Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
BIO je to jedan od onih layovera koji jedva dočekaš, koji ti je bio želja godinama, mjesto na koje znaš da ćeš se jednom ponovo vratiti onako kako spada, na godišnji odmor s osobom (ili više njih), koja ti znači nešto u životu, nešto više od kolege na 48 sati. Bio je to jedan od onih layovera, na kojima je puno kolega bilo zainteresirano za upoznavanje grada, za razgledavanje, za izlet. Isto tako bio je to jedan od onih layovera, koji bi ostavio puno veći utisak na tebe, da je ekipa bila... Drugačija.
Ne može ti se uvijek i svatko svidjeti. Može dovoljno da podijelite troškove izleta ili da se osjećate sigurnije, jer ste zajedno, ali nedovoljno da s njima podijeliš ono iskreno uzbuđenje, sreću, ushit, oduševljenje, smijeh. Posebnog razloga nema, nitko nije bio glup, dobro možda netko, mrvicu, nitko nije bio bezobrazan, umišljen, nitko nije cendrao putem, nitko nije pametovao, sve su to bili normalni, zanimljivi pojedinci iz 5 različitih zemalja, ali nije bilo, nazovimo to, kemije između nas. I koliko god ostala oduševljena još jednom afričkom destinacijom, toliko taj nedostatak "kemije" među kolegama umanjuje moj doživljaj Nairobija. Šteta. Negativna strana upoznavanja i rada s novim ljudima svaki dan, ali kažu, ne možeš imati i ovce i novce. Zato mogu imat hrpu selfie-ja sa žirafama, slonovima, zebrama :)...
Nairobi. Glavni i najveći grad Kenije, ali i najveći grad Istočne Afrike. Ime Nairobi dolazi iz Masai jezika i znači "mjesto hladnih voda". Također je poznat i kao "Zeleni grad na suncu". Jedan je od rijetkih (glavnih) gradova u svijetu, u kojem se nalazi nacionalni park, koji smo mi i išli posjetiti. Izlet od samo nekoliko sati uključivao je posjet NP Nairobi i vožnju parkom, u nadi da ćemo vidjeti sve divlje životinje koje u njemu obitavaju, utočište za bebe slonova, koji se spašavaju i iz divljine dovode u park, kako ne bi uginuli prepušteni sami sebi, i na kraju park u kojem smo imali priliku hraniti žirafe! U Keniji se, osim engleskog, priča Swahili, koji je jedan apsolutno zabavan jezik za slušati i zvuči lako za naučiti - sjećate se Kralja lavova i pjesmice Hakuna Matata? Nemaš brige, sve je u redu, samo opušteno... Također, jedna od "atrakcija" Kenije je i Maasai pleme koji, osim u Keniji, žive i u Tanzaniji. Maasai su pretežito ratnici, koji bez obzira na modernu kulturu i vanjski svijet, i dalje štuju svoju kulturu, običaje i povijest. Jedna od zanimljivosti u njihovoj kulturi jest pijenje kravlje krvi, za koje vjeruju da ih čini fizički jakima, pogotovo djecu i starce. Mljac.
U 7 ujutro smo krenuli na safari u NP Nairobi, koji se nalazi svega 8 kilometara od centra grada. Potpuno je nestvarno voziti se parkom i gledati zebre, žirafe, lavove (okej, lavove nismo vidjeli ovaj put), gazele s jedne strane, dok se s druge ocrtavaju neboderi grada. Ulaz u park plaća se 50 dolara po osobi i naravno da tri sata nisu ni približno dovoljna za istinski doživjeti pravo značenje safarija, ali dovoljno je da poželiš doći opet i opet! Jednog dana... Nakon neuspjele potrage za lavovima, otišli smo u utočište za slonove i nosoroge osnovano 1963. godine. Daphne Sheldrick osnovala je utočište nakon smrti muža, koji je bio nadzornik u Tsavo Nacionalnom Parku, najvećem u Keniji, i borio se protiv lovokrađe, promatrao i studirao o načinu života slonova te spašavao i pomagao ozlijeđenim slonovima, nosorozima i antilopama. Bebe slonova ovisne su o mirisu majke do svoje treće godine, bez čega ne mogu preživjeti sami u divljini. Svi slonići u Keniji dovode se u ovo utočište, gdje ostaju i do 10 godina, dok ih se ne vrati natrag u divljinu, dok se ne osamostale. Svaki dan, od 11 do 12 sati, možete doći u posjetu, za vrijeme koje se slonići hrane mlijekom na bočicu i igraju, dok jedan od čuvara priča njihove priče i upoznaje vas sa njihovim životima. Jednog takvog malog debelog, nespretnog slonića tonića možete i usvojiti za svega 50 dolara godišnje i na mjesečnoj bazi dobivati slike i dnevnik napretka vaše male divlje klempave "bebe". Ulaz se plaća i ovdje, samo 5 dolara i to je jedan od načina na koji se utočište financira, uz posvojenja, donacije i kupovinu suvenira.
Centar za žirafe osnovan je kako bi zaštitio ugroženu vrstu dugovratih ljepotica, Rothschild žirafe, koje se mogu pronaći samo u dijelovima Istočne Afrike. Ulaz u park košta 10 dolara i možete hraniti, ljubiti, maziti žirafe koliko želite. Pod ljubiti žirafu mislim dozvoliti joj da vas zaslini svojom dugačkom jezičinom po usnama, u koja ste prije stavili hranu, koju ona želi pošto poto. Taj dio sam preskočila, ali bilo je hrabrih. Hraniti žirafu sam je po sebi poseban doživljaj i prvi puta kada sam to imala priliku napraviti, bilo je na mom prvom layoveru u Johannesburgu, prije nešto više od tri godine! Ponoviti to, bilo je jednako uzbudljivo i smiješno i slinavo i neobično, jer hrapav jezik od 45-50 cm dužine, nije nešto što očekuješ od ove naizgled graciozne životinje.
Mama Afrika me svaki put iznova oduševi! Sljedeći na redu Cape Town, ako preživim noćnu šihtu od 9 sati leta potpuno neispavana i pošemerenog bioritma (malo za promjenu).
Pssst! Teine avanture po svijetu pratite i na njezinom blogu.