RODITELJI presudno utječu na to kakve će osobe njihova djeca postati, oblikujući im i pozitivne i negativne osobine. Pojedini odgojni pristupi mogu potaknuti razvoj problematičnih crta ličnosti poput narcizma, što se češće primjećuje kod muškaraca. Istraživanja potvrđuju da se narcizam javlja kada su roditelji uvjereni da je njihovo dijete posebnije od drugih i da zbog toga zaslužuje povlašten tretman.
Način komunikacije s dječacima može ih usmjeriti prema emocionalnoj zrelosti ili, suprotno, prema obrascima ponašanja koje obilježavaju manjak empatije, narcisoidnost i uvjerenje da im sve pripada. Određeni postupci u odgoju izravno pridonose stvaranju emocionalno nedostupnih muškaraca koji smatraju da se ne moraju ponašati kao uljuđena ljudska bića, piše Your Tango.
1. Pretjerano hvaljenje bez odgovornosti
Kada roditelji govore dječaku da je poseban, ali ga istodobno ne uče odgovornosti, stvaraju kod njega neutemeljen osjećaj da ima pravo na sve. On tako uči očekivati divljenje bez uloženog truda. Djeca, a osobito dječaci, moraju naučiti važnost preuzimanja odgovornosti za svoje postupke bez očekivanja nagrade. Preporučuje se hvaliti trud, upornost i dobrotu, a ne isključivo postignuća.
Sociologinja dr. Christine Carter iz San Francisca objašnjava: "Ako stalno ispravljate dječje pogreške i rješavate njihove probleme, ona nikada neće naučiti kako to napraviti sama." Ona preporučuje da se djeci ponekad dopusti da pogriješe i osjete posljedice. Na taj način uče da pogreška nije kraj svijeta i pronalaze ispravan put do rješenja.
2. Ignoriranje emocija
Inzistiranje na tradicionalnim rodnim ulogama, pogotovo kod dječaka, često stvara emocionalno zakinute muškarce. Kada se dječacima govori da "očvrsnu" ili da "budu muško" umjesto da im se pomogne razumjeti osjećaje, oni odrastaju potiskujući emocije. Psihijatar dr. Alex Wills objašnjava da se događa drastična promjena čim muškarci prihvate svoje osjećaje.
"Kako su muškarci u mojoj praksi počeli slobodno izražavati emocije, njihovi životi su se počeli mijenjati, a tako i moj", istaknuo je. "Odnosi i poslovi su im se poboljšali. Prihodi su porasli. Samopouzdanje i fizičko zdravlje su ojačali, a simptomi depresije i tjeskobe su se povukli. Ukratko, ponovno su postali cjeloviti i pomireni sa svojom emocionalnom stvarnošću."
3. Dijete kao središte svijeta
Ako dijete odrasta u okruženju gdje ga se tretira kao najvažniju osobu, osjećaj da ima pravo na sve može postati ključni dio njegova identiteta. Dječaci koji su odgajani u uvjerenju da su centar svemira razvit će narcisoidne osobine i sebičnost. Zato bi roditelji trebali postaviti jasne granice i naučiti sinove da poštuju tuđe potrebe jednako kao i svoje.
"Granice se u suštini odnose na razumijevanje i poštivanje vlastitih potreba, ali i na uvažavanje potreba drugih", objasnila je klinička psihologinja dr. Stephanie Dowd. Ona dodaje da je za to ključno "staviti veliki naglasak na pomaganje djeci da razviju veću empatiju i samosvijest."
4. Posramljivanje kao metoda discipline
Kada roditelji dječacima govore da su "zločesti", umjesto da korigiraju njihovo ponašanje i objasne što su pogriješili, narušavaju im samopoštovanje. Dječak koji odrasta u takvom okruženju s vremenom razvija aroganciju kao obrambeni mehanizam.
