Bebe bez pelena? Moguće je!

BEBE BEZ pelena poznatije kao bespelenaštvo pojam je o kojem se sve više govori no i dalje postoje dvije jasne podjele - onih koji su protiv jer ne barataju s mnogo informacija i iskustava te im se to čini kao jedna velika tlaka te oni drugi koji su probali i sada su sretniji nego ikad. Da je moguće malu bebu od nekoliko mjeseci odviknuti od pelena svjedoče mnogi roditelji pa ćemo umjesto teorije i ovoga puta pokušati prenijeti baš jedno takvo iskustvo. Iskustvo ispričano iz pera jednog tate koji je sa svojom suprugom ustrajao i bebu u starosti od četiri mjeseca zauvijek odviknuli od pelena. 

Dakle, moguće je što pokazuje ovaj primjer, objasnit ćemo i sve prednosti, mitove, predrasude i nedostatke koji prate ovaj pojam. 

Bespelenaštvo je prvenstvo odabir roditelja jer bebe u toj dobi jednostavno neće moći same tražiti prostor i mjesto gdje će se isprazniti no moći će, što dokazuju brojni slučajevi, najaviti svoju akciju i to tako da roditelji znaju prepoznati što i kada beba treba. Da, za to je potrebno neko vrijeme pozornog promatranja bebe no kada se uoči uzorak ponašanja komunikacija će biti mnogo lakša i roditelji će već znati prepoznati kada reagirati. 

Sve dakle kreće od komunikacije. Neverbalne naravno jer svako dijete zapravo unaprijed signalizira ono što će napraviti samo kada su roditelji bezbrižni jer imaju pelenu tada to niti ne primijete. Ali ako znate koji je to znak lakše ćete izići u susret bebinim potrebama čime će beba postati svjesnija svojih fizioloških potreba. 

Kada krenuti s bespelenaštvom 

Kako se beba od rođenja počinje učiti novinama koje u trbuhu nije imala tako se i s ovom metodom može krenuti već od prvog dana. Ako je normalno da beba nauči svašta, zašto bi se onda smatralo kako ovo ne može naučiti. Može, a što je beba mlađa, što je kraći bio onaj period s pelenama tako će i brže prihvatiti ovo novo iskustvo. Zato bi se s ovom metodom defitinitivno trebalo početi do maksimalno šest mjeseci s obzirom da je već i to relativno dug period u kojem će se beba jako naviknuti na - pelenu. 

Mnogi ljudi smatraju da je to nemoguće, da to nije dobro za bebu koja za to nije spremna, da je to izuzetno nehigijenski, da ne možete bebu koja još ne sjedi niti drži glavicu nagnati da se pokaka u sjedećem položaju, da bebe tako neće obaviti svoju nuždu kako bi trebali i sl. I sve su to zapravo zablude. Barem tako kažu oni koji su pobijedili pelenu! 

Pobijedili - da, jer ni ova metoda neće biti usvojena preko noći, za nju će biti potreban proces i mnogo strpljenja, ali ne prolaze li to i roditelji koji svoju djecu od tri godine odvikavaju od pelena?
Ni tako velika djeca koja već znaju pričati ne odustaju od pelene u samo jednom danu i bez ijedne zapišane lokvice. 

Uostalom, što znači da beba nije spremna odviknuti se od pelena, ako se u svom životu nije ni naviknula na nju? I što znači upišana robica kada će je i mali trogodišnji pelenaš sigurno upiškiti i to ne samo u periodu odvikavanja već i kasnije - kada se zaigra i zaboravi. I još nešto - možda je zapadni svijet navikao skrivati fiziološke izlučevine i umatati ih, no bebe u nerazvijenim zemljama svijeta od davnina prakticiraju bespelenaštvo što je još jedan čisti dokaz da bebe to mogu. 

Što kaže guza? 

Vjerujemo da mnogi od vas ne znaju no bebe instinktivno komuniciraju već po rođenju, ali taj instinkt gube ako shvate da od njega nema koristi. Naime, baš je to važna pojava kod ove metode jer bebe dosita od samog početka pokazuju znakove da će to napraviti sada, ali kada se već naviknu na pelenu (super upijajuću), odnosno na roditelje koji ne reagiraju na njihove znakove i oni će polako odustati od njih. Baš kao i odrasli koji pričaju , nitko ih ne sluša, pa odustaju. I ne samo to - super upijajuće pelene naučiti će bebu da može obaviti svoju fiziološku potrebu bez da to najavi roditeljima i bez da poslije osjeti nelagodu jer pelena je sve upila i guza je naoko čista. I tu također leži jedan od problema sve dužeg nošenja pelena jer je roditeljima jednostavno lakše promijeniti jednokratnu pelenu i ne baviti se odvikavanjem dok god beba (dijete) ne bude 100 posto sama spremno reći - meni je sada toga dosta, hoću ići na toalet. 

