SEZONA 2025./26. za Gironu je na vratarskoj poziciji postala stalan izvor nestabilnosti. Promjene uloga, otvoreni sukobi, promašene investicije i nezgodne ozljede pretvorile su gol crveno-bijelih u pravu malu sportsku i upravljačku dramu. Rezultat je, mjesecima kasnije, gotovo paradoksalan, klub se ponovno oslanja na iste vratare s kojima je i započeo sezonu, ali uz mnogo više iscrpljenosti u cijeloj priči, piše Marca.
U samo nekoliko mjeseci klub je prošao kroz gotovo sve moguće scenarije, od zvjezdanog pojačanja koje se nije uspjelo nametnuti i elitne posudbe koja je probudila nadu, ali je prekinuta zbog ozljede, do upitnog prvog vratara kojeg trener i dalje podržava te mladog golmana gurnutog u ulogu za koju nije bio predviđen
Dio teksta je posvećen Dominiku Livakoviću, hrvatskom reprezentativnom vrataru kojeg je Fenerbahče u prvom dijelu sezone posudio Gironi, a u drugom Dinamu za koji je jučer branio.
Početna ideja činila se jasnom. Girona je odlučila podići kvalitetu na golu dovođenjem Dominika Livakovića, hrvatskog reprezentativca koji je stigao u posljednjim danima ljetnog prijelaznog roka kako bi se natjecao s Paulom Gazzanigom, a u teoriji ga i nadmašio. Klub je bio prisiljen tražiti konkurenciju zbog ozljede Juana Carlosa Martína te razine igre argentinskog vratara i mladog Vladislava Krapivcova koja je bila ispod očekivanja.
Međutim, plan se brzo raspao. Takozvani "slučaj Livaković" završio je potpunim prekidom odnosa između vratara i stručnog stožera, što je javno potvrdio i trener Míchel, a riješen je odlaskom Hrvata bez ikakvog stvarnog natjecateljskog doprinosa.
Sam trener javno je priznao da mu je Livaković u nekoliko navrata rekao kako ne želi ostati niti igrati kako bi si olakšao odlazak u zimskom prijelaznom roku. "Izluđuje me, odbio je braniti kad je Gazzaniga imao temperaturu", izjavio je na konferenciji za medije. Nakon opetovanih razgovora i bez promjene u stavu igrača, Míchelu je prekipjelo.
Odlučio je prestati računati na njega i otvoreno je stao u obranu Gazzanige, za kojeg smatra da je nepravedno prozivan zbog sjene zvjezdanog pojačanja. Livaković je tako na kraju otišao ostavivši iza sebe više buke nego rješenja, navodi se.
Nakon što je Livaković ispao iz svih kombinacija, Paulo Gazzaniga je gotovo iz nužde opet postao prvi vratar. Statistički drži solidnu razinu, ali u momčadi koja je u jednom trenutku bila blizu zone ispadanja svaka pogreška i svaki primljeni gol dodatno pojačavaju dojam nesigurnosti. Míchel ga podržava zbog hijerarhije i odnosa prema momčadi, no sumnje oko toga je li to dovoljno za stabilizaciju ekipe i dalje ostaju.
Usred kaosa klub je pokušao kratkoročno riješiti problem posudbom Marc-Andréa ter Stegena, što je odmah podiglo očekivanja jer je donio autoritet i kvalitetu. Debi je dao dojam da se gol konačno stabilizirao, ali nova ozljeda brzo je prekinula kontinuitet i srušila plan. Klub je opet morao preslagivati uloge i vraćati se improvizacijama.
Kad je Livaković otišao, a Ter Stegen se ozlijedio, Girona se praktički vratila na početak i Vladislav Krapivcov postao je izravna alternativa Gazzanigi. Mladi vratar gurnut je u veću ulogu iz nužde, prije nego što je klub to planirao, uz dodatni pritisak jer je prostora za pogreške sve manje. Ukupno, nakon ulaganja i velikih poteza, klub je opet završio na kombinaciji postojećeg vratara i igrača u razvoju, što se odrazilo na sigurnost cijele momčadi.