POGLED na ljestvicu deset najboljih strijelaca NBA lige nakon prva dva tjedna sezone otkriva uglavnom uobičajena imena: superzvijezde, MVP-jeve, igrače koji su sezone već završavali na vrhu ove ljestvice. Na posljednja dva mjesta su Anthony Edwards, koji je odličnim igrama na Svjetskom prvenstvu najavio podizanje igre na veću razinu u Minnesoti, i Desmond Bane, koji je u odsutnosti suspendiranog Ja Moranta dobio najveće napadačke ovlasti u Memphisu.
Među takva imena ušuljao se 22-godišnji Cam Thomas, mladić rođen u Japanu dok mu je majka ondje radila. On se u prve dvije profesionalne sezone držao na prosjeku od nepunih 10 poena, a u prvih sedam ovosezonskih utakmica Brooklyn Netsa zabija 28.7. U prve tri utrpao je barem 30 poena, a u posljednjoj, protiv Milwaukee Bucksa, čak 45. Američki ga mediji već guraju kao glavnoga kandidata - uz Tyresea Maxeyja, o kojem smo već pisali - za nagradu igraču koji je najviše napredovao.
Nekako se i očekivalo da bi glavni konkurent za to priznanje mogao biti igrač Brooklyn Netsa, koji su u veljači razbili superzvjezdanu jezgru te za Kevina Duranta i Kyrieja Irvinga dobili gomilu dobrih rotacijskih igrača i budućih pickova na draftu. Među njima se u završnici sezone istaknuo Mikal Bridges, koji je prosjek od 17.2 poena u Phoenix Sunsima podignuo na čak 26.1 u novoj momčadi.
Ali Bridges je prije svega timski igrač i vrhunski defenzivac, kojem nije u prirodi ganjati koševe, što je pokazao i na Svjetskom prvenstvu prihvativši podređenu ulogu agresivnijem Edwardsu. U posljednja dva mjeseca prošle sezone samo je iskočio među nizom igrača sličnog profila i mentalnog sklopa, kao što su Cam Johnson, Dorian Finney-Smith i Ben Simmons.
Trener Jacque Vaughn tada se više fokusirao na novopristigle igrače iz Phoenixa i Dallasa, pokušavao ih implementirati u igru i razabrati što od koga može očekivati i dobiti na parketu. Među njima je tražio igrača za koševe, iako ga je u sastavu imao i prije trejdova koji će promijeniti tijek povijesti jedne od dviju njujorških košarkaških franšiza. I dobro je znao da ga ima.
Triput zaredom premašio 40 poena
U kratkom razdoblju u veljači, nakon što su Netsi trejdali Irvinga i prije nego što su im stigli zamjenski igrači, dok je Durant bio ozlijeđen, a potom je i sam napustio klub, Netsi su Washington Wizardse dočekali desetkovani. Cam Thomas u utakmicu je ušao s prosjekom od 7.4 poena, ali protiv slabašnog protivnika se zahuktao.
Završio je s 44 poena, a posljednja tri stigla su 12 sekundi prije kraja kad je zabio iz prodora uz prekršaj te pogodio dodatno bacanje za pobjedu 125:123. U sljedeće dvije utakmice bio je u startnoj petorci te je LA Clippersima zabio 47, a Phoenixu 43 poena. Postao je drugi najmlađi igrač u povijesti - nakon Allena Iversona - koji je spojio tri utakmice s više od 40 poena.
No tada su stigli Spencer Dinwiddie i Finney-Smith, koje su Netsi dobili za Irvinga, a zatim i Bridges i Johnson, odšteta za Duranta, a Thomas se vratio na klupu i počeo tonuti na brojke koje je postizao prije ovog nevjerojatnog petodnevnog bljeska. Do kraja sezone često je dobivao manje od pet minuta po utakmici, ali je u posljednjoj utakmici uvodnog dijela sezone, koja je uglavnom revijalna, opet dobio priliku te zabio 46 Philadelphiji.
Iako nije bilo nikakve sumnje da je Cam Thomas igrač koji ima "poene u rukama", da može zabijati iz svih pozicija - izvana, s poluodstojanja i iz prodora - i to učinkovito, nije se uspijevao izboriti za stalno mjesto u rotaciji. Nije uobičajeno da igrač koji je četiri puta u sezoni premašio 40 poena završi s prosjekom jedva većim od 10 jer uglavnom sjedi na klupi.
Zašto takav strijelac ne igra?
Društvene mreže i mediji fokusirali su se na činjenicu da su od te četiri utakmice Netsi dobili samo jednu te gurali narativ da se radi o praznim brojkama koje ne utječu na pobjede, ne uzimajući u obzir u kakvom su stanju bili Netsi u tim utakmicama te da su u dvije bili u igri do same završnice baš zahvaljujući Thomasovim koševima.
No istina je prije usmjerena na njegove obrambene kapacitete koji su u razini stolice te činjenicu da, osim koševima, igri ne pridonosi značajno. Nije dobar playmaker, nema pregled igre i osjećaj za suigrače, ne ističe se u skoku, na pameti mu je "samo" koš. I to su sve legitimne kritike, samo što su u inače solidno zaokruženoj momčadi Netsa koševi točno ono što nedostaje.
Tijekom ljeta Netsi su zadržali praktički istu momčad, a trener Vaughn osmislio je obranu u kojoj se Thomas može sakriti među izvrsnim defenzivcima koji ga okružuju, a na njemu je bilo "samo" da nauči kad treba pomagati i kako usmjeriti svog igrača prema onima koji će ga zaustaviti.
