Sadržaj nastao u suradnji s: ENNA grupa
KAO DIJETE uz oca je gledao kako biljke klijaju. Kasnije je studirao na Agronomskom fakultetu, a onda ga je privukla pivska industrija. Sad uzgaja papriku i krastavce. Bili smo na njegovom imanju.
“Poljoprivreda je uvijek bila dio života naše obitelji. Konkretno smo počeli početkom 2000-ih kada je moj otac kupio prvi traktor IMT 539 i posijao prvu sjemenku paprike. Traktor još posjedujemo i, ako se mene pita, i dalje je najbitniji dio naše mehanizacije“, govori mladi OPG-ovac, 27-godišnji inženjer agronomije Ivan Počepan.
Neko je vrijeme radio u uspješnoj domaćoj craft pivovari, a onda je 2020. godina sve promijenila.
“U ožujku je proizvodnja piva skoro pa stala te smo u pogonu mogli samo čistiti od dosade. S druge strane moj je otac na OPG-u imao najstresnije razdoblje: kada se istodobno podižu plastenici, priprema zemljište za sadnju i preko noći loži peć za grijanje rasadnika. Nisam mogao samo stajati sa strane i gledati“, priča Ivan koji se na početku pandemije vratio na rodnu grudu, u Rogovac u Virovitičko-podravskoj županiji. U tom mjestu živi 162 ljudi.
Danas on vodi posao, uz pomoć i mentorstvo oca. Uz njih, na OPG-u Dravski vrti rade njegova majka i zaručnica te osam radnika. Svi su iz okolice, a neki s njima rade od samih početaka.
Trenutno priprema prijave na natječaje kako bi dobio sredstva iz europskih fondova i proširio proizvodnju. Plan mu je, kaže, investirati dalje.
“Za pet godina se nadam da ću svojim radnicima osigurati kvalitetan, uredan i organiziran radni prostor s opremom i mehanizacijom koja će nam svima omogućiti što lagodniji i efikasniji rad. Da kroz konkurentnost mogu radnicima omogućiti pristojne plaće, a sebi dovoljno slobodnog vremena za privatan život.“
Uzgajaju samo dvije kulture
“Smatram ih svojim timom te najvrjednijim dijelom mehanizma OPG-a. Tijekom vrhunca sezone, u srpnju i kolovozu, tempo rada može biti zahtjevan, ali uz marljivost, dobru komunikaciju i organizaciju uspijemo sve napraviti. Dobra smo ekipa, poštujemo jedni druge i to je jedna od bitnijih stavki“, kaže.
Osim paprike, koja raste u plastenicima na nešto više od 3.3 hektara, uzgajaju i krastavce na 0.2 hektara. Oni se nalaze na manjoj površini jer se razvijaju u visinu kao penjačice, ali i zato što na ovom OPG-u koriste tehniku hidroponskog uzgoja. Riječ je o posebnom načinu uzgoja u kojem se biljke sade u jastuke od kokosovih vlakana i navodnjavaju sustavom koji im dovodi hranjive tvari.
“Ako sam nešto naučio u poljoprivrednoj proizvodnji, to je da se nikada ne govori o tome koliko sam zadovoljan urodom nečega u protekloj godini. Pokrili smo troškove, imamo dovoljno da se pripremimo za sljedeću proizvodnu godinu i da investiramo u nešto što bi moglo olakšati posao“, skroman je Ivan.
Urod ovisi o više čimbenika kao što su potrebe tržišta i mogućnost proizvođača da zadovolje te potrebe. Koje će sorte uzgajati, ovisi o nekoliko faktora. Prvi je potražnja kupaca, drugi potencijalni štetnici, a treći konkurencija.
“Paprika je prisutna u domaćim jelima i tradicionalnim jelima, s krastavcem u salatama ili zimnicama. Ali realno gledano, turizam na našoj obali je najveći konzument sezonskog voća i povrća pa tako i paprike i krastavaca.“
Ovogodišnji prinos na tržište su stavili uz pomoć tvrtke Enna Fruit, vodećeg dobavljača i otkupljivača svježeg voća i povrća u Hrvatskoj.
