio siguran kako će to izvesti - voda je ozbiljno pitanje, a natječaj je već bio otvoren za javnost. Ipak, shvatio je da nije strašno i ako se otkrije da je nešto namješteno jer se ostali kandidati mogu žaliti jedino upravi vodovoda. Bile su dovoljne još dvije čaše tekile da pristane na sve.

"Oko moje", tepala mu je zaljubljena Josefina.

Nakon nekoliko mjeseci mladi Alejandro bio je uspješno zaposlen, a njegova stara majka sretna.

Amnezija

Josefina je ljubila pisma zahvalnosti koja je slala Olegu. Odgovori nisu stizali mjesecima, ali razlog tome bio je puno strašniji nego što je mogla zamisliti.

Naime, dogodila se tragedija - Oleg je tijekom odmora otišao na utakmicu i zarazio se amnezijom, bolešću koja je harala među meksičkim nogometašima. Vrlo brzo je zaboravio sve: Josefinu, Alejandra, ljubavna pisma koja su si slali, mlade živote koje je izveo na pravi put… Zadnji put je viđen u ruskoj stepi kako isprobava peraje na mlazni pogon, a tada mu se gubi svaki trag.

Josefina je prvo svaljivala gubitak kontakta na poslovično sporu meksičku poštu, ali je nakon nekog vremena shvatila da neće dočekati odgovor. Bila je bijesna, ali je to nije spriječilo da nastavi činiti dobra djela.

Zbog toga je zaposlila još jednog nećaka kao ložača parne lokomotive, u nadi da će to ubrzati transport pisama za ostale zaljubljene duše. Ipak je u dubini duše bila nepopravljiva romantičarka.

Zbog dobrih djela koja je učinila za svoju pokrajinu, Josefina je zadovoljno pila tekilu u vrtu ispred dvorca. Ni škripa vjetrenjača više nije zvučala toliko sablasno.

No, znala je da dobrim djelima nikad nije kraj - zbog toga je odlučila da će svima razglasiti kako učiniti društvo sretnim i bezbrižnim. U tome će joj pomoći Noticias de la noche, lokalni domoljubni list.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više