Živimo li u Orwellovoj "1984."?

Foto: Press

OVE GODINE u lipnju obilježit ćemo 70 godina od izlaska "1984." Georgea Orwella. Iako je sam spomen ovog književnog remek-djela u ovoj fazi već pomalo otrcan, činjenica jest da je knjiga, što se današnje političke klime tiče, važnija nego ikad prije. I ne radi se o pukoj referenci na "Velikog brata", već činjenici koja unatoč neprestanom ponavljanju samo dokazuje važnost svega što je Orwell zamislio u svojim najmračnijim predviđanjima. 

Priča je to o budućnosti u kojoj totalitarni režim preuzima potpunu kontrolu nad umom i tijelom pojedinaca, a sve se odvija u svijetu u kojem su privatnost i istina na neprestanom udaru. Radi se o vodiču za buduće generacije i upozorenju na opasnost nadzora koje formira uspavano društvo. 

Prije šest godina, u periodu kada je otkriće Edwarda Snowdena postalo vijest godine, popularnost ovog romana naglo je porasla. Međutim, čini se kako je danas još i važnija nego 2013. jer radi se o predviđanju opetovanih pokušaja da se naruši vjera javnosti u činjenice, čime bi se destabilizirala demokracija.

Nije, stoga, čudno što je "1984." doživjela ponovni rast popularnosti u trenutku kada je Donald Trump preuzeo Bijelu kuću. 

I ne radi se samo o SAD-u. Bacimo li samo površan pogled na ono što se događa svuda oko nas, teško je oteti se dojmu da istina, činjenice i znanost nikada nisu imali manju vrijednost. I možda pretjerujemo i možda je oduvijek bilo tako među lako zavedenim pukom koji samo čeka da mu netko ispriča dovoljno uvjerljivu priču i uzme njihov glas. Sva Orwellova upozorenja primjenjiva su na gotovo sve što se događa oko nas, bilo to u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje u svijetu. 

No jednom kada sve što se događa oko vas počnete uspoređivati s "1984.", to počinje gubiti smisao, a upravo je to ono što čine mnogi koji su prilično laki na okidaču kada se razbacuju terminima koje ne razumiju. 

Gostujući u podcastu Fiction Predictions, profesorica Jean Seaton, direktorica Orwell Foundationa i profesorica medijske povijesti na Sveučilištu Westminster, osvrnula se na fenomen i konstatirala da ne živimo u 1984. Unatoč rastu popularnosti društvenih mreža i agresivne propagandne mašinerije, trebali bismo biti razumniji kada se referiramo na Orwellovo djelo. 

Kao prvo, Orwellov strah od buduće tiranije ukorijenjen je u onome što je i sam promatrao gledajući dolazak totalitarizma tijekom tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća. Ono što mnogi zanemaruju je posljednje poglavlje u kojem imamo tračak optimizma jer dnevnik Winstona Smitha ipak ostaje očuvan, a predviđa i budućnost u kojoj Veliki brat ne postoji. 

I upravo je to način na koji bismo poruku romana trebali i promatrati jer ona je u konačnici optimistična. 

Umjesto da roman čitamo sa strahom i suvremeni svijet promatramo kroz prizmu orvelijanizma, trebali bismo registrirati pravu poruku knjige i dopustiti da nas inspirira da sjedimo prekriženih ruku dok svijet odlazi dovraga. Ovo nije savršeno predviđanje budućnosti jer sve ono što mnogi od nas vjeruju da je posljedica modernog života i trenutne društveno političke zbilje, zapravo je prilično stara priča koja se ponavlja kroz povijest. Štoviše, roman je posljedica političke klime 30-ih i 40-ih. 

Ovo je u prvom redu upozorenje. Stoga, umjesto da papagajski ponavljamo da "živimo u Orwellovoj 1984.", trebali bismo preformulirati rečenicu i reći da valja slijediti poruku romana i ne dopustiti da se bilo što slično dogodi. Valja očuvati i zaštititi ono što je najvažnije - istinu i povijest.  

Pročitajte više