Screenshot: Paperblog.com, Gazzetta dello Sport
"MOJA Srbija tada se još zvala Jugoslavija i 9. listopada 1999., prvi put poslije rata igrala je utakmicu protiv Hrvatske i to odlučujuću, za odlazak na Europsko prvenstvo. Stadion u Zagrebu bio je kao vulkan, policija posvuda. I dalje smo osjećali rat na koži. Na terenu su bili stari drugovi, koji su bili dio stare države, a sada su igrali jedni protiv drugih. I ja sam bio jedan od njih.
> Ispričavamo se Mihajloviću zbog "kupovanja oružja", ali nismo jedini koji smo to vidjeli
Kada smo izašli na teren, vidio sam transparent na tribini s navijačima Hrvatske, na kojem je pisalo "Vukovar 1991", grad koji je bio simbol rata i u kojem sam rođen. Majka mi je Hrvatica a otac Srbin. Prišao sam, kleknuo i prekrižio se za pale Srbe tom gradu, a navijači sa tribine krenuli su urlajući trčati prema meni.
"Usred maksimirskog vulkana, ispod zastave hrvatskih navijača 'Vukovar 1991.', kleknuo sam i prekrižio se za sve Srbe pale u tom gradu"
Ali bez obzira na to, nisam se bojao nijednom kada sam izvodio korner ili slobodni udarac. Iz prekida sam namjestio golove Mijatoviću i Stankoviću za konačnih 2:2, čime smo eliminirali Hrvatsku i otišli na Euro. Mnogi srpski mediji pisali su da je to bila najveća utakmica moje karijere i nikad je neću zaboraviti." počeo je Siniša Mihajlović veliku ispovijed za Gazzettu dello Sport, koja je izašla pod naslovm "Moja utakmica rata i mira".
"U petak nije nastavak prljavog rata iz kojeg nosim ožiljke, nego utakmica za SP"
Mihajlović napominje kako je upravo zbog dvoboja s Hrvatskom prihvatio ponudu da postane izbornik Srbije, ali ističe: "Ova utakmica nije nastavak rata. Taj prljavi rat smo preživjeli i svi nosimo rane i ožiljke. To je samo utakmica važna za kvalifikacije i za moje igrače. Imamo četiri boda, Hrvatska i Belgija po deset i ako sad pobjedimo i osvojimo tri boda, ostajemo u trci.
Cijeli svijet nas gleda i ja, koji sam obilježen ratom i nosim duboke ožiljke od njega, želim zaboraviti prošlost i krenuti dalje, zbog svojih igrača, od kojih se mnogi nisu ni rodili u vrijeme rata."
"Roditelji su mi pobjegli iz Vukovara u Beograd, zvao je ujak i rekao mojoj majci: Zašto ste pobjegli? Trebali ste ostati ovdje da ubiju srpsku svinju od tvog muža."
"Svi ratovi su užasni, ali onaj građanski koji smo mi imali bio je još gori. Ljudi koji su zajedno odrasli, pucali su jedni na druge. Gledao sam naše ljude kako ginu, sravnjene gradove, bombe bacane na bolnice, škole i civile. Moj najbolji prijatelj srušio je moju kuću. Kada su mi roditelji pobjegli iz Vukovara u Beograd, zvao je ujak i rekao mojoj majci: 'Zašto ste pobjegli? Trebali ste ostati ovdje da ubiju srpsku svinju od tvog muža.'
"Ujaka je u Vukovaru zarobio Arkan i htio ga ubiti, ja sam mu spasio život"
Nekoliko meseci kasnije, ujaka je zarobio Arkan, koji ga se spremao ubiti, ali su našli moj broj telefona, pozvali me i uspio sam mu spasiti život", otkrio je Mihajlović Talijanima i potvrdio da ga je s jednim od najvećih srpskih ratnih zločinaca vezalo veliko prijateljstvo, zbog kojeg je trpio brojne kritike, kada je nakon Ražnatovićevog ubojstva objavljivao velike osmrtnice za njega:
"Arkan je bio heroj Srbima iz Hrvatske kojima je prijetio masakr, ali osuđujem njegove zločine"
"Lako je iz inozemstva, s kauča, upirati prstom i osuđivati. Arkan je branio Srbe u Hrvatskoj, kojima je prijetio masakr. Za te Srbe je bio heroj. Ne branim njegove zločine, osuđujem ih, ali u građanskom ratu nema dobrih i loših momaka i nema crnog i bijelog. Na kraju dominira crvena, boja prolivene krvi nevinih. U Jugoslaviji je bilo mnogo zločinaca."
Mihajlović: UNICEF-ov ambasador, koji se grozi razorenog rodnog Vukovara
Gazzetta podsjeća kako je Mihajlović ambasador dobre volje UNICEF-a, koji osim siročadi, pomaže i ratnim veteranima : "Tijekom rata kupovao sam za svoje sunarodnjake lijekove, odjeću i hranu. Poslednji put u Vukovaru sam bio 1991. godine, kad je sravnjen sa zemljom i nisam mogao spasiti ni svoje stvari. Samo su ostale razrušene kuće i rovokopači. Nigdje nije bilo živog bića, osim dva dječaka od desetak godina s puškama u rukama. Bili su to muškarci u tijelu dječaka.
"Ne mogu se vratiti u Vukovar." odgovorio je na pitanje bi li opet otišao u grad u kojem se rodio i odrastao.
"Nakon što smo zakopali tijela poginulih, isto trebamo napraviti s mržnjom i ogorčenosti"
Mihajlović je za kraj poslao pomirljivu poruku: "Preživjeli smo povijest. Plakali smo i izgubili sve. Nakon što smo zakopali tijela poginulih, isto trebamo napraviti s mržnjom i ogorčenosti. Srbi i Hrvati više nikad neće živjeti zajedno, ali moraju nastaviti dalje, iskreni jedni prema drugima. I ako utakmica u petak prođe u znaku fer borbe, na terenu i van njega, onda će i Hvatska i Srbija pobijediti, neovisno o rezultatu utakmice."