Ako ćemo baš potegnuti temu do kraja mogli bi čak reći i da dok industrija ima velike koristi od proizvodnje pelena do tad će se i dalje iz određenih krugova propagirati kako se bebe čak ni ne smiju odvikavati prije nego su sami spremni, no ako znamo da svaki proces odvikavanja prvenstveno ne bi ni počeo bez navikavanja onda ova metoda doista ima smisla. Čak bi mogli usporediti pelenu s dudom koja je također jedno nužno zlo bez koje bi svaka beba mogla živjeti bez da se prije toga naviknula na nju. 

Što kaže beba? 

Ukoliko ste još uvijek trudni ili imate jako malu bebu, a razmišljate o ovoj metodi donosimo vam nekoliko načina kako prepoznati trenutak u kojem će beba napraviti ono. Za početak je najvažnije promatrati bebu. Mnoge mame po rođenju ne odvajaju pogled od svoje bebe, ali je pritom ne promatraju znalački već iz čiste ljubavi. E da bi znali prepoznati znakove kojima vam beba nešto sugerira potrebno je promatrati je - znalački. 

Prvo što trebati učiniti jest pratiti ritam obavljanja nužde. Ritam se naravno mijenja, nije stalan i nemoguće je u nekoliko dana povezati ga s očekivanjima, no što ćete duže pratiti svoju bebu (što je u pelenama nemoguće jer pričamo i o velikoj i maloj nuždi) to ćete bolje shvatiti koliko bebi nakon hranjenja otprilike treba vremena za jedno i drugo. Nakon što se otprilike pohvatali ritam nužde druga važna stvar je povezati njihove signale koji najavljuju da će obaviti nuždu. 

Jedan od očitih znakova je da se beba odjednom smiri i zagleda u jednu točku. Koncentrira se na ono što osjeća i što će se upravo dogoditi. Nešto veće bebe će ukoliko nisu umotane u debelu pelenu s vremenom početi posezati za spolovilom kada će osjetiti da stiže mala nužda i to će uvijek biti jasan znak da nešto stiže. Ako je pak riječ o velikoj nuždi također će se umiriti, skoncentrirati i stisnuti, zgrčiti se pa je i to svakako jedan od znakova koji će vam dati do znanja da nešto stiže ili je već počelo stizati. 

No da bi preduhitrili nuždu i bebu naučili da je obavlja na točno određenom mjestu bit će potrebno još malo promatranja, učenja i strpljenja. 

Umjesto da čekate da beba krene obavljati nuždu, nakon što ste otprilike proučili njihov ritam (ali imajte na umu da on nikada neće biti striktno točan te ćete se često morati oslanjati i na vlastitu intuiciju) odnesite bebu na mjesto gdje će obavljati nuždu. Najbolje je da to uvijek bude isto mjesto, tamo gdje ćete svi imati najviše komocije. I ne - to ne mora biti wc niti tuta - može vam poslužiti i lavor ili nekakva nepropusna podloga - važno je samo da uvijek bude isto mjesto i da u početku bebi to nudite često. osim mjesta važno je i bebu naučiti nekom signalu koje će ona već u kratkom vremenu (bebe intenzivno uče i savršeni učenici), znati povezati s mjestom i potrebom. 

Zvuči jednostavno i doista jest jednostavno. Svaki put kada odnesete bebu na predviđeno mjesto i šapnete joj sss, ššš, pššš, pi-pi, ka-ka, što god vam se učini učinkovito i nakon što ste više puta ponovili istu radnju bebi će ona polako uči u rutinu i sve će bolje naučiti povezivati jedno s drugim. 

Naravno, u početku će se često događati nezgode pa imajte strpljenja, ali kako kažu iskustva, od ovog tate i od drugih roditelja, dajte djetetu vremena i ono će naučiti baš kao što će naučiti i sve drugo što će im u životu biti potrebno. 

I znajte da će se nezgode sigurno događati, da ćete tijekom putovanja možda trebati posegnuti za pelenom jer nećete imati svoj prostor i komociju, da beba ponekad neće baš najbolje surađivati zbog bolesti, nicanja zubića, da će ponekad i ono jednostavno zaboraviti, kako se to događa i klincima od tri, četiri godine, ali sve u svemu ako želite svojoj bebi priuštiti odrastanje bez pelena i tako poprilično sačuvati vlastiti budžet, znajte da je bespelenaštvo itekako moguće. 

Čak i ako će učenje trajati mjesec dana, čak i ako ćete u tom periodu imati mnogo dodatnog čišćenja možemo se samo logički zapitati što je jedan mjesec u usporedbi sa 36 mjeseci koliko djeca danas u prosjeku provedu u njoj. 

Načina ima, potrebna je samo volja, cijeli bunt malih, malih gaća i puno ššš nutkanja. I ako budete jedan od malobrojnih roditelja koji će se prikloniti ovoj metodi ne slušajte kritičare koji će vam reći da to nije normalno. Jer to jest normalno, a kako pokazuju iskustva, to je i više nego moguće.