Foto: Instagram
OTOČIĆ Poveglia smješten između Venecije i Lida zbog svoje je pomalo jezive prošlosti jedan od najzanimljivijih otoka na svijetu. Po njemu šunjaju lovci na duhove i paranormalne povijesti, a oko njega ispredaju se brojne priče.
Nekoć je na ovom otoku živjelo 160.000 ljudi, a svi su oni imali nešto zajedničko - bili su teško bolesni, a na potok su izgnani kako ne bi zarazili druge. Ovdje nisu imali što raditi osim čekati smrt. Nedavno je dokazano da više od polovice tla samog otoka čine ljudski ostaci, a to najzornije dokazuje koliko dugo je trajala praksa dovoženja bolesnih ljudi na otok.
Arheolozi su na otoku pronašli masovnu grobnicu na obližnjim otočićima Lazzaretto Vecchio i Lazzaretto Nuovo, u kojima su nađeni ostaci ljudi oboljelih od kuge.
Poveglia se prvi put spominje 421. godine, kad su ljudi iz Padue i Estea na tom otoku našli zaštitu od barbara. U devetom stoljeću populacija otoka rastem no nakon napada Genovske flote na Veneciju stanovništvo je preseljeno na Giudeccu. Otok je 1776. došao u nadležnost Ureda za javno zdravstvo te je postao kontrolna točka za robe i putnike koji dolaze i odlaze brodovima u i iz Venecije.
Nakon nekoliko slučajeva kuge na brodovima 1793. otok je pretvoren u karantenu. Napoleon Bonaparte ulogu karantene proglasio je stalnom 1805. godine, a devet godina kasnije bolnica je zatvorena.
Otok je ponovno postao karantena 1922. godine kad su postojeće zgrade pretvorene u azil za mentalno bolesne, a postoje glasine da ih se tamo podvrgavalo lobotomiji. Bolnica je zatvorena 1968. godine, a otok napušten. Liječnik koji je "liječio" pacijente počinio je samoubojstvo skočivši s bolničkog tornja.
Radnja poljske novele "Jesi li živ" odvija se upravo na ovom otoku, a glavni likovi, dječak i djevojčica oboljeli od kuge pokušavaju pobjeći s njega.