RODITELJI su jedni od najvažnijih osoba u oblikovanju karaktera djece, a njihovo ponašanje utjecat će na ponašanje njihove djece u budućnosti. Kada su u pitanju roditeljski stilovi, razlikujemo autoritativni, popustljivi i neangažirani stil, svaki od kojih različito utječe na djecu i njihov dugoročni razvoj.
Autoritativni roditelji
Autoritativni roditelji postavljaju jasne granice i daju prioritet strogim pravilima kako bi uspostavili osjećaj kontrole. U svom pristupu su često vrlo strogi i od djece očekuju da poslušaju sve što im kažu. Kod roditelja koji odgajaju u autoritativnom stilu, postoji velika šansa da će za kršenje granica ili pravila koristiti određene metode kažnjavanja.
Kada su u pitanju djeca autoritativnih roditelja, neka istraživanja tvrde da su djeca tih roditelja emocionalno stabilnija, otpornija i neovisnija, dok neka pokazuju da adolescenti mogu imati veće šanse za razvoj anksioznosti i depresije zbog straha od kažnjavanja, prenosi The Times of India.
Popustljivi roditelji
Roditelji koji su vrlo pažljivi i topli te ne postavljaju mnogo pravila i granica, smatraju se popustljivim roditeljima. Ovakvi roditelji više se fokusiraju na izgradnju prijateljskog odnosa s djecom nego isključivo na strogo roditeljsko. Smatra se da su djeca popustljivih roditelja često kreativnija zahvaljujući neovisnoj prirodi, ali postoji i šansa da će biti manje zahvalna i zahtjevnija u odnosima od djece autoritativnih roditelja, prenosi The Times of India.
Neuključeni ili neangažirani roditelji
Uz ovakav stil roditeljstva, povezuje se ograničena roditeljska uloga. Ovi roditelji izbjegavaju provoditi previše vremena u razgovoru s djecom ili u postavljanju granica. Također, nemaju volju biti previše uključeni u svakodnevne događaje u životima svoje djece. Djeca takvih roditelja često se osjećaju zapostavljeno i neshvaćeno te kao da roditelje nije pretjerano briga za njih, njihove probleme i postignuća.
Djeca neangažiranih roditelja, zbog načina na koji su odgajana, mogu imati manje razvijene emocionalne i društvene vještine, kao i imati problema s privrženošću i povezivanjem s drugima. Također, smatra se da djeca koja su odrasla uz neangažirane roditelje puno teže vjeruju drugima oko sebe.