RODITELJSTVO je, bez sumnje, posao koji traje 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu i nikada nećete pronaći vodič o tome kako biti savršen roditelj. Ali različita su istraživanja otkrila neke roditeljske strategije i osobine s kojima ćete vjerojatno imati veće šanse odgojiti dijete koje će kasnije u životu postati uspješno.
Djeca kojima roditelji govore laži, čak i ako su to "lijepe laži kojima skrivaju ružnu istinu", mogla bi imati više problema s prilagodbom na život odraslih, pokazalo je istraživanje iz Singapura. Kad dijete postavi teško pitanje, čini se da je laž najlakši izlaz. Ali djetetu time možete poslati oprečnu poruku, pogotovo ako ga inače učite da bi trebalo govoriti isključivo istinu.
U doba interneta mnoga su se djeca susrela s novim oblikom kršenja privatnosti: roditelji dijele fotografije i informacije o njima na društvenim mrežama. Mnoge influencerice, "mame s Instagrama", čak su izgradile karijeru izlažući živote svoje djece svijetu. Ne samo da je takvo ponašanje objektivno opasno već djeci stvara nelagodu i dugoročno utječe na njihovo samopoštovanje.
Putovanja su sjajna: možete upoznati nove ljude, probati novu hranu, učiti o novim mjestima i iskusiti nove kulture. Zato ne čudi što, osim odraslih, i djeca mogu imati velike koristi od takvog upoznavanja svijeta. Putovanje podiže njihovu intelektualnu znatiželju, sposobnost brzog prilagođavanja i rješavanja problema te ih čini samostalnijima i samopouzdanijima. Ova djeca u odrasloj dobi imaju tendenciju biti otvorenog uma.
Mnoga su istraživanja pokazala da djeca koja redovito obavljaju kućanske poslove bolje prolaze kasnije u životu. Takvi zadaci prilagođeni dobi poučavaju djecu vrijednim lekcijama: važnosti timskog rada, upravljanju vremenom i vještinama rješavanja problema. Tako mogu postati empatične odrasle osobe koje znaju dobro funkcionirati samostalno i u timu.
Postoje dva načina kako pohvaliti intelektualno postignuće. Možete reći "Jako si pametan!" i reći "Bravo, naporno si radio i shvatio kako to napraviti!" Prvi njeguje fiksni način razmišljanja, dok drugi potiče osobni rast. Fiksni način razmišljanja govori djeci da nemaju nikakve veze sa stvarnim postignućima i ne mogu poboljšati sposobnost koju već imaju. Ali kad pohvalite trud, nadahnjujete djecu da se još više trude i ne odustaju.
Djeca čiji se roditelji neprestano svađaju prolaze gore od one djece čiji su roditelji u sretnoj, stabilnoj vezi. U obiteljima s visokom razinom sukoba između roditelja djeca su u većem riziku od razvoja emocionalnih, socijalnih i problema u ponašanju, kao i poteškoća s koncentracijom i nižim školskim uspjehom.
Ta djeca također nemaju uzor zdravog odnosa i, u odrasloj dobi, mogu nesvjesno ponavljati obrasce ponašanja svojih roditelja. S druge strane, djeca iz sretnih obitelji emocionalno su zrelija i manje je vjerojatno da će završiti u nasilnim i toksičnim vezama, piše Bright Side.
Psiholozi razlikuju tri vrste roditeljskih stilova: permisivni, autoritativni i autoritarni. Permisivni i autoritarni modeli potpune su krajnosti, dok jedan karakterizira dopuštanje svega, drugi se oslanja na kontrolu svega. Autoritativni roditelji, pak, vode svoju djecu, potičući njihove interese, ali i odgovornost. Djeca ovih roditelja odrastaju u disciplinirane, a opet neovisne i samostalne odrasle osobe.