BARCELONA se u Newcastleu grčevito branila i podigla zid kako bi preživjela te se spasila od poraza. Za to su zaslužni sjajni nastupi Cubarsíja i Gerarda Martína u srcu obrane, kao i osobnost mladog Laminea, ali presudan je bio potez Danija Olma. Španjolski reprezentativac u ključnom je trenutku genijalnim potezom izborio jedanaesterac, podsjetivši na svoj izvanredni talent i potvdivši svoju važnost za momčad, piše AS.
Znakovi kolapsa nakon njegove zamjene na San Mamésu odrazili su Olmovu emocionalnu iscrpljenost u sezoni koja za njega nije nimalo laka. Unatoč tome, njegove su sposobnosti neupitne i čini se da nameću treneru Flicku da preispita njegov status. Nakon viđenog na St James' Parku, takav se potez čini potrebnim i opravdanim.
Olmo je u složenom kontekstu za Barcelonu morao preuzeti ulogu Pedrija. Pridružio se Casadóu u veznom redu i igrao razborito kako bi osigurao posjed lopte, s 20 kontakata i 13 točnih dodavanja od 14 pokušaja. Ipak, ne može se reći da je Olmov ulazak u potpunosti promijenio tijek utakmice.
Agresivnost i pritisak igrača Newcastlea tijekom cijelog su susreta oduzimali jasnoću igri Barcelone, koja je ostala bez kolektivne sigurnosti i gotovo gurnuta u individualna rješenja. Rijetki bljeskovi Laminea ili pokoji prodor Cancela bili su jedini oslonci momčadi bez volumena igre u posljednjoj trećini terena i s niskom preciznošću od tek 81.1%.
Olmov je ulazak imao ključan učinak u akciji koja je dovela do jedanaesterca. Njegovo pojavljivanje između linija kako bi primio dodavanje od Raphinhe i vještina u skučenom prostoru, koju rijetko tko osim Laminea ili Pedrija može ponoviti, izazvali su prekršaj Thiawa za najstrožu kaznu.
To je idealna pozicija za španjolskog veznjaka, uloga ofenzivnog veznog u kojoj se ponekad u Barceloni gubi ili u kojoj Flick prednost daje prodorima i udarcima Fermína umjesto Olmovoj profinjenosti. U tom smislu, rotacije koje zagovara njemački trener smanjuju kontinuitet gotovo svim igračima i često motiviraju promjene u sastavima i pozicijama.
Ipak, ispravno shvaćena Olmova svestranost trebala bi mu osigurati temeljnu ulogu do kraja sezone. Uočljiv je nedostatak inspiracije kod ključnih napadača. S izuzetkom Laminea, nitko nije na vrhunskoj razini.
Raphinha se bori s određenim fizičkim poteškoćama, Ferran je u fazi pada, što je uobičajeno za njegove oscilacije u karijeri, a Lewandowski gotovo da više ne doprinosi igri izvan kaznenog prostora. Iz te perspektive, Olmo se nameće kao nezamjenjiv adut na putu Barcelone prema uspjehu, baš kao što je bio i prošle sezone.
Bilo da igra kao klasična ili lažna devetka, ovisno o situaciji na terenu, Olmo posjeduje nevjerojatan potencijal. Barceloni, kojoj nedostaju ideje i čvršće veze u napadačkoj zoni, njegova kvaliteta u okretima, igra jedan na jedan, moć improvizacije protiv zatvorenih obrana i uobičajena preciznost u donošenju odluka nude savršeno rješenje. Osim toga, njegova statistika potvrđuje povezanost s golom - 19 pogodaka i 14 asistencija otkako se vratio.
Ako se i razmišljalo o porazu Barcelone u Newcastleu, što se činilo realnim s obzirom na važnost uzvrata, Olmo je preuzeo glavnu ulogu kako bi umirio strahove navijača. Bio je to individualni potez koji je istaknuo njegove sposobnosti i potaknuo raspravu o njegovoj ulozi. Čini se, uzimajući u obzir i trenutnu situaciju u momčadi, da zaslužuje više prilika zbog svoje sposobnosti da rješava probleme s kojima se Flickova momčad danas suočava.