Kramarić: Krvavo ću se boriti za mjesto u Hrvatskoj i slaviti naslov s Leicesterom

Foto: Hina 

PRAKTIČKI je bez minutaže napustio Leicester i praćen nepovjerenjem otišao prema Bundesligi. Iz kluba koji se prometnuo u lidera Premiershipa Andrej Kramarić stigao je u svlačionicu Hoffenheima, gdje je prioritet borba za opstanak.

Krama je vrlo brzo pokazao da je klasa. Od svog dolaska u Hoffe, za 455 minuta, zabio je četiri gola i vratio vjeru navijača da će i sljedeće sezone igrati u društvu najboljih.

Bivši napadač Rijeke i Dinama zabio je čak tri puta u posljednje četiri utakmice, a dodao je i jednu asistenciju za zasluženu nominaciju Bundeslige za najboljeg igrača u ožujku.
 
Razgovarali smo s Kramarićem o izvrsnom startu u Bundesligi, ali i o bajci koju ispisuje njegov bivši klub Leicester. Neizostavna su i pitanja o očekivanjima uoči Eura u Francuskoj.

Nakon svega nekoliko utakmica postali ste prva zvijezda Hoffenheima. Ako znamo koliko je svaki bod Hoffenheimu važan za opstanak u društvu najboljih, onda vaša uloga dodatno dobiva na težini. Jeste li se nadali takvom startu i nominaciji za igrača mjeseca? O vama se opet priča, kakav je osjećaj nakon stagnacije u Engleskoj?

''Ne bih rekao da je moj početak u Leicesteru nešto posebno. Cijela momčad se podignula, odigrali smo nekoliko jako dobrih utakmica, a ja sam se samo jako dobro uklopio. Što se tiče nominacije za igrača mjeseca, naravno da mi znali. Bilo bi glupo da nisam sretan i ponosan. Očito moje odlične igre nisu ostale neprimijećene i bez obzira hoću li dobiti nagradu, sama činjenica da sam nakon nekoliko utakmica u Njemačkoj ušao u uzak krug najvećih zvijezda čini me ponosnim.''
 
Kada ste došli u Hoffenheim opstanak se činio nemoguća misija. Sad se ipak dosta lakše diše, zar ne?
 
''Istina, no daleko smo još od čiste situacije. Više nismo u zoni koja nas vodi u drugu ligu, no jesmo na poziciji koja vodi u kvalifikacije, makar imamo isti broj bodova kao i Augsburg koji ima bolju gol razliku. Čeka nas još dosta teških utakmica, a kao najvažnije bih apostrofirao gostovanje kod direktnog rivala Eintrachta za dva tjedna. Svaki bod je važan, svaki postignuti gol je jako bitan. Uvjeren sam da imamo kvalitetu da i ćemo sljedeće sezone igrati u društvu najboljih. No, nismo još mirni i čeka nas puno posla"

Tu ste manje od dva mjeseca, kako ste već dobili povjerenje suigrača da izvodite penale?
 
''Ma nisam baš sad tolika zvijezda, ha-ha. Eto, tako se poklopilo. U svim klubovima u kojima sam do sada igrao izvodio sam udarce s bijele točke, uglavnom jako dobro. I sada sam dobio priliku. Srećom, pogodio sam i vjerujem da će tako biti i u budućnosti.''
 
Uspon Hoffenheima dogodio se nekako usporedno s vašim dolaskom i imenovanjem Juliana Nagelsmanna prvim trenerom, iako ima samo 28 godina. Tako mlad trener je svjetski raritet, posebice u ligama petice. Kako je raditi s njim? 
 
''Istina, riječ je o najmlađem treneru prve momčadi u povijesti Bundeslige. Možda je mlad, no nevjerojatno je studiozan i zreo trener. Na treninzima radimo vrhunski, što je vidljivo i u posljednjim nastupima. U Bundesligi su mladi treneri trend, a Nagelsmann kod svih igrača uživa maksimalan respekt.''
 
Vaš bivši klub Leicester trenutačno je najljepša priča svjetskog nogometa, možda i iznenađenje desetljeća. Momčad koja se lani na nevjerojatan način spasila od ispadanja na korak je do prvog i povijesnog naslova prvaka, kako to tumačite obzirom na vaše iskustvo u tom klubu? 
 
''Ne znam hoćete li mi vjerovati, ali na početku sezone govorio sam da je ta momčad sposobna za visoke domete. Znao sam da se ne moramo bojati za opstanak, bio sam uvjeren da uz malo sreće čak možemo konkurirati za mjesta koja vode u Ligu prvaka. Ipak nisam vjerovao da se može dogoditi ovo što se sad događa. Iz kola u kolo momci su pokazali o kakvim se klasnim igračima radi, a ja sam to s klupe mogao najbolje vidjeti. Neizmjerno sam ponosan što sam bio dio te krasne družine.''
 

 
Lani ste u Leicester došli kao senzacionalno pojačanje. Počeli ste jako dobro, a onda ste se preselili na klupu. Gdje je puklo?
 
''Nije nigdje puklo, to je nogomet. Počelo je jako dobro, imao sam puno povjerenje trenera, a čak i kad je došao Ranieri, bio sam uvjeren da ću igrati. Čak mi je on sam priznao da očekuje velike stvari od mene. Međutim u klub je došao Okazaki, dobio je priliku i otvorilo mu se. Krenule su pobjede, 5:1, pa 4:0, pa 3:0, a nakon toga nema trenera koji će mijenjati momčad koja gazi ligom. Nikoga ne krivim, to je sudbina nogometaša. Ponavljam, ponosan sam što sam bio dio te momčadi i od srca im želim taj naslov. Proslavit ću ga kao da sam ga i ja osvojio.''
 
Jeste li i dalje u kontaktu sa suigračima iz Leicestera?
 
''Naravno. Imamo grupu preko koje se svaki dan čujemo. Baš kao što sam ja presretan zbog njihovih rezultata, oni su sretni zbog mog početka u Njemačkoj.''
 
Za manje od tri mjeseca čeka nas Euro u Francuskoj. Treba li vas uopće pitati vidite li se u Čačićevoj momčadi?
 
''Naravno da se vidim, ali na meni je da krvavo radim, treniram te da na utakmicama dam sve od sebe. Budem li nastavio igrati kao što sam odigrao ovaj mjesec, neće biti nikakvih problema, sve će doći na svoje.''
 
Koliko može Hrvatska na Euru?
 
''Imamo stvarno strašnu momčad, vrhunske igrače i uvjeren sam da uz malo sreće možemo čak i do kraja.''

Pročitajte više