NA DANAŠNJI dan prije 29 godina otvorene su Zimske olimpijske igre u Sarajevu, vjerojatno najzvjezdaniji događaj u povijesti toga grada i Bosne i Hercegovine, ujedno i groteskna antiteza onome što je glavni grad te države zadesilo osam godina kasnije, u prvim danima travnja 1992. godine kada je Jugoslavenska narodna armija zauzela međunarodni aerodrom u Ilidži, čime je otpočela gotovo četverogodišnja srpska opsada.
Kako se rodila ideja o Olimpijskim igrama u Sarajevu? Jedna od priča kaže - u kavani uz društvo uglednika, koji su mnoštvo snijega, ćevape, miris Orijenta i ljubav prema sportu vidjeli kao neoborive argumente za organizaciju. Bosanci simpatično ističu kako bi i ova ideja, kao i sve one koje nastaju u izmaglici kavanskog dima, vjerojatno samo ostala genijalna da su je ozbiljno shvatili bilo gdje osim u samom Sarajevu. Tko zna što bi bilo da su ideju o Olimpijskim igrama Jugoslavijom razglasili marljivi Slovenci umjesto "nesposobnih" Bosanaca, ovako je ideja u bivšoj državi dočekana s prezirom i podsmijehom. S vremenom su ciljevi organizacije Olimpijskih igara (izgradnja sportskih objekata za zdraviji i sadržajniji život Sarajlija, zatim razvoj zimskog turizma i drugih privrednih djelatnosti te pozitivna propaganda za Sarajevo i BiH) postali ozbiljni argumenti, iako je sama kandidatura ispala kao neki štos. No, kada je ista dobila zeleno svjetlo i od bosanskih državnih i partijskih struktura, već je bilo kasno da je zaustave one u tadašnjoj SFRJ.
Magičnih 12 dana renesanse u Sarajevu
U švicarskom Lausanneu 4. studenog 1977. godine objavljeni su kandidati za domaćinstvo Zimskih olimpijskih igara 1984. godine: Japan (Sapporo), Švedska (Göteborg), Jugoslavija (Sarajevo) i Francuska (Chamonix), koja je nešto kasnije odustala. Šest mjeseci kasnije, 19. svibnja 1978. u Ateni, u drugom krugu glasovanja BiH je dobila tri glasa više od Japana i Sarajevo je ušlo u povijest. 70-članova MOK-a djelomično su se vodili i političkim razlozima - kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote, no glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima održe u gradu koji je dotada obično bio vezivan za izbijanje Prvog svjetskog rata. Iza kulisa dodjele domaćinstva uslijedile su političke spletke, a sve do samog završetka Olimpijskih igara 1984., s raznih strana bivše Jugoslavije stizala su ozbiljna upozorenja kako će Bosanci zaviti Jugoslaviju u crno. Čak su i Tita nagovarali da osobno obustavi kandidaturu Olimpijskih igara, međutim on se oglušio, bilo je poznato kako je Tito uvijek bio slab na Bosnu.
Ipak, kada su predstavljena potrebna financijska sredstva politička vrhuška Jugoslavije ostala je frapirana. Nevjerojatnih 150 milijuna dolara koji se neće potrošiti na rekonstrukciju stadiona Crvene zvezde, nego na neki tamo stadion Koševo, dvoranu na Zetri, obnavljanje Skenderije i skakaonice na Igmanu... Unatoč velikoj ekonomskoj krizi koja je SFRJ pogodila početkom 1980-ih, i oni su na koncu shvatili da je to jedinstvena prilika da se Jugoslavija predstavi svijetu u najboljeg mogućem svjetlu. Pripremajući se za Igre, Sarajevo i Sarajlije doživjeli su pravu preobrazbu. Dotada ruralni obrisi su nestali, a grad je zablistao u punom sjaju, dok su ljudi postali urbaniji i ljubazniji. Kako kažu u glavnom gradu BiH, i dan danas ljudi se sa sjetom prisjećaju tih magičnih 12 dana, kada su priče o jedinstvenosti i poštenosti ljudi iz olimpijskog grada, koji vraćaju i izgubljene novčanike gostima, dobivale globalni značaj.
"Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka"
A onda je napokon 8. veljače 1984. godine u ime sportaša zakletvu položio Bojan Križaj, a jedna od najboljih jugoslavenskih klizačica Sanda Dubravčić upalila na Olimpijskom stadionu Koševo olimpijski plamen i označila početak najvećeg sportskog događaja ikad održanog na ovim prostorima. Za maskotu 14. Zimskih olimpijskih igara izabran je popularni Vučko - mali, smeđi vuk sa crvenim šalom oko vrata i skijama u šapama. Dizajnirao ga je Joža Trobec, slovenski dizajner i ilustrator, a među šest finalista u natječaju - vjeverica, janje, planinska koza, dikobraz i snježna pahuljica, čitatelji jugoslavenskih časopisa izabrali su upravo vuka. Simpatični je vuk dobio i raširene prste u obliku slova V (simbol pobjede) i zub koji je dogovorno naknadno uklonjen. Iako su se u početku pojavile polemike oko toga krije li Vučkov pomalo zločesti pogled zlu ćud koja se ni s dlakom ne mijenja, uskoro se svima uvukao pod kožu.
Na ZOI sudjelovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, dok je ukupno 1274 sportaša sudjelovalo u 39 natjecanja. Igre je uživo gledalo 640 tisuća ljudi, a bilo je gotovo osam tisuća akreditiranih novinara, fotoreportera i drugog pomoćnog osoblja iz 41 zemlje. Zabilježeno je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitirale 514 sati TV programa, kojeg je pak pogledalo oko dvije i po milijarde ljudi širom svijeta. Igre su među sudionicima, a i među gledateljima ostale u vrlo dobrom sjećanju. Domaćinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu - prvu medalju koju je Jugoslavija dobila na zimskim igrama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo "Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka."
Prve Olimpijske igre koje su završile s profitom
Ipak, najveće zvijezde sarajevskih Igara su bili natjecatelji u umjetničkom klizanju, britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su osvojili zlatnu medalju u plesu. Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istočnonjemačka klizačica Katarina Witt koju su upravo sarajevske Olimpijske igre učinile jednom od najvećih sportskih ikona s kraja 20. stoljeća. Već prije samog održavanja Olimpijske igre dovele su do nevjerojatnog interesa za zimske sportove, do tada gotovo nepoznate u tom dijelu Jugoslavije, a organizatori su bili toliko oduševljeni da su na zasjedanju MOK-a u lipnju iste godine izjavili kako su do tada to bile najbolje organizirane Zimske olimpijske igre.
Inače, bile su to prve OI koje su završile s novčanim dobitkom. Od 12 milijuna dolara, koliko je ostalo organizacijskom odboru, deset milijuna izdvojeno je za dodatno uređivanje olimpijskih borilišta, a dva milijuna dolara pojela je inflacija. Ne treba se zbog toga čuditi što je postojala inicijativa da Sarajevo opet postane domaćin novih zimskih igara, koje bi se 2014. održale na tridesetu obljetnicu ZOI 1984, odnosno stotu obljetnicu sarajevskog atentata kako bi se "zauvijek zakopala mračna prošlost ovog grada". Inicijativa nije prošla, ruska Sočija dobila je tu čast, međutim što god i kako god bilo, nitko Sarajevu ni Sarajlijama ne može oduzeti onih 12 dana renesanse, kada su oči cijele zemaljske kugle bile uprte u grad na Miljacki.