Foto: Shutterstock
MAMA Ivana odlučila je s nama podijeliti svoje iskustvo kako je to biti majka troje djece, a istovremeno biti dobra supruga.
Kada smo se ja i suprug oženili bili smo ludi, mladi i prepuni energije. Nekoliko dana nakon svadbe odlučili smo da udomimo novog člana obitelji, mješanca Mo-a. Kako smo ga samo voljeli. Ormari, stolci, zapravo gotovo sav namještaj bio je Mo-ov životni neprijatelj. Hranili smo ga poput bebe, zalogaj po zalogaj i bio je na svim obiteljskim fotografijama.
Tada sam zatrudnjela. Prijatelj, inače veliki ljubitelj životinja me upozorio da kada dođe beba neću imati dovoljno vremena za Mo-a. Kakva glupost, odmahivala sam rukom. Pa on nije pas, on je član obitelji, kakve su to gluposti.
Kako je naš sin rastao polako sam shvaćala da ne pružamo Mo-u ono što mu je potrebno, ono što je imao kada smo bili samo nas troje. Prvo smo ga razmazili, a onda ga pomalo zaboravili. Nemojte misliti da pod zanemarivanje mislim hranjenje i šetanje. naš odnos je postao služben. Šetnja nekoliko puta dnevno, njegova omiljena klopica u njegovom kutku stana, no nešto je nedostajalo. Nisam više imala vremena Mo-u za rođendan peći njegove omiljene kolačiće. Nisam imala vremena popodne provesti s njime na podu i igru.
Zaključila sam da zaslužuje nekoga tko još uvijek može ludovati s njime. Mo je postao pravi mezimac moje najdraže prijateljice. Zapravo je sada nekako zajednički pas. Nama je lakše funkcionirati, a znamo da Mo ima sve što mu treba. Dvije obitelji koje ga vole, jednu ludu zaigranu i nas, prepuno ljubavi za njega.
Godinama kasnije, nakon trećeg djeteta shvatila sam. Jednako kako nismo imali dovoljno vremena za psa, sve to vrijeme ja nisam imala dovoljno vremena biti supruga. Jasno mi je da se nakon toliko godina braka sve nekako svodi na rutinu, no nisam željela rutinu za svog supruga. Zaslužio je najbolju ženu na svijetu uz sve žrtve koje je podnio za svoju obitelji. Odlučila sam nešto promijeniti.
Nije to bilo baš tako jednostavno da se može sažeti u jednu rečenicu. Zapravo, bilo je pakleno teško biti bolja supruga. S majčinstvom je lakše. Dijete ovisi o tebi, znaš da o tebi ovisi jedna malena osoba. Muž je uvijek znao brinuti o sebi, nikada nije pretjerano ovisio o meni. I tu je nekako moje balansiranje između dobre mame i dobre supruge otišlo k vragu.
Novaca i vremena da mu priuštim novi medeni mjesec uz malo privatnosti nisam imala. Pa sam odlučila da ću početi s malim stvarima. Nakon mnogo godina braka kada počneš grliti partnera svako jutro isprva će te čudno gledati. Možda i sumnjati da si bolesna ili da ga varaš. Nakon tjedan dana će se pomiriti s time da je mnogo manje opasna stvar i da ga samo voliš.
Misliš da nemaš vremena posvetiti se mužu?
Za jutarnji zagrljaj dovoljno je 30 sekundi. Ako nemaš 30 sekundi za čovjeka svog života, onda doista moraš presložiti prioritete.
Naučila sam uživati u novim stvarima. Zašto bi vodili klince u kino pojedinačno, da ono drugo može obavljati svoja posla. Krenuli smo zajedno. Nije romantična komedija ili dobar triler, ali i gledajući crtić s djecom možeš nasloniti glavu na njegovo rame i ljubiti ga u mraku kao i prije 10-15 godina.
Sve je stvar dobre organizacije, pa tako i ljubav. Ne luda početna zaljubljenost, nego prava ljubav.
Kako djeca odrastaju omjer 99% mama i 1% supruga polako će se mijenjati u suprugovu korist. I shvatiš da je to normalno. Kada su djeca malena i taj čovjek je više tata nego muž.
Samo kada klinci odrastu ne smiješ zaboraviti poljubiti ga i zagrliti. Ne smiješ zaboraviti pozvati ga u šetnju i prihvatiti odlazak na spoj. Ne smiješ zaboraviti da je on bio tu sve ove godine i čekao da ponovno imate dovoljno vremena da budete muž i žena.