KOLIKO god se sport u ovom mileniju promijenio, ubrzao, komercijalizirao, pa čak i usavršio, prošla je godina na primjerima Posljednjeg plesa s Michaelom Jordanom i povratka Mikea Tysona pokazala da se ljudi i dalje rado prisjećaju davnih era. Zato se u novoj Indexovoj rubrici Retrosportiva vraćamo u prošlost i podsjećamo na sportaše, klubove i događaje koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina.
Danas ćemo se prisjetiti najveće senzacije u povijesti njemačkog nogometa, koju je 1998. godine priredio Kaiserslautern, i to u prvoj sezoni nakon povratka iz druge u prvu ligu.
IGRALA SE 80. minuta i gosti su upravo izborili slobodan udarac s desne strane.
Ciriaco Sforza je savršeno nabacio na peterac, a tamo je stoper Michael Schjonberg glavom pogodio za 0:1. Olimpijski stadion u Münchenu je utihnuo, a čulo se samo slavlje gostujućih navijača. Kaiserslautern, klub koji se tek vratio iz druge u prvu ligu, Schjonbergovim golom upravo je šokirao moćni Bayern u 1. kolu prvenstva.
Nije to bio prvi put da su Bavarci izgubili kod kuće od nekog autsajdera, ali nije se baš događalo svaki dan, a osobito ne od novog prvoligaša. Za veliki Bayern, megazvijezdama nakrcani "FC Hollywood", to je bila svojevrsna sramota jer nitko, baš nitko nije očekivao da će ta pobjeda Kaiserslauterna na otvaranju prvenstva biti najava jedne od najvećih senzacija u povijesti modernog nogometa.
Godina je 1997. i odnosi snaga u Bundesligi bitno su drukčiji nego danas. Bayern je tih godina i dalje bio najbogatiji njemački klub i aktualni prvak, ali je naslov osvojio nakon dvije uzastopne titule dortmundske Borussije, koja je nekoliko mjeseci ranije osvojila i Ligu prvaka. Devedesetih su po jednu titulu osvojili i Werder i Stuttgart, a vrlo jaki bili su i Schalke i Leverkusen. Junak naše priče, Kaiserslautern, bio je prvak 1991. godine, ali je od tada uglavnom bio prosječan, a 1996. ispao je iz lige. U prijevodu, uz Bayern je bilo dosta kandidata za naslov prvaka, ali među njima nipošto nije bio Kaiserslautern, predvođen genijalnim trenerom Ottom Rehhagelom.
Rehhagel vratio Kaiserslautern odmah u prvu ligu
Schjonbergov gol i pobjeda u prvom kolu bili su satisfakcija i za Rehhagela, koji je do 1996. bio trener Bayerna, da bi ga Uprava zbog loše situacije u prvenstvu i svađe s igračima smijenila samo četiri dana prije finala Kupa UEFA-e. I dok je Bayern slavio titulu u Kupu UEFA-e, Rehhagel je tog ljeta preuzeo posrnuli Kaiserslautern i ekspresno ga vratio u Bundesligu. Drugu ligu su premoćno osvojili s deset bodova prednosti ispred Wolfsburga i bez poraza na svojem Fritz-Walter-Stadionu, koji je smješten na brdu i vidljiv praktički iz bilo kojeg dijela grada.
Kad je preuzeo klub, Rehhagel je doveo atraktivnog brazilskog veznjaka Ratinha, iz Borussije je stigao Thomas Franck, a iz danskog Odensea spomenuti Michael Schjonberg. Nakon što je osigurao povratak u Bundesligu, iz Intera je vratio Ciriaca Sforzu, od Stuttgarta je kupio Andreasa Bucka, a iz Levskog je došao odlični Marian Hristov. Zadnjih dana prijelaznog roka iz malog Chemnitzera došao je izvjesni Michael Ballack. Njih su u svlačionici dočekale klupske legende, Andreas Brehme, Pavel Kuka i Olaf Marschall, čime su napravili savršen spoj nešto malo mladosti i jako puno iskustva i mudrosti, kako na terenu tako i na klupi.
Kaiserslauternu se predviđao siguran ostanak u ligi, a uz malo sreće mogli su se možda potući za neko mjesto u Kupu UEFA-e, iako je to malo tko očekivao. No, od prvoga kola vidjela se dotad neviđena energija u Rehhagelovoj momčadi, koja je na trenutke djelovala kao današnji Liverpool ili Borussia Dortmund.
Kaiserslautern je lomio protivnike golemom količinom trke i strašnim presingom, koji je na trenutke izgledao kao ono što su dvadesetak godina kasnije počeli igrati Liverpool, Borussia i Manchester City.
