Foto: Hina
OTKAKO je Platini donio odluku o prvenstvu s 24 ekipe, tisuće novinskih članaka napisani su na temu potpunog obezvrjeđivanja kvalifikacijskog ciklusa, no da nije bilo te bezobrazno populističke odluke, porazom u Oslu Hrvatska bi se vrlo vjerojatno oprostila od nastupa na nogometnoj smotri Starog kontinenta.
Kovač je do te mjere srozao Hrvatsku da ćemo eventualni nastup na Europskom prvenstvu moći zahvaliti isključivo smiješnoj predizbornoj propagandi Francuza Michela Platinija, što je nedvojbeno najveća sramota kako izbornika, tako i njegovih odabranika.
Na odlasku još jedan Mamićev pijun
Upravo zato, dvije godine nakon odlaska prvog Mamićevog pijuna na klupi Hrvatske, pred odlaskom je i drugi. Poltronu Štimcu presudile su Škotska i Belgija, dok bi Niku Kovača i njegovog brata također, posla trebale stajati 69. i 110. reprezentacija svijeta, što je nazadovanje čak i u tom smislu.
Kada je Igor Štimac sredinom 2013. godine poražen od Škota na Maksimiru, nakon čega je remizirao sa Srbijom u Beogradu, odluka o smjeni nepotrebno se prolongirala do kraja ciklusa. U rujnu je stigao poraz od Belgije, a zatim u listopadu i debakl u Škotskoj, a samo dodir sreće pored Portugala, Švedske i Francuske donio Island u dodatnim kvalifikacijama.
Ovakva Hrvatska ne smije na Euro, Kovača je trebalo smijeniti još jučer
I onda, baš kao i sada, reprezentacija je bila u fizičkom, taktičkom i tehničkom raspadu, bez ideje, volje, a kamoli zanosa. Samo se čekao, baš kao što se sada čeka, kraj kvalifikacija kao da on donosi kakav boljitak. Tome se treba stati na kraj! Ovakva Hrvatska ne smije na Europsko prvenstvo, čak ni ako bi se kojim slučajem tamo na neki način i mogla provući.
Odluku treba donijeti večeras, odnosno trebalo je donijeti još jučer. Niko Kovač uistinu nije ni sposoban ni spreman za ovaj posao. Teško se uopće odlučiti koja je opcija tragičnija, to da ga igrači bojkotiraju ili da od zvijezda najboljih klubova današnjice ne može složiti ekipu koja bi se othrvala trećem, ako ne i četvrtom rangu europskog nogometa.
Ako ovo nije njihov doprinos rušenju Šukera i Mamića, reprezentativci se moraju ozbiljno zamisliti
Naravno, ni na koji se način se smije abolirati hrvatske reprezentativce. Ako susreti protiv Azerbajdžana i Norveške nisu njihov doprinos u rušenju Mamića i Šukera, onda se svi moraju ozbiljno zapitati zašto nose nacionalni dres, kojem je Srna, usput rečeno, već odavno trebao reći zbogom. Barem ne bi doživio da mu se ruga stasito vikinško krilo.
Istovremeno, Mandžukićeva vanzemaljska indiferentnost dovodi u pitanje i smisao njegovog nogometa općenito, dok bi Modriću i Rakitiću netko trebao pojasniti da pripreme Hrvatske reprezentacije ne predstavljaju odlazak na "vacaciones" i odmor od kremastih obveza u pripadajućoj im Primeri i Ligi prvaka.
Hrvatskoj reprezentaciji potrebne su korjenite promjene
Prestanimo se lagati, samo korjenite promjene mogu donijeti transformaciju usađene nam ideje kako je minimalan poraz od najgoreg Brazila u povijesti dobar rezultat, kako je razmontiravanje razmontiranog Kameruna povratak na slavu `98, a debakl od Meksika nogometna realnost.
Ako nas ne lažu oni gore koji peru novac njihovih transferima, na pravom smo putu da upropastimo jednu od najtalentiranijih generacija otkako je hrvatske neovisnosti. Kako bilo, jedno nam zauvijek mora postati jasno. Vrijednost jednog nogometaša nikada se nije mogla niti će se ikad moći izraziti brojkama.
OPŠIRNIJE IZ NORVEŠKE:
>>> Igrači priznali: Više nismo momčad!
>>> Kovačeva taktika do kraja kvalifikacija: Molit ćemo dragog Boga
>>> ANKETA: Treba li hitno potjerati Kovača?
>>> Norvežani presretni: Berget je ponizio Srnu