Utjecaj roditeljskog ponašanja na život djece često se pokaže tek kada ona odrastu. Djeca od malih nogu promatraju roditelje i usvajaju njihove navike, način komunikacije i odnos prema drugim ljudima. Iako roditelji djecu mogu naučiti mnogim korisnim stvarima, neke obrasce ponašanja mogu prenijeti i nenamjerno.
Djeca roditelja koji rijetko izlaze, ne druže se često ili nemaju širok krug ljudi oko sebe mogu razviti neke navike koje će ih pratiti i u odrasloj dobi, piše YourTango.
Teško traženje pomoći
Djeca koja odrastaju uz roditelje koji sve rješavaju sami mogu usvojiti ideju da se uvijek moraju oslanjati isključivo na sebe. Samostalnost je važna osobina, ali kada postane pretjerana, može otežati stvaranje bliskih odnosa.
Takve osobe često nerado traže pomoć čak i kada im je potrebna jer imaju osjećaj da sve moraju napraviti same. Zbog toga se mogu početi udaljavati od drugih ljudi i izbjegavati situacije u kojima bi morale pokazati ranjivost.
Nesigurnost u društvenim situacijama
Djeca koja nisu često gledala roditelje u društvenim situacijama mogu kasnije imati više poteškoća u stvaranju novih poznanstava. Ako u djetinjstvu nisu navikla na druženja, razgovore s nepoznatim ljudima ili obiteljska okupljanja, takve situacije mogu im biti neugodne i stresne.
Zbog toga mogu početi izbjegavati društvene događaje ili stalno razmišljati o tome kako ih drugi doživljavaju. Važno je da djeca imaju priliku vidjeti različite oblike druženja i naučiti da su društvene vještine nešto što se razvija s vremenom.
Pretjerana samokritičnost
Ljudi koji su odrasli u vrlo zatvorenom okruženju ponekad mogu biti stroži prema sebi, posebno u odnosima s drugima. Nakon razgovora mogu dugo razmišljati o tome jesu li nešto rekli pogrešno ili ostavili loš dojam. Zbog straha od tuđe procjene mogu svaku kritiku doživjeti osobnije nego što je potrebno i usmjeriti pažnju na ono što su napravili pogrešno, umjesto na širu sliku.
Potreba za češćim povlačenjem
Neka djeca odrastanjem razviju naviku da više vremena provode sama jer im je takav način života poznat. Druženja im mogu brzo postati naporna, posebno ako nisu navikla na veći broj ljudi i česte kontakte. Zbog toga mogu češće birati mir i poznato okruženje, ne zato što ne vole druge ljude, nego zato što im društvene situacije mogu oduzimati više energije.
Uzak krug prijatelja
Ljudi koji nisu odrasli uz puno društvenih kontakata često imaju manji, ali blizak krug prijatelja. To samo po sebi nije problem jer mnogima odgovara nekoliko kvalitetnih odnosa umjesto velikog broja poznanstava. Međutim, ponekad se mogu previše osloniti na nekoliko bliskih osoba jer im je teško izgraditi nove odnose ili se osjećati ugodno među nepoznatim ljudima.
Držanje poznatih rutina
Osobe koje su odrastale uz roditelje koji su rijetko izlazili često i same mogu razviti naviku biranja poznatih mjesta i rutina. Ugodnije im je otići na mjesto koje već poznaju nego isprobavati nešto novo gdje ne znaju što očekivati. To može biti odlazak uvijek u isti kafić, trgovinu ili šetnju istom rutom. Poznata okolina pruža osjećaj sigurnosti i smanjuje nelagodu zbog nepredvidivih situacija.
Teže snalaženje u grupama
Uključivanje u veće društvo može biti izazovno za ljude koji nisu imali puno prilika razvijati takve vještine tijekom odrastanja. Mogu imati osjećaj da ne znaju kada se uključiti u razgovor ili kako pronaći svoje mjesto među drugima. Zbog toga neke osobe radije izbjegavaju grupne aktivnosti, iako bi im one s vremenom mogle pomoći da steknu više sigurnosti.
Promatranje umjesto sudjelovanja
U društvu se ponekad mogu pronaći ljudi koji više slušaju nego što sudjeluju u razgovoru. Iako drugima to može izgledati kao nezainteresiranost, razlog može biti nesigurnost ili jednostavno nedostatak iskustva u takvim situacijama.
Osobe koje nisu odrastale uz puno društvenih kontakata mogu se sporije opustiti među drugima i radije promatrati nego preuzeti inicijativu. S vremenom, uz nova iskustva i odnose, takve se vještine mogu razvijati.