IZGLEDA da smo dobili prvu odličnu igru 2024., a radi se o svojevrsnom rebootu serijala koji su neki od nas igrali kad su bili djeca. Radi se o franšizi Prince of Persia, koja je počela kao 2D platformer, pretvorila se u 3D platformer i u 2024. se ponovno vratila korijenima.
I baš kao što je to bio slučaj sa Super Mario Wonder, pokazalo se i da PoP ima još uvijek puno toga za ponuditi u ovom, uvjetno rečeno, klasičnom pristupu. Potpuno razumljivo, ovo nije isti onaj Broderbundov PoP koji ste igrali na svojoj Amigi, Atariju, Appleu ili 286-ici, već modernizirana verzija nečega što smo s vremenom počeli zvati "metroidvania".
Premda nisam pretjerano lud za ovim tipom igara, znao sam da postoji neki razlog zašto mi se The Lost Crown toliko svidio. Naime, isti ljudi koji stoje iza ovog naslova stvorili su jedan od možda najboljih platformera svih vremena, koji bez ikakvog suzdržavanja svrstavam rame uz rame s najboljim nastavcima Super Marija. Riječ je o briljantnoj Rayman Legends, remek-djelu koje unatoč vrhunskim ocjenama i reakcijama igrača jednostavno nije zaživjela zbog slabe prodaje.
Puno žanrovskih općih mjesta, ali odlično funkcionira
Ne kažem da je The Lost Crown taj tip igre, ali dobro je znati da iza nje stoje vješti ljudi iz Ubisoft Montpelliera koji su savršeno kombinirali sve ono najbolje što čini dobru Prince of Persia igru. Kontrole su kompleksne, ali igra vas korak po korak upoznaje s mehanikom i vrlo je lako pohvatati sve što trebate.
Tvorci igre očito su dobro proučili što je ono što bi fanovi željeli vidjeti i dali nam brzu, dinamičnu i prilično veliku igru u kojoj nema sekunde praznog hoda. Osim toga, donosi i nešto što najiskrenije nisam očekivao, a to je više nego solidna priča.
Radnja prati skupinu od sedam moćnih ratnika koji kreću u akciju spašavanja perzijskog princa Ghassana, a vi ste u ulozi Sargona, najmlađeg i najneiskusnijeg člana skupine besmrtnika. Akcija kreće od starta, a igra vas polagano uvodi u sve kompleksnije upravljanje likom koji do kraja igre postaje sila. Red borbe, red platformiranja, red istraživanja i tako do kraja.
I treba naglasiti da vam igra stavlja ozbiljne prepreke i neprijatelje od samog početka pa nećete opušteno kositi neprijatelje kao u sličnim igrama. Svaka borba je izazov, ali i zabava jer potrebno je smisliti najbolju taktiku kako biste se obračunali s neprijateljima, kojih je ponekad i previše.
Tu su, naravno, i neizbježni comboi koje ćete, posebno kad ovladate svim pokretima, moći kvalitetno nagomilati. Akcija je brza, dinamična i tu su super moći (Athra Surge) kojima ukrašavate serije furioznih napada. Treba dodati i boss battleove koji su savršeno raspoređeni tako da ni u jednom trenutku nemate osjećaj da gubite vrijeme. Igra na momente podsjeća na ranije nastavke franšize God of War, što je veliki kompliment.
Kretanje po mapama vrlo ćete lako svladati jer igra koristi klasičnu metroidvania mehaniku koja je dobro poznata i svodi se na dvostruke skokove, wall-jumpove, brzo mijenjanje kretanja usred skokova i hvatanja za raznorazne kuke i obruče smještene po mapama.
Dobar smjer za Ubisoft
I premda u svojoj izvedbi pomalo nalikuje roguelike modernim klasicima kao što je Dead Cells, ono što The Lost Crown razlikuje je grafika koja ju stavlja na malo višu razinu jer igra je vrlo jednostavna, ali vizualno impresivna. Osim toga, ima taj šarm koji kombinira vizuale dobro budžetiranih igara i ideje kakve inače pronalazimo u slabije financiranim naslovima s dobrim idejama.
To bi trebalo ohrabriti i Ubisoft da ubuduće ulaže češće u ovakve, uvjetno rečeno, manje igre jer obogaćuju im katalog i vraćaju nas u vremena kada je Ubisoft više riskirao i imao malo raznolikiju ponudu. No, stvari se već neko vrijeme mijenjaju u Ubisoftu pa je ovo još jedan od primjera kretanja u pravom smjeru.
Sve u svemu, The Lost Crown je jedna od najboljih igara u franšizi i, nadamo se, odličan novi početak serijala koji je hibernirao posljednjih 13 godina.