Foto: 123rf
To ne znači da kao američke kolegice uređujem sobu za bebu i gledam dizajnerske ideje. Radim to kao većina hrvatskih budućih trudnica. Razlike su naravno ogromne. U Hrvatskoj, većina budućih mama priprema robicu koja je ostala od starijeg djeteta (ili pere robicu proslijeđenu od prijateljica i rodbine s malo većim bebama). Tako i ja.
Pa onda skupljanje kolica, onih jaje sjedalica za male bebe, i tako to – kako sve više ljudi oko mene ima klince primjećujem da postoji neki oblik folklora u tim pripremama. Mislim da u tome nema nikakve sramote, dapače, krasno je što još uvijek u našem (sve otuđenijem društvu) pred kraj trudnoće osjetite tu povezanost.
Svi se nekako slože da bi beba koja dolazi imala lakši početak. Netko će vam proslijediti knjigu o tome kako brinuti za dojenče, netko robicu, netko treći pitati će da li da vam kupi presvlačilicu ili kadicu za kupanje, četvrti će se pojaviti s jastukom za dojenje. Kod nas nema onih popisa po dućanima gdje se registrirate da kupite što djetetu treba, ali postoji neformalna mreža koja je tisuću puta čvršća i kvalitetnija. Djedovi, bake, obiteljski prijatelji, svi oni nekako pokušaju olakšati novopečenim roditeljima. Zato to naše hrvatsko gniježđenje izgleda manje glamurozno nego baby shower i slični američki običaji, ali meni je baš nekako drago.
I tako sam ja, uz pomoć obitelji i prijatelja, gotovo sve već odradila.Oprala sam i opeglala svu robicu (ponovno čekam dečka, tako da imam jaaaaaako puno stvari) i napravila popis stvari koje mi trebaju iz dm-a i apoteke. Torbu za bolnicu spremit ću ovih dana, imam još 5 tjedana do poroda pa mislim da bi bilo ok spremiti je, jednostavno zbog toga što je život nepredvidiv. Osim toga, i činjenice da čekam majstora za krečenje, zapravo sam spremna. Barem se tako osjećam.
Izvor: BitiMama