Dječje emocije često se očituju kroz ponašanje, pa vikanje, ljutnja ili kršenje pravila mogu biti način na koji djeca pokazuju strah, frustraciju ili druge osjećaje s kojima se teško nose. Psihologinja Juli Fraga ističe da roditelji mogu pomoći djeci tako da pokušaju razumjeti što se krije iza njihova ponašanja.
"Loše ponašanje normalan je dio odrastanja i zapravo je oblik komunikacije koji ukazuje na strahove i brige u pozadini", objašnjava Fraga za CNBC. Prema njezinim riječima, roditelji koji se dobro nose s dječjim ispadima rade pet stvari koje njihovoj djeci pomažu da postanu emocionalno inteligentnija.
Prvo se smire
Kada dijete viče ili ima ispad bijesa, roditelj se lako može uznemiriti, no djeca uče promatrajući ponašanje odraslih. Fraga zato savjetuje roditeljima da se najprije pokušaju smiriti, primjerice dubokim disanjem. "Emocije su zarazne, pa kada roditelj ostane miran, i dijete preuzima taj mir te uči kako regulirati vlastite snažne osjećaje", ističe.
Pokušavaju otkriti što se krije iza ponašanja
Umjesto naredbi i pokušaja da odmah zaustave neželjeno ponašanje, roditelji mogu pokušati otkriti što se iza njega krije. Dijete koje laže možda se boji kazne, dok tinejdžer koji krši pravila može tražiti više samostalnosti. "Budite znatiželjni i zapitajte se što se djetetu događa da se tako ponaša", savjetuje Fraga. Dodaje da je otkrivanje stvarnog uzroka ponašanja važan korak prema rješavanju problema.
Pomažu djetetu da imenuje svoje emocije
Laganje, izbjegavanje i ljutnja ponekad služe kao obrana od neugodnih osjećaja poput srama, krivnje ili tuge. Roditelji mogu pomoći djetetu da prepozna i imenuje emociju koja stoji iza njegova ponašanja. "Jednostavna pitanja poput ‘Jesi li tužan?’, ‘Osjećaš li se ljutito?’ ili ‘Jesi li zabrinut?’ dobar su početak", navodi Fraga. Imenovanje emocija može pomoći u smanjenju njihova intenziteta.
Analiziraju vlastito ponašanje
Djeca često oponašaju obrasce koje vide kod odraslih, pa Fraga roditeljima preporučuje da razmisle i o vlastitim reakcijama na teške emocije. "Zapitajte se kako se vi nosite sa svojim emocijama i što radite kada ste ljuti, tužni ili uplašeni", savjetuje. Ako roditelj prepozna vlastite osjećaje i način na koji ih pokazuje, lakše može uočiti ponašanja koja dijete možda preuzima od njega.
Uzimaju u obzir nakupljeni stres
Glad, umor, usamljenost i drugi izvori stresa mogu djeci otežati kontroliranje emocija i utjecati na njihovo ponašanje. Zato prije kažnjavanja ili rasprave vrijedi razmotriti postoji li neka osnovna potreba koja trenutačno nije zadovoljena.
"Pokušajte prvo zadovoljiti te osnovne potrebe i promatrajte hoće li se ponašanje promijeniti", savjetuje Fraga. Obrok, odmor ili kvalitetno vrijeme provedeno zajedno ponekad mogu pomoći u smirivanju situacije.