OSIJEK je nakon sedam odigranih kola drugi na ljestvici SHNL-a s 15 bodova, jednim manje od vodećeg Hajduka. Momčad Federica Bessonea ima pet pobjeda i dva poraza, postigla je 17 pogodaka, a posljednju pobjedu upisala je protiv Dinama, koji je na Opus Areni izgubio 4:2.
Sama pozicija na tablici dovoljno govori o tome koliko je Osijek dobro otvorio sezonu u prvenstvu, ali ne daje kontekst situacije u kojoj se klub nalazi ni toga koliko se današnja momčad razlikuje od one koja je proteklih godina tonula zajedno s ostatkom kluba.
Bessone je ovog ljeta preuzeo Osijek nakon vrlo teške sezone u kojoj se do završnice prvenstva borio za opstanak u najvišem rangu, a zatim je u samo nekoliko utakmica stvorio jednu od najprepoznatljivijih momčadi lige.
Osijek nije savršen ni taktički ni igrački niti je realno očekivati da će dugoročno zadržati sadašnju poziciju u prvenstvu, ali već se sada jasno vidi što trener želi i kojim putem do toga pokušava doći. Za klub koji već dugo luta na gotovo svaki mogući način, to je ozbiljan pomak.
Osijek zna kako želi igrati
Osnovna napadačka formacija je 4-3-3, a najveći dio napadačke igre gradi se kroz sjajno kretanje bez lopte i trokute na bočnim stranama. Bek, krilo i veznjak stvaraju jasne situacije za dinamične kombinacije, dok se sjajni napadač Armando Leon često spušta i dodatno otvara prostor iza vlastitih leđa. Napadačka igra je u tom smislu dosta jasno raspoređena i Bessoneov rukopis je vidljiv.
Luka Vrbančić jedan je od igrača koji su najviše pokazali u dosadašnjem kratkom Bessoneovom mandatu. Koristi ga kao zadnjeg veznog, na poziciji koju je Vrbančić igrao i ranije, ali nikad sam i nikad s ovakvom uvjerljivošću. Mora biti dostupan u prvoj fazi napada, povezivati prve dvije linije i igrati prema naprijed.
Takve je zadaće Vrbančić već odrađivao, ali sadašnja uloga uključuje puno veći obrambeni angažman i pozicijsku disciplinu, segment koji je znatno podigao. Nakon sezona obilježenih ozljeda i različitim ulogama, sada postaje igrač oko kojeg se može graditi smislena napadačka igra.
Jednako je prepoznatljiv Osijek i bez lopte. Bessone od početka inzistira na visokom pritisku i nije od toga odustao ni protiv najboljih momčadi lige. Napadač svojim kretanjem pokušava odvojiti jednu stranu protivničke obrane i usmjeriti izgradnju, nakon čega suprotno krilo izlazi prema daljnjem stoperu, a ostatak ekipe se pomiče prema opcijama na bližoj strani kako bi svako kratko rješenje bilo zatvoreno.
Takva struktura pritiska nije nepogrešiva ni igrački ni taktički, ali postoji konstantan i više nego jasan temelj na kojem prednja linija može odrađivati posao, a Osijek osvajati loptu visoko i brzo dolaziti do prilika.
Takav pristup nosi i ozbiljan rizik. Hajduk je Osijek pobijedio 4:0, Rijeka 4:1, a između prvenstvenih utakmica stiglo je i šokantno ispadanje iz Kupa od Segeste. Osijek je u tim utakmicama pokazivao koliko može biti ranjiv kada taj rizik ode na krivu stranu, kada protivnik probije prvi pritisak ili kada stoperi pogriješe u pokušaju izgradnje.
Bessone ni tada nije prestao inzistirati na svojoj ideji, a već mu se na malom uzorku takav pristup počeo vraćati. Protiv Dinama se ponovno pokušao nametnuti, u tome je u potpunosti uspio i slavio 4:2. "Plan je jasan. Svi su mislili da smo čekali, a to nije tako. Vidite od početka da pritišćemo visoko, zato smo i zabili", rekao je Bessone.
Najmlađa ekipa lige
Bessone ovakav nogomet gradi s jednom od najmlađih ekipa lige, što cijeli iskorak čini još impresivnijim. Na Rujevici su od prve minute zaigrali Vrbančić, Senad Mustafić (20), Jona Ježić (17), Ivano Kolarik (19) i Admir Ljatifi (19), a s klupe su ušli Luka Posavec (17), David Kalem (18), Šimun Mikolčić (22), Izak Ježić (16) i Ivan Barić (19).
Osijek je teško poražen, ponajviše zbog individualnih pogrešaka, ali Bessone ni tada nije išao u smjeru skrivanja iza mladosti momčadi i pojedinaca. Nastavio je graditi u istom smjeru i upravo na tim igračima, iako je na takvu situaciju dijelom prisiljen okolnostima. "Ja volim i želim igrati s mladim igračima. Iako rade pogreške, vjerujem u njih", rekao je.
