Ilustracija: Index
Posljednjih mjeseci neprestano sve bruji o štetnosti i prednostima cjepiva. Pošto još uvijek nisam mama, a i peru me trudnički hormoni možda moje mišljenje trenutno nije uračunljivo, ali sada mi se iz ove perspektive čini da sve više ljudi bespotrebno pokušava glumiti Bogove.
Odakle ti pravo da ideš kontra znanosti i medicine tvrdeći da znaš što je najbolje za tvoje dijete?
Ja čak i prije nego sam postala mama znam da želim da moje dijete bude živo, zdravo i sretno i ne planiram eksperimentirati uvodeći neke nove moderne hipijevske metode.
Da, znam, zavjere farmaceutskih kompanija, to je jedini argument koji roditelji koji odbijaju cjepivo imaju u obrani svoje ludosti. Ne mogu ne postaviti si pitanje, kako to točno može ići farmaceutskim lobijima u korist da se jeftinim cjepivima(jeftinim za farmaceutske pojmove) sprječavaju bolesti čije liječenje je basnoslovno skupo? Sad vam više vaš argument ne zvuči pretjerano suvislo?
Prošli tjedan proširila se internetom priča o bijesnom roditelju čije dijete s leukemijom je izloženo ospicama zbog necijepljenog školskog kolege. Čak i ako ste protiv cijepljenja, molim vas da se sada zapitate - da ste u poziciji tog roditelja, kako bi reagirali? Osim što se bori fizički i psihički protiv zloćudne bolesti zajedno s bolesnim djetetom, na taj težak put iskaču potpuno nepotrebne prepreke koje su se mogle izbjeći.
No, dobro, kad već radim za farmaceutske tvrtke, moram spomenuti da se prošli tjedan na mene zakačila neka opaka boleština. Ništa spolno prenosivo, ne veselite se uzalud, samo neka opaka viroza/ prehlada, tko bi ga znao što li je. Prije trudnoće na ovakve stvari bi odmahnula rukom i rekla sama sebi: "Ne budi curica, proći će!" i naravno, ne bi otišla liječniku.
Sada, s malenom mrvicom ispod srca nemam hrabrosti preuzeti toliku odgovornost. Jedno je odlučiti da ti se ne da doktoru, drugo je odlučiti da si spreman prihvatiti posljedice koje tvoje dijete može imati zbog zanemarivanja manje ili više opasne bolesti. Iako sam inače žena s lopticama koje muškarcima daju hrabrost, sada sam se dobrano isprepadala. Nije više bilo pitanje hoću li ili doktoru, samo je bilo pitanje hoću li čekati sat i pol da moja doktorica počne raditi ili idem na hitnu.
Novi izazov nesavjesne majke stavljen je pred mene u samo pola sata. Antibiotik. Pijte antibiotik 7 dana, svakih 12 sati.
Prva reakcija:
- Pa ona nije normalna, tjedan dana da trujem i sebe i dijete zbog nečega kako i sama kaže- što nije ništa opasno.
Ali, kako bi moj dragi rekao:
-Dat ću ti minutu da razmisliš!
Tako sam si i ja dala minutu da razmislim i počela mijenjati film u glavi.
- Ok, kaže da je ovaj antibiotik siguran za korištenje u trudnoći. Pročitat ću još jednom uputstva prije nego počnem piti antibiotik.
Dok sam došla do ljekarne već mi je bilo jasno da je vrijeme da prestanem izigravati pametnjakovićku i da bi trebala poslušati ženu koja je mnogo godina provela pred knjigom da bi meni danas smjela dati lijek koji će mi pomoći.
Tako sam kad sam kročila u stan, već s vrata pogledom tražila čašu vode da što prije popijem tabletu i da ova agonija što prije prođe.
A onda se dogodilo nešto neočekivano...
Naravno da nije, sasvim očekivano sam se već nakon 12 sati sna osjećala bolje. Nakon 3 dana sam bila zdrava kao dren.
I moja beba zajedno sa mnom. Pa ti vidi hoćeš prirodno ili ćeš vjerovati medicini koja se kontinuirano razvija i svakodnevno spašava nebrojeno puno života...