Screenshot: YouTube
DRŽAVA je 700 milijuna kuna godišnje, odnosno više od dva milijuna kuna dnevno, namijenila hrvatskom kleru. Srećom, to crkvi nije jedini izvor prihoda, pa će Bozanić časnim sestrama ipak odobriti izdatak za nove najlonke. Da osvoji sedmicu na lotu, priprosta žena bi se uplašila ne znajući šta će s tolikim novcem. Priprosti svećenik nema tih problema. Dva milijuna kuna dnevno je cifra s kojom on jedva sastavlja zavjet sa zavjetom.
S obzirom na cijene, to i ne čudi. Odeš u Mercedesov salon i spiskaš milijun i po bez dodatne opreme. Sportske felge, kožna sjedala, personalizirane tablice...ne ostane ni za GPS. Bog te stavlja na kušnju pa strpljivo čekaš novi dan, svjestan da je sadašnja patnja zalog raja kojem se nadaš na zemlji. Međutim, novi dan donosi novi problem. Treba ti garaža za auto i kuća za tebe, a dva milijuna nisu dovoljna za navedene nekretnine.
Misao da može proći 48 sati prije negoli euharistijskom pretvorbom tuđe učiniš svojim dovede te do ruba panike, no bog te providi mudrošću. Vođen krilaticom da nije bolest sve šta boli, uzmeš novac koji su župljani namijenili djeci s posebnim potrebama, te namiriš svoje. Naredni dan imaš para tek za najnužnije: gorivo i gliser. Znao si da je svećenički poziv težak, ali vjerovao si u sebe čak i kad je bog od tebe digao ruke. Kane ti suza u zlatni kalež. Župljani su ti ga kupili jer nisu htjeli da plačeš u običnu maramicu. Na sljedećoj misi ćeš prozvati one koji još nisu dali donaciju za PVC prozore na župnom uredu. Razmišljaš kako ćeš sutra kupiti Armani košulju, motor i još neke potrepštine, ali sutra je nedjelja, a nedjeljom je, na tvoju inicijativu, sve zatvoreno.
Malo se nerviraš, ali tko radi-griješi. Na internetu otkriješ Armani dućan u Melbourneu, ali ne možeš u Australiju prije negoli svane, pa noć provodiš u neimaštini. Moliš boga za strpljenje, a australske Hrvate da ti plate put i troškove boravka po Australiji. Razmišljaš da li je bolje ići s Matom Bulićem, ali nisi voljan titulu Kralja dijaspore dijeliti s nekim kome je to nadimak. Letiš prvom klasom za Sydney, stjuardese zoveš konobaricama, neumjereno jedeš i piješ, te inzistiraš da jedan od filmova na dvd-u bude Pasija.
U Australiji te iznenadi skupoća, pa kupuješ samo najnužnije: koalu, nenaseljeni otok i Cherokee džip. Čuo si da većina australskih Hrvata živi na Velikom koraljnom grebenu, ali kako do njih kad nemaš ni za jahtu? Humanitarnom akcijom za gradnju crkve u mjestu rođenja najimućnijih iseljenika namičeš potrebna sredstva, ali veselje ti pokvari informacija da Kolinda dolazi u službeni posjet Australiji. Ovdašnji Hrvati nemaju dovoljno novca za vas oboje. Da umjesto nje dolazi Grdović bilo bi ti draže; njemu je dosta Ferrari i stolitar Belja.
Družeći se s našim iseljenicima, svidio ti se Tim Urlich. Bogu to nije milo, ali tebi jest. Raspaljujete nacionalne osjećaje, pa nekad raspali Tim tebe, a nekad ti njega. Nažalost, sve šta je lijepo, brzo svrši. Moraš se vratiti u Hrvatsku jer su iseljenici počeli sumnjati da Božju riječ ne širiš samo oralno. Isposnički život u misiji ostavlja traga, pa se kući vraćaš preplanuo i deblji. Diljem Lijepe naše upozoravaš Hrvate kako valja biti milosrdan prema crkvi, a nemilosrdan prema ostalima. Nabrajaš koga treba ubiti, a koga je dovoljno samo mrziti. Obožavaju te starice i ženskice jer nisi rugoba, a tretiraš ih kao da one jesu.
Za razliku od Mela Gibsona, ti znaš šta žene vole. Curice ti govore šta su zgriješile od zadnje ispovijedi, a to je uvijek manje od onog šta ti sagriješiš između ručka i večere. Ako te neka bakica zamoli za pomoć, mirno i koncelebrirano izjaviš kako nedavno nisi mogao kupiti ni košulju. Bakica ti daje zadnjih 5 kuna, a kruh će, na putu do kuće, uzeti iz kontejnera. Primiš milostinju, ispraćajući baku riječima da je bog velik. Bakica je sitna. Kad o tebi počnu govorkanja da si peder, zatražiš premještaj u Ameriku.
Na Floridi je lakše biti nudist jer nitko ne obraća pažnju tko se sunča do tebe i na tebi. Živiš skromno, s duplo manjim budžetom, ali pomaže ti hrvatski narod u dijaspori. Da im se odužiš, narediš HRT-u da emitira program posebno za njih. Otad ne služiš svete mise jer ih ima u svako doba na malom ekranu, a donacije ubireš blagoslivljajući HRT-ov novi program. Stavljaš krizme, pričesti i vjenčanja na privatni račun, pa od banke stiže izvješće da će ti za vođenje istog mjesečno uzimati 15 kuna. Digneš ruke prema nebu i zavapiš:-Eli, Eli, lama sabachthani?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Dadu Batinić i Dadin kanoćal, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tagove: Dada Batinić i Dadin Kanoćal.
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.