Mladi igrači su dobili jasno povjerenje, uloge i odgovornost, a Jona Ježić jedan je od najboljih primjera toga. Sa 17 godina već ima ozbiljnu minutažu, a zabio je i dva pogotka protiv Slaven Belupa. Vrbančić je drugačiji slučaj jer je godinama prepoznat kao veliki talent, ali konačno je pronašao poziciju u kojoj može biti glavni protagonist momčadi.
Posebno je to hrabro bilo kad se pogleda cijeli kontekst veznog reda u uvodnim kolima. Jedini zadnji vezni bio je Vrbančić, a ispred njega su u veznom redu bili 17-godišnji Ježić te Domagoj Bukvić, koji je većinu svoje karijere proveo kao napadački orijentiran krilni igrač.
Odgovornost za balans momčadi pala je na igrače od kojih to možda i nije bilo realno očekivati, ali vjera se pokazala opravdanom, bar u onoj mjeri koliko je to moguće.
Prva momčad izgleda ambicioznije od kluba
Sve se to događa u trenutku u kojem situacija oko kluba ne izgleda idealno. Osijek se već duže vrijeme muči s krizama na različitim razinama, od uprave do trenera, a kraj prijelaznog roka izravno se umiješao i u Bessoneove planove.
Klub je morao prodati Naila Omerovića, Roka Jurišića i Arnela Jakupovića, tri važna igrača, i time treneru otežao posao upravo u trenutku kada je Osijek počeo izgledati kao momčad koja bi ponovno mogla pozitivno iznenaditi hrvatsku nogometnu javnost.
"Ne preostaje nam drugo nego se prilagoditi. Oni su nam puno značili, ali ovo je realnost", rekao je Bessone o prodajama svojih najboljih igrača. U takvom opisu "realnosti" se najbolje vidi razlika između prve momčadi i svega što Osijek predstavlja posljednjih godina.
Bessone, uz veliki taktički iskorak, gotovo u svakom pokretu i govoru tijela pokazuje veliku količinu energije koja se prelijeva na momčad kroz trku, pritisak, jaku igru bez lopte i vjeru u vlastitu ideju protiv svakoga. Uz aut-liniju je stalno uključen u utakmicu, a reakcije tijekom i nakon utakmica ostavljaju dojam trenera koji svaki trenutak utakmice proživljava zajedno s momčadi.
Za HNL uvjete, posebno kada govorimo o momčadima koje posljednjih godina nisu pripadale samom vrhu, takav pristup predstavlja ozbiljan dašak svježeg zraka. Neverbalna komunikacija trenera uz teren često je podcijenjena, posebno kod vrlo mlade ekipe kojoj samopouzdanje u težim trenucima može jako ovisiti o tome što vidi od čovjeka koji je vodi. "I kada gubimo i dok pobjeđujemo moramo imati isti mentalitet", rekao je Bessone.
Za Osijek je to posebno važno jer posljednjih godina više gubi nego što pobjeđuje, a radi se o klubu koji bi po svemu što ima oko sebe trebao biti stalni kandidat za najviše pozicije. Grad, stadion i zajednica imaju potencijal i zaslužuju konkurentan klub, a nakon kratkog rasta krajem 2010-ih i početkom 2020-ih klub se zbog niza loših odluka vratio u rezultatsku prosječnost, što je možda i blag izraz.
Osijek sada mora pomoći treneru
Realnost je, dugoročno gledajući, i dalje nesigurna. Dobar niz nakon sedam utakmica neće promijeniti cijelu priču, pogotovo dok ispadanje iz Kupa služi kao podsjetnik na probleme koji nisu nestali. Bessone je tek na početku posla i već je bilo više utakmica koje su pokazale koliko momčad može biti ranjiva.
Međutim, barem je na ovoj prvoj i najvidljivijoj razini kroz stil igre, hrabrost, identitet i energiju vratio dio povezanosti koja je dugo bila odsutna u Osijeku i na kojoj se, ako je klub pravilno isprati, može graditi jedna jako pozitivna priča za Osijek i hrvatski nogomet.
Teško je dugoročno graditi momčad ako se treneru rasprodaju najvažniji igrači, a još je teže očekivati razvoj ako se u takvoj situaciji nameću nerealni ciljevi i pritisci. Potrebni su normalni uvjeti kako bi Bessone, ili bilo koji drugi trener u sličnoj situaciji, mogao nastaviti posao, uz nadu da će ostali aspekti rada kluba uspjeti podići razinu koja je posljednjih godina pala.
Osijek kao sredina uistinu zaslužuje klub koji privlači navijače na stadion i ima ozbiljnu ulogu u hrvatskom nogometu. Hoće li se navedene stvari ikad poklopiti kako bi Osijek to mogao imati na svim razinama, pokazat će vrijeme, ali bar u kontekstu posljednjih nekoliko godina, Federico Bessone je pokazao da predstavlja gotovo sve što NK Osijek već godinama nije.