Način na koji roditelji komuniciraju s dječacima kod kuće ključan je za njihov razvoj u emocionalno inteligentne muškarce. Ako želimo svijet u kojem muškarci ne potiskuju svoje osjećaje, već ih koriste za izgradnju zdravih odnosa, važno je da od najranije dobi usvoje zdrave komunikacijske obrasce. Devet jednostavnih rečenica, koje bi dječaci trebali redovito čuti, temelj su za razvoj emocionalne pismenosti.
"Kako ti je prošao dan?"
Iako se čini kao obično pitanje, ono je iznimno važno jer potiče dječake da podijele vlastite doživljaje, misli i osjećaje. Tako roditelji dobivaju uvid u njihov unutarnji svijet, a dječacima se daje prostor da se izraze. Kada znaju da ih netko pozorno sluša, lakše će prihvatiti da je razgovor o osjećajima normalan i poželjan, što je jedan od glavnih stupova emocionalne inteligencije.
"Ispričaj mi sve o tome."
Kada dječak pokaže interes za neku temu, bilo da se radi o školskom predmetu ili novoj tehnologiji, važno mu je dati priliku da o tome govori bez straha od osude. Time mu se pokazuje da su njegovi interesi vrijedni pažnje i da ga bliske osobe zbog njih neće omalovažavati. To jača njegovo samopouzdanje i pomaže mu da se kasnije u životu lakše poveže s ljudima sličnih interesa.
"To nije bilo lijepo od tebe."
Jednako je važno naučiti dječake da preuzmu odgovornost za svoje postupke. Moraju shvatiti da njihovo ponašanje utječe na druge i da je ponekad potrebno priznati pogrešku. Previše odraslih muškaraca ne zna ili odbija preuzeti odgovornost. Kada se dječaku jasno ukaže na neprihvatljivo ponašanje, dobiva priliku naučiti kako njegovi postupci djeluju na druge i kako se ispravno postaviti.
"Oprosti, nisam to trebao/trebala napraviti."
I roditelji neizbježno griješe. U trenucima stresa ili iscrpljenosti mogu nenamjerno povrijediti djetetove osjećaje. Vlastitim primjerom, odnosno priznavanjem pogreške, roditelji uče djecu odgovornosti. Dječaci promatraju odrasle i od njih uče obrasce ponašanja. Ako vide da osoba kojoj vjeruju može priznati vlastitu pogrešku, i sami će tu vještinu usvojiti kao dio svog emocionalnog repertoara.
"Tako se ne razgovara o djevojčicama."
Djevojčice su često žrtve ponašanja koje se kod nezrelih dječaka pogrešno smatra prihvatljivim, a takvi se stavovi ponekad prešutno odobravaju i kod kuće. Promjena počinje postavljanjem jasnih granica o tome što je dopušteno, a što nije dopušteno govoriti o ženama. Dječaci često čuju kako drugi muškarci govore o ženama i mogu zaključiti da je to normalno. Ako im se odmalena objasni da takav rječnik nije prihvatljiv, razvijaju socijalnu svijest i empatiju.
"Ne zaboravi reći hvala."
Sposobnost izražavanja zahvalnosti jedan je od temelja emocionalne inteligencije. Kada roditelji podsjećaju dječake da zahvale, uče ih da je zahvalnost normalan i poželjan dio socijalne interakcije. To im pomaže da cijene druge ljude i ono što dobivaju.
"Uvijek ću te saslušati."
Čak i kada postanu samostalniji, dječake treba podsjećati da imaju sigurnu luku. Moraju znati da se od njih ne očekuje da se uklope u stereotip "pravog muškarca" koji sve drži u sebi. Ova rečenica im gradi povjerenje i pokazuje da postoji netko tko će im pomoći nositi se s teškim osjećajima. Kao odrasli, znat će da mogu potražiti podršku i razgovarati o emocijama bez srama.
"U redu je biti tužan."
Muškarci često lakše pokazuju bijes nego tugu, a taj obrazac najčešće nastaje u djetinjstvu. Umjesto da priznaju ranjivost, mnogi reagiraju agresivno. Tuga je, međutim, nužna emocija za suočavanje s teškim životnim situacijama. Dječaci moraju naučiti da je to normalan osjećaj koji ne treba skrivati iza ljutnje. Oni koje se potiče da prihvate tugu izrastaju u muškarce koji se općenito bolje nose s negativnim emocijama.
"Volim te."
Na kraju, dječaci moraju redovito čuti da su voljeni, bez obzira na njihovu dob. Zabrinjavajuće je koliko često odrasli prestaju verbalno izražavati ljubav prema dječacima kako oni odrastaju. Verbalna potvrda ljubavi ključna je za izgradnju zdravog samopouzdanja i uči ih kako i sami pružiti takvu potvrdu drugima. Iako djela govore puno, riječi su također važne za razvoj emocionalnog rječnika, što uključuje i sposobnost da se ljubav izrazi i primi.