Većina djece danas ne zna što bi sa sobom kada im je dosadno. Harvardski profesor Arthur C. Brooks nedavno je poručio da se ponovno moramo naučiti dosađivati, a brojni stručnjaci ističu da je sposobnost podnošenja dosade postala posebno važna u svijetu u kojem smo neprestano okruženi podražajima.
Koliko je to važno, najbolje se vidi kod male djece koja tek uče kako mirno provesti nekoliko minuta bez zabave, ekrana ili neke unaprijed osmišljene aktivnosti.
Djecu treba naučiti kako čekati
Lisa Elaine Peters, odgojiteljica koja na društvenim mrežama dijeli savjete iz prakse, nedavno je na Instagramu otkrila jednu od svojih omiljenih metoda za održavanje reda u skupini. Kaže da se mnogi odgojitelji i učitelji susreću s problematičnim ponašanjem djece u trenucima kada trebaju čekati, primjerice dok stoje u redu ili dok učitelj razgovara s nekim drugim.
Prema njezinu iskustvu, problem je u tome što mnoga djeca jednostavno nisu naučila što učiniti kada im je dosadno.
"Možda ste ih naučili kako se ponašati u hodniku, ali jeste li ih naučili kako se ponašati dok čekaju? To je nešto što mnogi učitelji ne podučavaju izravno", kaže Peters.
Svojim učenicima, ali i vlastitoj djeci, često ponavlja da nije ništa loše u tome da im je ponekad dosadno i da im nije potrebna stalna zabava. Zato ih uči jednostavnim "igrama dosade".
Kada se mora posvetiti razgovoru s kolegom ili riješiti neki problem, dovoljno je da djeci kaže: "Igrajte igru dosade", a ona već znaju kako će si prekratiti vrijeme.
@lisaelaine_ Bored games! 🤗 teach them first week of school! #classroommanagementtips #classroom #teachers #classroomoftheelite #teachertip ♬ original sound - Lisa Elaine -Mrs Peters’ Class
Jednostavne igre za trenutke dosade
Jedna od njih je "igra palčevima". Peters djeci pokazuje kako vrtjeti palčeve jedan oko drugoga. Odraslima to možda zvuči banalno, ali mnogoj je djeci takva jednostavna aktivnost nova i zanimljiva.
Pokazuje im i mali izazov s prstima u kojem spajaju palac i kažiprst obje ruke te ih pokušavaju provlačiti jedan kroz drugi bez dodirivanja ostalih prstiju. Takve igre traže koncentraciju i spretnost, a ne zahtijevaju nikakve igračke ni ekrane.
Uči ih i tehnikama dubokog disanja koje im pomažu da se smire. Još jedna od aktivnosti je "igra boja": djeca dobiju određenu boju i zatim u tišini pokušavaju pronaći što više predmeta te boje u prostoriji.
"Ne smiju ih izvikivati. Cilj je samo zaokupiti njihove oči i misli", objašnjava Peters.
Zašto je dobro da se djeca ponekad dosađuju?
Takve igre odraslima mogu djelovati gotovo prejednostavno, ali današnja djeca odrastaju u potpuno drukčijem okruženju od prijašnjih generacija. Nekada je sadržaja za zabavu bilo znatno manje pa su djeca češće morala sama smišljati što će raditi.
Danas su okružena ekranima, videozapisima, igrama, glazbom i drugim sadržajima koji su im dostupni gotovo istog trenutka kada ih požele. Uz to, mnoga djeca imaju i vrlo ispunjene rasporede pa ostaje malo vremena u kojem jednostavno nemaju što raditi.
Upravo zato Peters smatra da ih treba naučiti kako mirno podnijeti takve trenutke. Dosada ne mora automatski biti nešto negativno. Vrijeme bez unaprijed pripremljene zabave može djeci dati priliku da sama pronađu zanimaciju, promatraju okolinu, razmišljaju ili se prepuste mašti.
Njezin video izazvao je brojne reakcije, a roditelji i učitelji u komentarima počeli su dijeliti vlastite ideje. Neki djeci predlažu brojanje stropnih ploča, drugi tihe igre s abecedom ili jednostavno promatranje predmeta u prostoriji.
Petersin savjet mogao bi koristiti i odraslima. Mnogi danas automatski posegnu za mobitelom čim nekoliko trenutaka nemaju što raditi. Ponekad je, međutim, sasvim u redu samo čekati, promatrati što se događa oko nas i dopustiti mislima da malo odlutaju.