Vruć početak nove sezone
Unatoč tome, Thomas je i svoju treću NBA sezonu započeo na klupi. A unatoč tome, kao i one večeri u veljači protiv Wizardsa, zahuktao se i za samo 25 minuta zabio 36 poena iz samo 21 šuta. Baš kao i te večeri, imao je priliku donijeti pobjedu svojoj momčadi, ali ovaj put promašio je tricu i Cleveland Cavaliersi provukli su se 114:113.
Ta mu je izvedba, u kombinaciji s ozljedom imenjaka Johnsona, otvorila mjesto u petorci protiv Dallasa, a on je odgovorio s 30 poena iz 19 šuteva, ali je i promašio tricu za potencijalni produžetak, pa su Netsi izgubili 125:120. Do prve pobjede stigli su na gostovanju kod slabašnog Charlottea 133:121, a Thomas je u nju ugradio 33 poena.
No sljedeće četiri utakmice pridonijele su narativu o praznim koševima jer se ohladio i zabio samo 13 i 17 u pobjedama kod Miamija i Chicaga, a onda 27 i 45 u porazima od Milwaukeeja i Bostona, dvaju najvećih favorita Istoka.
Bolji strijelac nego Harden kad je došao s koledža
"Imam dojam da puno zabija, ali ne pridonosi pobjedama", prokomentirala je zvijezda LA Clippersa Paul George u svom podcastu. "Kad shvati kako kontrolirati utakmicu pravovremenim postizanjem koševa, bit će velik problem. Kao Shai Gilgeous-Alexander, koji kontrolira ritam, momčad igra oko njega, a on zabija kad joj to zaista treba, za razliku od jurcanja u kontre i napucavanja. Cam je mlad, naučit će."
Zbog takve beskompromisne gladi za koševima u svakom trenutku Thomasa može biti vrlo zabavno gledati. Ima strašan napadački repertoar, energičan je i agresivan, sjajan u iznenadnim šutevima iz driblinga i dalekometnim bombama, ali i dovoljno vižljast da se sjuri u reket i akrobacijama u zraku dođe do pozicije za koš. Dobro se kreće i bez lopte i tako otvara na šut ili utrčava na polaganje.
"Malo me podsjeća na mene", rekao je James Harden prije dvije godine, dok mu je Thomas bio suigrač kao rookie izabran 27. na draftu. "Samo što je on puno bolji strijelac nego što sam ja bio kad sam došao s koledža", dodao je Brada, jedini čovjek nakon Michaela Jordana 1987. koji je sezonu (2018./19.) završio s prosjekom većim od 36 poena.
Sam Thomas više se voli uspoređivati s Damianom Lillardom i Stephenom Curryjem, iako ne igraju istu poziciju - sa 190 cm slične im je visine, ali nije ni približno dobar kao razigravač. Uoči utakmice s Bucksima pitali su ga je li Lillard najbolji šuter iz driblinga u ligi.
Thomas se samo nasmiješio i odgovorio: "Mislim da sam to ipak ja." A onda je to potkrijepio postigavši 45 poena - u usporedbi s Lillardovim 21 - uključujući ovu tricu s loga baš preko čovjeka koji je na njima "doktorirao".
Bila je to jedna od 16 trica koje je ispalio te večeri, pogodivši ih šest, čime je pokazao da se zahuktava i iz daljine jer zasad u sezoni gađa samo 33%. Zato sve kompenzira prodorima i naglim šutevima s četiri-pet metara kad se obrana odluči na čuvanje reketa umjesto da izađe na njega, kao Bucksi.
Utrostručio prosjek poena, a zadržao isti prosjek izgubljenih lopti
U odnosu na prve dvije sezone, u ovom malom uzorku udvostručila mu se minutaža, a u skladu s tim i statistika, osim dvije kategorije. Prosjek poena mu se utrostručio, ali još je impresivnije to što mu je broj izgubljenih lopti praktički ostao isti. Može se reći da je to zato što ne dodaje, ali u načelu ne gubi ih ni u driblinzima ni kad ga protivnici udvoje.
Sezona je tek počela i uzorak je vrlo malen, pa je sigurno da će mu statistika naknadno fluktuirati. Dvije slabe šuterske utakmice dokaz su da je i dalje sklon oscilacijama, a uskoro će se u rotaciju vratiti ozlijeđeni Johnson i Nic Claxton. Još nije jasno hoće li ga tada Vaughn ponovo vratiti na klupu ili je Thomas pokazao dovoljno da mu da ozbiljnu priliku i natjerao ga da gradi napad oko njega.
Iako je Thomas i dalje igrač s brojnim manama, zadržavanje u petorci apsolutno ima smisla. Svi ostali igrači iz petorke izvrsni su defenzivci, među koje jednog slabijeg nije teško sakriti. Fizički i mentalno oporavljeni Ben Simmons na terenu radi sve, samo ne zabija, čime se sjajno nadopunjuje s Thomasom. Bridges je dokazano vrhunska druga napadačka opcija, a još nije potpuno jasno treba li biti i prva.
Cam Thomas se pokazuje kao igrač stvoren za trpanje, a to je ono što Netsima najviše treba. Iako se svakako može argumentirati da je kao takav idealan za ulogu šestog igrača koji može potpuno preuzeti utakmicu dok se petorka odmara, igrača koji zabija skoro 30 po utakmici nema rezona susprezati na klupi.