Poznat vam je onaj osjećaj kada vas na igralištu drugi roditelj uvuče u, naizgled, kratak razgovor, a vi odjednom po treći put ovog tjedna slušate o kompletnom rasporedu spavanja njegovog djeteta? Ili kada svaki susret ispred vrtića postane prilika za iznošenje detaljne medicinske povijesti? Svi smo to doživjeli.
Roditeljstvo je samo po sebi dovoljno izolirajuće i bez da svojim razgovornim navikama odbijamo ljude. Ponekad se toliko udubimo u vlastiti svijet da zaboravimo kako se odnositi prema drugima kao prema ljudskim bićima, a ne samo kao kolegama roditeljima s kojima uspoređujemo bilješke. Postoji sedam tema koje roditelji s lošim socijalnim vještinama često nameću, čime odbijaju druge.
Osim ako vas netko izričito ne pita za savjet o odvikavanju od pelena ili ne razgovarate s pedijatrom, nitko ne treba znati detalje o navikama vašeg djeteta u kupaonici. Da, svi se nosimo s tim stvarima. Ne, ne moramo ih svi dijeliti uz kavu. Imajte na umu da drugi odrasli imaju interese izvan probave vašeg djeteta. To je socijalna vještina koju vrijedi razviti.
"Jesam li spomenula da Sofija čita na razini četvrtog razreda? A ima samo pet godina! Učiteljica kaže da nikad nije vidjela nešto slično!" Ako stalno usmjeravate razgovore prema postignućima svog djeteta i uspoređujete ga s drugom djecom, vjerojatno činite da se drugi roditelji osjećaju neugodno ili neadekvatno.
Svako se dijete razvija vlastitim tempom, a pretvaranje roditeljstva u natjecanje otuđuje ljude brže nego što možete reći "daroviti program". Svi smo ponosni na svoju djecu, ali postoji razlika između dijeljenja radosti i pretvaranja svakog razgovora u pregled najvećih uspjeha.
Ništa ne ubija prijateljstvo brže od stalnih, neželjenih savjeta o tome kako bi netko drugi trebao odgajati svoju djecu. Bilo da se radi o metodama uspavljivanja, izboru hrane ili vremenu pred ekranom, ponašanje kao da imate sve odgovore pokazuje stvaran nedostatak socijalne svijesti.
Roditelji koji se teško snalaze u društvu su oni koji ne mogu voditi razgovor bez kritiziranja tuđih izbora ili nuđenja "korisnih" prijedloga koje nitko nije tražio.
Svi se brinemo za zdravlje svoje djece. Ali kada svaki razgovor postane medicinska konferencija o svakom šmrcanju, osipu ili potencijalnoj alergiji vašeg djeteta, vjerojatno pretjerujete s dijeljenjem informacija. Dijeljenje iskrene zabrinutosti s bliskim prijateljima je jedno. Pretvaranje svake društvene interakcije u dijagnostičku raspravu je drugo. To pokazuje nesposobnost čitanja atmosfere ili prepoznavanja kada je drugima neugodno.
Bilo da se radi o skromnom hvalisanju skupim aktivnostima ili stalnom prigovaranju zbog troškova, redovito nametanje novca kao teme razgovora je društveno neosjetljivo. "Razmišljamo da Olivera upišemo u školu jahanja. Košta 500 eura mjesečno, ali tako je talentiran!" ili "Mora da je lijepo moći si priuštiti sve organsko. Mi jedva spajamo kraj s krajem." Obje krajnosti čine da se ljudi osjećaju nelagodno. Financijske situacije se drastično razlikuju među obiteljima, a stalno spominjanje novca stvara neugodu i podjele.
Postoji razlika između povremenog jadanja bliskom prijatelju i pretvaranja svakog druženja na igralištu u terapijsku seansu o vašem braku. Roditelji koji se stalno žale na svoje partnere u neobaveznim razgovorima često ne shvaćaju koliko to drugima stvara nelagodu. Socijalna svijest znači prepoznati da nije svako okupljanje pravo mjesto za ljubavne drame.
Porođaj je intenzivno, transformativno i duboko osobno iskustvo. Ali započeti detaljnu priču o svom porodu bez provjere jesu li drugi spremni to čuti? To je problem socijalnih vještina. Iako dijeljenje iskustava s poroda može biti snažno i ljekovito u pravom kontekstu, pretpostavka da svi žele čuti svaki medicinski detalj pokazuje nedostatak društvene svijesti.