KOLUMNISTICA portala Parents.com Renee Bacher opisala je probleme s kojima se susreće u odgoju svoje troje djece te kako se nosila s krivnjom koju je osjećala zbog dojma da ne posvećuje istu količinu pažnje svoj djeci.
Sve troje djece ima manje od pet godina, a Rachel je jako mučilo to što druga dva djeteta ne dobivaju istu razinu pažnje koju je dobivala njihova najstarija kći Hannah. Dok je Hannah bila beba, Renee i njezin suprug svugdje su je nosili sa sobom i svaki svoj slobodan trenutak posvetili igri, razgovoru ili zajedničkom druženju. Iz Reneeine perspektive, više djece je moglo značiti samo još bolje druženje.
No kada je na svijet stiglo njihovo drugo dijete, sin Isaac, brzo su shvatili da stvari neće biti tako jednostavne. Za početak, Isaac je imao drugačiji bioritam i zbog određenih problema sa zdravljem trebao je više pažnje. Često je imao infekcije uha i jako je malo spavao, a puno plakao.
Po riječima Renee, ta situacija ne bi bila toliko strašna da im se svaki put kad bi Isaac tražio malo pažnje u priču nije ubacila i Hannah.
"Nisam znala što se dogodilo s onim malim anđelom kojeg smo imali. Odjednom je tu bila jedna zahtjevna mala plava djevojčica koja nas je stalno prekidala i nije nam dopuštala nimalo vremena na samo s njezinim bratom", napisala je Renee i objasnila da je već tada osjećala da Isaac ne dobiva istu količinu pažnje.
15 mjeseci kasnije, na svijet je došlo i treće dijete, mali Benny. Već u trudnoći Renee i njezin suprug su se dogovorili da će im ovo biti zadnje dijete pa je Renee odlučila malo usporiti i uživati u Bennyjevim prvim danima. Nažalost, to nije bilo moguće jer su sada tu bila druga dva djeteta koja su zahtijevala konstantnu pažnju.
No nije jedini problem bio u tome što starija djeca nisu ostavljala dovoljno vremena za bavljenje mlađom djecom. I roditeljima su živci polako popuštali i one stvari koje su im kod Hannah bile slatke ili simpatične, kod Isaaca i Bennyja su ih izluđivale. Koliko je sve otišlo daleko, Renee je shvatila jedan dan kada je potpuno izgubila kontrolu zbog neke gluposti i vikala je na tad jednogodišnjeg Bennyja dok nije briznuo u suze. I taman kada se mislila predati, shvatila je ključnu stvar, a to je da njezina djeca više nisu imala samo nju i njezinog supruga - sada su imali i sebe međusobno.
Godinama se osjećala krivom zbog toga što sinovima nije mogla pružiti istu razinu pažnje koju je poklonila kćeri. Prema vlastitim riječima, neke dane je razmišljala i o tome kakvi bi joj sinovi bili da su se ona i suprug stigli više baviti njima. No bez obzira na kaos i agresivnost, dečki su također izrasli u normalne mlade ljude, a veliku ulogu u njihovom odgoju imala je i njihova međusobna interakcija te odnosi koje su stvorili.
S vremenom je Renee zaključila da zapravo ta potreba za posvećivanjem pažnje svakom djetetu odvojeno i isključivo nije bila stvarna potreba djece, već njezina želja da svako dijete upozna isto toliko dobro koliko je upoznala Hannah. Djeca su shvatila da u odnosu imaju i jednog novog člana i kada se nisu bavili roditeljima, međusobno su komunicirali. Danas nijedno ne smatra da nije dobivalo dovoljnu količinu pažnje.