Umjesto posramljivanja, roditelji bi trebali učiti sinove da preuzmu odgovornost za svoje postupke. Istraživačka psihologinja dr. Peggy Drexler protivi se korištenju srama u odgoju: "Važno je upamtiti da disciplina nije osveta, nametanje krivnje ni puko kažnjavanje. Sve su to oblici posramljivanja djeteta. Svrha discipline u bilo kojoj dobi jest ispraviti ponašanje i usmjeriti dijete."
5. Popuštanje pred manipulacijom
Ako dječak dobije ono što želi ispadima bijesa ili manipulacijom, brzo nauči da je to najbolji način za postizanje ciljeva. Umjesto da popuštaju pred takvim ponašanjem, roditelji bi trebali naglašavati važnost iskrenosti i odgovornosti. Obiteljska psihoterapeutkinja dr. Joanne Stern objašnjava da iskrenost treba vježbati.
"Svatko može biti iskren, ali ako tu sposobnost ne vježbate, i vi i vaša djeca možete razviti naviku da tražite lakši put i govorite sitne laži jer je tako jednostavnije", rekla je. "Kao roditelj imate priliku pomoći djeci da razviju iskrenost, no ona se mora njegovati. Nemojte spuštati kriterije, ali prihvatite da djeca neće uvijek biti savršena. Uostalom, savršenstvo nije ni cilj."
6. Uspoređivanje s drugima
Uspoređivanje djeteta s drugima, bilo da se radi o rodbini, prijateljima ili neznancima, može duboko narušiti njegovo samopouzdanje. Zbog usporedbi se dijete može osjećati bezvrijedno, kao da mora zadovoljiti nerealne standarde. Umjesto toga, treba ga poticati i hvaliti zbog onoga što jest. Roditelji bi trebali učiti djecu, osobito dječake, da je samoprihvaćanje ključno za zadovoljstvo sobom.
7. Manjak zahvalnosti
Ako djecu ne učimo da budu zahvalna i cijene druge, odrastaju s uvjerenjem da im sve pripada. Poniznost i zahvalnost sprječavaju dječake da razviju stav da se svijet vrti oko njih.
Joanna Schroeder, autorica knjige "Talk To Your Boys", kaže da je učenje zahvalnosti presudno za današnju generaciju: "Posebno je važno učiti dječake da primijete i cijene pomoć koju dobivaju od drugih, jer će oni vjerojatno graditi partnerske odnose na ravnopravnosti, a ne na tradicionalnim rodnim ulogama".
8. Ignoriranje tuđih potreba
Ako dječake učimo da su samo njihove potrebe važne i da sebe uvijek trebaju staviti na prvo mjesto, čak i na štetu drugih, odgajamo buduće narcise. Iako dijete ne smije zanemariti sebe, ključno je naučiti ga kako uskladiti vlastite potrebe s potrebama okoline. To uključuje razumijevanje važnosti odgovornosti, osobito nakon što nekoga povrijede, kao i postizanje kompromisa.
9. Inzistiranje na savršenstvu
Nitko nije savršen, a roditelji koji dječacima nameću ideal perfekcionizma stvaraju kod njih duboku i trajnu nesigurnost. Postoji velika razlika između poticanja na trud i izvrsnost s jedne strane i zahtijevanja savršenstva s druge. Takav pritisak tijekom odrastanja dovodi do problema sa samopoštovanjem i kontrolom emocija te otežava stvaranje zdravih odnosa.
10. Roditeljski primjer sebičnosti
Djeca uče promatrajući roditelje i primjećuju puno više nego što odrasli misle. Zato je ključno da roditelji vlastitim primjerom pokazuju ponašanje koje žele vidjeti kod djece.
Ako su roditelji često sebični i narcisoidni, samo je pitanje vremena kada će djeca usvojiti takve obrasce. Kada su izložena takvom modelu, djeca brzo nauče da su osjećaj nadmoći i manipulacija normalni, pa čak i opravdani načini za postizanje ciljeva.