Foto:Guliver Image/ Getty Images
SERIJAL o nogometnim izbornicima koji su se popeli na krov svijeta nastavljamo sa Josephom Sepom Herbergerom, koji je sa Zapadnom Njemačkom postao prvak svijeta 1954. na Mundijalu u Švicarskoj.
Rodio se 1897. u radničkoj obitelji kao šesto dijete. Iako je rano počeo raditi jer je ostao bez oca , već sa 17 godina debitira u Waldhofu, klubu iz rodnog mu Mannheima. Kad je postao punoljetan, biva unovačen u njemačku carsku vojsku i 1916. poslan je na bojišnicu. Nakon povratka iz rata ponovo aktivno igra nogomet, a 1922. za njega se veže i korupcijski skandal kada je optužen da je primio novac za ilegalni transfer te je zbog toga godinu dana morao biti van nogometa.
Na svjetskom prvenstvu 1938. doživo je debakl
Nakon igračke karijere započinje trenersku. Nakon OI u Berlinu 1936. i neuspjeha njemačkog tima, histerične nacističke vođe zadužene za sportska pitanja smjenjuju dotadašnju nedodirljivu legendu Otta Nerza i za Reichfussbaltrainera postavljaju Herbergera. Na svojem prvom velikom zadatku, svjetskom prvenstvu 1938. kad mu je u ruke nakon aneksije Austrije dopao i cjelokupni čuveni austrijski Wunderteam nije ništa napravio. Ispali su već u prvom kolu nakon poraza od Švicarske 4:2. Kako reprezentacija Zapadne njemačke nije smjela nastupati na SP u Brazilu 1950., Seppov sljedeći izazov bilo je svjetsko prvenstvo u Švicarskoj 1954. kada Nijemcu postaju prvaci u najluđem i najlegendarnijem finalu u povijesti.
Nepobjediva mađarska "Laka konjica''
Naime, Nikada se nije dogodilo da je jedna reprezentacija bila toliki favorit za osvajanje naslova svjetskih prvaka, kao što je to bila reprezentacija Mađarske uoči Mundijala 1954. u Švicarskoj.
''Laka konjica'' kako su ih zvali, godinama nije znala za poraz. Ne samo to, ona je svoje protivnike, gazila, mljela, ponižavala, neovisno o kojem rivalu se radilo. Godinu dana prije prvenstva došli su u goste prepotentnim Englezima, koji su unatoč blamaži na svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950. bili uvjereni da su najbolji na svijetu.
U "Meču stoljeća", kako su tu utakmicu nazvali britanski mediji Mađari su u hramu engleskog nogometa Wembleyu, pokazali Otočanima tko je gazda i slavili su s 6:3, a uzvrat, uzvrat u Budimpešti je bio pljuska nad pljuskama. Čak 7:1 za Puskasa, Kocsisa, Czibora, Bozsika i ostatak družine.
S druge strane, nakon sportskih sankcija koje je također morala istrpjeti, na najveću nogometnu smotru vratila se i reprezentacija Njemačke. Bez obzira na solidan sastav kojeg su imali, nitko im nije davao veće izglede. Ždrijeb je baš Mađare i Nijemce stavio u istu grupu.
No, početak turnira potvrdio je predviđanja donesena uoči turnira. Nikad ni jedna reprezentacija nije imala početak kao što su imali Mađari. U dvije utakmice čak 17 golova. Koreanci su dobili 9 komada, a meč s Njemačkom završio je 8:3.
Nijemci sve opasniji i opasniji
Nijemci su se ipak provukli dalje nakon majstorice s Turskom.
Mađari su najprije u četvrtfinalu s 4:2 svladali Brazil, a zatim u polufinalu istim rezultatom i Urugvaj.
S druge strane, Nijemci su prvo iznenađujuće dobili Jugoslaviju s 2:0, a onda su u polufinalu pregazili sjajnu Ocwirkovu Austriju s 6:1.
Unatoč evidentnom dizanju forme, Njemačkoj ipak nitko realan nije davao nikakve šanse. I finale je počelo po takvom scenariju. Prvo Puskas, a onda i Czibor u prvih osam minuta zabijaju i svi su očekivali novu katastrofu Nijemaca.
Međutim, Morlock samo dvije minute kasnije smanjuje na 2:1, a u 18. minuti Rahn nakon kornera poravnava rezultat.
"Čudo u Bernu"
Mađari, koji nisu na ovako nešto navikli pomalo su u šoku, a Nijemci s ubrizganom injekcijom samopouzdanja daju sve od sebe. Drugo poluvrijeme počelo je s neviđenom dominacijom Mađara. Kocsis pogađa vratnicu, Hidegkuti gredu, a vratar Turek brani sve ostalo.
I kad su svi očekivali produžetke, opet Helmuth Rahn u 84. minuti zabija za najveću senzaciju u povijesti nogometa, senzaciju koja je ušla i u povijesne knjige kao ''Čudo u Bernu''. A snimljen je i solidan sportski film baš tog imena.
Stari lisac Herberger stvorio je momčad koja se jedina mogla suprotstaviti mađarskom stroju. U prvoj utakmici u skupini, Herberger je odmarao nekoliko važnih igrača i na teren je praktički izveo rezervnu momčad, a kako je prvenstvo odmicalo forma i razine igre Nijemaca sve se više dizala. Bila je to po mnogima najbolja momčad Njemačka, s igračima poput braće Walter, Rahna, Morlocka, Schafera, golmana Tureka.
Bio je izbornik Njemačke od 1936. do 1942. te od 1950. do 1964. te je sjedio na klupi Elfa na čak četiri svjetska prvenstva.
Herberger je također poznat kao kovač nekoliko filozofskih nogometnih maksima koje su na kraju nadživjele svoga autora i postale narodna nogometna mudrost. Njegove su izjave: ''Lopta je okrugla'', ''Sljedeći protivnik uvijek je najteži'' te ''Utakmica se igra do posljednjeg sučevog zvižduka''.
Umro je 1977.