Foto: 123rf
VRLO često imamo probleme u odnosima, i uglavnom ne razmišljamo o uzroku nego o posljedici. Odnose uzimamo zdravo za gotovo. Postavljamo sami sebi kriva pitanja. Primjerice, „Zašto se meni ovo događa '“, „Zašto mi je život težak?“ . Takva i slična pitanja nas sprječavaju da se suočimo sa strahom, istinom i boli od spoznaje da smo i sami pridonijeli nekim svojim postupcima ili ne postupcima u određenim trenutcima.
Gotovo svaka obitelj pati od problema komunikacije. Loše izražavanje i nerazumijevanje uglavnom su uzrok konflikta unutar obitelji. Važno je razvijati komunikacijske vještine zbog osobnog razvoja ukućana te samopouzdanja kod djece. Ako ne komunicirate na dobar način sa svojim djetetom teško će i dijete uspjeti ostvariti zdravu komunikaciju s ostatkom svijeta.
Donosimo vam jednu priču koja ovih dana kruži internetom. Nas je dirnula, vjerujemo da će i vas.
Sin: Tata, mogu li te pitati nešto?
Otac: Naravno. Što je bilo?
Sin: Tata, koliko zarađuješ na sat?
Otac: To se tebe ne tiče. Zašto pitaš?
Sin: Samo hoću znati. Molim te reci mi koliko zarađuješ na sat?
Otac: Ako baš moraš znati 50 kuna.
Sin: Aha ...
Sin: Tata možeš li mi posuditi 25 kuna?
Otac je pobjesnio.
Otac: Ako je jedini razlog zašto me tražiš novac taj što bi htio kupiti neku glupu igračku ili napraviti neku glupost, ovog trenutka idi u krevet! Ubijam se od rada da bih zaradio za sve nas, a ti samo misliš o sebi i svojim prohtjevima!
Dječak je pokunjen otišao u sobu i zatvorio vrata.
Otac je sjeo za stol i ljutnja mu je samo rasla zbog pitanja koje mu je dječak postavio. Kako se usuđuje pitati takve stvari? Nakon sat vremena, otac se smirio i razmislio malo o svemu: 'Možda mu je nešto zaista bilo potrebno, pa me je zato tražio 25 kuna. „Uostalom, rijetko kada me traži novac“. Otac je zatim otišao u sinovu sobu.
Otac: Spavaš li, sine?
Sin: Ne tata, budan sam.
Otac: Razmišljam nešto ... možda sam bio pregrub. Danas mi je bilo naporno na poslu pa sam se istresao na tebi. Evo ti onih 25 kuna koje si tražio.
Dječak se nasmijao i razdragano rekao: „Hvala ti tata!“ Zatim je uzeo zgužvane novčanice, koje su bile pod jastukom. Otac je primijetio da on već ima nešto novca, pa se opet naljutio. Dječak je polako prebrojao novac, te pogledao oca:
Otac: Što će ti još novaca, ako već imaš toliko koliko si tražio?
Sin: Nisam imao dovoljno, ali sad imam ... Tata, imam sad 50 kuna! Mogu li kupiti 1 sat tvog vremena? Molim te dođi sutra ranije s posla, da bismo svi večerali zajedno!
Otac se osjećao slomljenim. Zagrlio je svog sina i molio ga da mu oprosti.