“Suradnja se ove godine pokazala izvrsnom. Na otkupnoj stanici su zaposlili mlade i iskusne tehnologe koji su po mom mišljenju glavni nositelji ove suradnje. Tehnolozi su upoznati s problematikom poljoprivredne proizvodnje, iz tog razloga komunikacija je bila otvorena i kvalitetna te mislim da smo ove godine postavili odlične temelje za buduću suradnju.”
Tvrtka Enna Fruit surađuje s više od tisuću malih i velikih domaćih proizvođača voća i povrća. Cilj ove tvrtke je potaknuti povećanje domaće poljoprivredne proizvodnje. U svakom svom otkupnom centru ima tim kooperacije koji proizvođačima pruža podršku na terenu kroz savjetovanje i usmjeravanje u proizvodnji. Tvrtka svježim voćem i povrćem opskrbljuje najveće trgovačke lance u zemlji, čime povezuje primarnu poljoprivrednu proizvodnju s tržištem.
Izbjegava herbicide
Nakon skladištenja, paprika se možda vizualno ne razlikuje od druge, međutim Ivan tvrdi da razlike itekako ima.
“Na polici, pogotovo nakon skladištenja, vjerojatno se neće puno razlikovati od druge. Razlika je u tome što ću uvijek radije pojesti svoju jer znam da na svom tlu izbjegavam herbicide, biljku pravilno uhranjujem, a korištenje fungicida i insekticida sam sveo na minimum ulaganjem u biološku kontrolu“, pojašnjava ovaj mladi i ambiciozni poljoprivrednik.
Umjesto toga, kaže, koristi mikroorganizme i kukce koji kontroliraju populacije štetnih organizama, a da pritom ne ostavljaju tvari štetne za ljudsko zdravlje.
“Ovakvi organizmi nisu opasni za ekosustav, jer se prije njihovog plasiranja na tržište provjerava jesu li prisutni kao nativni organizmi i koliko su invazivni“, dodaje.
“Mladi sve više razmišljaju o životu na selu”
Ivanu bi, zasigurno, bilo mnogo teže da nije agronom po struci. Priznaje da mu mnogo pomaže i iskustvo koje mu predaje otac koji je trenutno u mirovini.
Ivan smatra da su život na selu i proizvodnja hrane nešto o čemu sve više mladih ozbiljno razmišlja.
“To je po meni super. S druge strane, znam da je vrlo mali broj mojih kolega s fakulteta zapravo završio u proizvodnji hrane“, kaže pa dodaje da tim putem češće idu oni kojima se već netko iz obitelji bavio poljoprivredom.
Smatra da bi trebalo poticati proizvodnju hrane na lokalnoj razini i razvoj malih proizvođača koji bi bili u stanju na održiv način proizvesti kvalitetnu hranu za lokalnu zajednicu, a da pritom zarade i sebi za život.
“To je po meni jedini način kako bismo mogli ostvariti određenu razinu prehrambene samodostatnosti, a uz to i oživjeti lokalne zajednice, pogotovo ruralne“, kaže.
Dodaje da malo mladih ima takve predispozicije, a obrazovni sustav ne pruža mnogo prilike za stjecanje prijeko potrebnih vještina. No uspješan poljoprivrednik, kaže, ne može biti samo agronom, već mora imati i šira znanja.
Planovi za budućnost
“S druge strane tu je znanje vođenja ovakvog oblika posla i borbe s birokracijom gdje uspješan poljoprivrednik mora biti agronom, menadžer, pravnik, knjigovođa, trgovac, mehaničar, električar i građevinar, a lista se samo nastavlja… Teško je doći do kvalitetne usluge, a pritom su postale i strašno skupe, tako da se većina poljoprivrednika s ovakvim problemima često suočava sama.“
No smatra da rad u poljoprivredi potiče osjećaj samoostvarenja pa mu nije teško ustajati s prvom zrakom sunca i čitav dan posvetiti poslu na terenu, a večer papirologiji.
“Najdraži dio posla mi je jutarnji obilazak nasada koji jednako obožavaju i moji psi koji obavezno moraju ići sa mnom. Tada biljka izgleda najbolje, a i ja nekako najbolje razmišljam u tom razdoblju prije nego krenu telefonski pozivi i kaos radnog dana", otkrio je Ivan koji sad vodi obiteljski OPG.
Sponzorirani sadržaj donosi Index u suradnji s ENNA grupa te u skladu s najvišim profesionalnim standardima.