Zbog pijanstva se častan čovjek ispričava jutro poslije, a ne kad mu tone karijera

Foto: Facebook/Igor Soban/Pixsell

Dalibor Matanić, hrvatski redatelj koji je, kako se danas saznalo, izgubio sve poslove jer je godinama seksualno uznemiravao mlade kolegice, skrušeno se ispričao na Facebooku.

Prvo, LOL.

Vjerojatno na ovom svijetu i nema čovjeka koji u pijanstvu nije rekao ili napravio nešto neugodno u društvu. Takvi ljudi obično bi se probudili s gorkim okusom rakije i neugode u ustima i onda se redom ispričavali svima koje su pijani uvrijedili.

Najčasniji od tih ljudi više nisu konzumirali alkohol ili se više nisu pojavljivali u društvu kojemu su priuštili neku veliku neugodu.  

Samo se Dalibor Matanić zbog svog pijanstva, koje očito traje desetljećima, ispričava kad mu tone karijera. Časni ljudi se kaju jer ih ubija savjest, Dalibor Matanić se kaje jer ga je šutnula filmska industrija. Časni ljudi pogriješe jednom i onda se kaju, Dalibor Matanić griješi desetljećima i kaje se kad više nema drugog izbora. 

Drage kolegice i kolege, prijjateljice i prijatelji. Stvarni i virtualni. Možda ste primijetili da sam nestao s...

Objavljuje Dalibor MatanicPetak, 5. travnja 2024.

Javna scena je kao komšiluk koji sve zna, a ništa ne želi znati

Nakon što je Večernji list objavio svjedočenja mladih glumica i detalje o Matanićevom konstantnom seksualnom uznemiravanju, na poziv novinara javiše se sve perjanice naše javne scene – velike feministice i zaštitnice ljudskih prava. To su vam one žene koje na Facebooku pišu proglase o zaštiti kućanica od njihovih muževa bauštelaca.

Kažu, nikad nisu čule za Matanićeva nedjela. U šoku su. On je uvijek bio glasan po pitanju MeToo pokreta.

U preseransu njihovog iznenađenja samo je falilo da jedan ili jedna od njih kaže: "Bio je povučen i dobar momak…"

Osobe iz javnog života, redovito zgrožene kada se maltretiraju kućanice po provincijama, ponašaju se doslovno kao susjede onih koji te kućanice maltretiraju.

Bijeg od odgovornosti koji je postao imanentan balkanskom društvu, u kojemu okrećemo glavu na patnju slabijeg i onda, kada ta patnja doživi neki koban završetak, umanjujemo vlastitu odgovornost praveći se da nikad ništa nismo primijetili.

No, nisu problem susjedi koji se boje Matanića ili nekog njegovog brata po ljigavosti u provinciji. Problem su oni i one koji takvo ponašanje okreću u svoju korist i oni koji takvo ponašanje svaljuju na žrtvu. I to su, prihvatili mi to ili ne, vrlo često i žene.

Komentari ispod Matanićevog posta - kolektivna ženska patologija

U priči o Daliboru Mataniću (za kojeg i nije neka šteta što odlazi u ropotarnicu jadne hrvatske filmske povijesti), potpuno random je isplivala jedna od najgorih patologija ženskog društva u Hrvatskoj.

Mataniću su se javili deseci Hrvatica ispoljavajući najgori oblik mazohizma ikad viđen na Facebooku u Hrvata. Ispod Matanićevog priznanja da je godinama, pijan i drogiran, uznemiravao mlade djevojke, nema ni jedne ljudske reakcije u kojoj mu barem netko želi da ga se provuče kroz šake braće i očeva.

Ne, ne.

Naime, nakon što je čovjek priznao da je godinama uznemiravao žene i nije prestao dok nije izgubio sve poslove (namjerno naglašavam) u komentarima se javiše – oduševljene žene.

Da, da. Dobro ste pročitali. Na Matanićev Facebook preserans žene su reagirale - oduševljenjem. On se ispričao.

On se stvarno ispričao!

"Svaka čast", piše mu jedna Irena.

"Respekt", dodaje jedna Suzana.

"Samo najhrabriji priznaju svoje pogreške", dodaje treća žena.

Dok sam čitala komentare na Matanićevu ispriku jer je godinama seksualno uznemiravao kolegice, pijan i drogiran, te nije prestao dok nije izgubio sve (opet namjerno naglašavam), postalo je jasno da su žene od Matanića na Facebooku dobile ono što godinama čekaju od svog vlastitog ljigavca i zlostavljača.

Da se ispričava.

Jer, kad se ispriča, sigurno mu je žao.

Jer, kad se ispriča, sigurno će kupiti cvijeće.

Kad se ispriča, sigurno će se promijeniti.

Sigurno će, jednog dana, prestati piti, drogirati se, tući i maltretirati.

Kad se ispriča, sve će biti u redu.

I ona će jednog dana biti sretnica koja će nakon desetljeća maltretiranja dobiti ispriku. Možda i javnu ispriku. Možda i cvijeće.

Dok god postoje Irene, Suzane i ostale sličnog mentalnog sklopa koje život provode čekajući ispriku i cvijeće, postojat će i Dalibori Matanići i njihova braća po ljigavosti. Drogirat će se, piti, maltretirati i uznemiravati. Kada voda dođe do grla, jednostavno će se ispričati. I to će, kao što vidimo, dijelu žena biti sasvim dovoljno. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.

Pročitajte više