Ovo su znakovi po kojima možemo prepoznati disleksiju kod djece

Foto: Shutterstock

Najčešća zabluda vezana uz disleksiju jest da ljudi samo mijenjaju slova dok čitaju. Iako je to djelomično točno, ta pogrešna predodžba često dovodi do toga da se disleksija pogrešno zamijeni s drugim poteškoćama u učenju ili da ostane nezapažena. Za djecu s disleksijom rana intervencija iznimno je važna.

"Rano prepoznavanje znakova disleksije može značajno utjecati na djetetovo obrazovanje. Ako se stanje na vrijeme prepozna, djeca će s vremenom postići sposobnost čitanja na razini ostalih vršnjaka", kaže Benjamin Powers iz Zaklade za disleksiju.

Disleksija je poremećaj učenja koji pogađa otprilike jedno od pet djece. U ranom djetinjstvu znakovi disleksije uključuju pogreške u izražavanju, kao što je izgovaranje "pedvjedić Mero" umjesto "medvjedić Pero". Dijete se može mučiti s imenovanjem poznatih predmeta, može imati poteškoća s rimovanjem i nizovima te problema u praćenju uputa s više koraka.

U nižim razredima, djeca s disleksijom mogu imati problema s pamćenjem naziva slova i njihovih zvukova. Zbunjuju ih slova koja izgledaju ili zvuče slično, muče se čitati poznate riječi, mijenjaju riječi pri čitanju naglas, imaju pravopisne teškoće te teško odvajaju pojedinačne glasove u riječima ili ne mogu spojiti slova u riječ.

U višim razredima može doći do brkanja ili preskakanja kraćih riječi, javljaju se poteškoće u usvajanju novih riječi. Dijete može imati problema s prepoznavanjem uobičajenih riječi, muči se objasniti što se dogodilo u priči. Karakteristike disleksije su i loš pravopis te izbjegavanje čitanja kad god je to moguće, ili frustracija i uzrujanost tijekom čitanja.

Pedagozi i psiholozi obučeni su za prepoznavanje disleksije. Roditelji bi također trebali blisko surađivati s učiteljima, pedijatrima i, ako je potrebno, s drugim medicinskim stručnjacima, uključujući neuropsihologe i logopede, ako sumnjaju da njihovo dijete ima disleksiju.

Pročitajte više