"Otto nam je dao slobodu na terenu. On bi samo izdiktirao sastav, a svaki igrač znao je što mu je činiti. Svi smo igrali obranu i svi smo igrali napad. Čim smo izgubili loptu, naganjali smo je kao manijaci ne bismo li je vratili. Otto je imao nevjerojatan osjećaj kako izgraditi momčad i naći pravu formulu”, prisjetio se legendarni strijelac Olaf Marschall, a Ciriaco Sforza dodao:
"Dok sam bio na odmoru, telefon mi je bez prestanka zvonio. Otto je imao stalno neke ideje. Kad on nešto želi, nema šanse da će te ostaviti na miru."
Češki libero ključan kotačić
Rehhagel je igru, osim na nevjerojatnoj fizičkoj spremi, temeljio na kreativnosti Ratinha i Sforze, koji su uza se stalno imali radnike Roosa i Schafera. Tu su po potrebi bili i Ballack i Brehme, no možda ključan igrač u Rehhagelovoj ratničkoj momčadi bio je Miroslav Kadlec. Čeh je bio za ono doba tipični libero, igrač iza zadnje linije koji je zahvaljujući nevjerojatnim fizičkim predispozicijama često ulazio i u veznu liniju te tako pomagao u presingu i zgusnutoj sredini, kroz koju je bilo praktički nemoguće proći.
"Najvažniji dio čitave priče bio je Kadlec. Libero je tih godina jako dobro funkcionirao u njemačkoj reprezentaciji i Rehhagel je tu taktiku preslikao kod nas. Miroslav je bio ključ. On je tad bio vjerojatno najbolji libero u Europi, ali je bio jako povučen i trebala mu je podrška trenera, koju je i dobio. U toj momčadi svatko je bio šef, bez da je bio iznad ostalih. Nitko nije bio ljubomoran na ovoga do sebe i svi smo igrali za momčad. To su bile zvijezde, ali nitko nije glumio megazvijezdu niti je poletio. Šokirali smo Njemačku", prisjetio se krilni igrač Martin Wagner.
39 minuta sudačke nadoknade
Nakon što je izgubio od Kaiserslauterna u 1. kolu, Bayern je sljedećih 15 kola bio bez poraza i puhao je za vrat autsajderu, za kojeg su svi samo čekali kad će pasti. No, Bayern je krajem studenog posrnuo protiv Leverkusena 4:2, da bi tjedan dana kasnije u paklu stadiona Fritz-Walter autogolom Didija Hammana i golom Hristova izgubio 2:0 i našao se sedam bodova iza Kaiserslauterna. Rehhagelova momčad igrala je od prve do zadnje sekunde u istom ritmu i tako često lomila protivnike. Čak šest utakmica riješila je golovima u sudačkoj nadoknadi, kod kuće je osvajala u prosjeku 2.41 bod, a u gostima čak 1.59, što je na kraju bilo ključno.
"Kad su igrali kod kuće, imao sam osjećaj da se tamo uvijek igra 39 minuta sudačke nadoknade. Kaiserslautern je često znao igrati petkom, a mi u Bayernu bismo zajedno gledali utakmice. Nevjerojatno je koliko puta su okretali rezultat, to je čak i za nas u Bayernu bilo fascinantno", prisjetio se tadašnji igrač Bayerna Mario Basler.
"Ako želiš biti prvak Njemačke, moraš pobijediti Bayern dvaput. Mi smo to ostvarili, ali ja sam uvijek potiho govorio: 'Moramo im pobjeći dok još ne shvate što im se događa'", rekao je Rehhagel na 20. godišnjicu titule.
Pa ipak, Njemačka je i dalje bila skeptična može li Kaiserslautern otići do kraja. Svi su samo čekali kad će puknuti i kad će ga Bayern preskočiti. No, prvi su pukli baš Bavarci koji su izgubili tri utakmice kroz veljaču i ožujak, a ključni okršaj odigrao se u 32. kolu, kad je Kaiserslauternu u goste stigla Borussia iz Mönchengladbacha. Gosti su u 43. minuti šokantno vodili 2:0 i činilo se da je to kraj i da će Bayern konačno izbiti na vrh. No, onda se ukazao Olaf Marschall, fantastični napadač prepoznatljive frizure i brka, koji je do poluvremena smanjio, pa u 61. zabio za 2:2 nakon velike pogreške golmana i onda kompletirao hat-trick za veliku pobjedu. Naravno, u sudačkoj nadoknadi.
"Tu utakmicu nikad neću zaboraviti. Tad smo znali da možemo do kraja", rekao je Marschall, koji i dalje radi u klubu.
Fešta trajala tjedan dana
Potvrda povijesnog naslova prvaka stigla je u sljedećem kolu, ovaj put bez ikakve drame. S još dva gola Marschalla - kojemu će titula najboljeg strijelca na kraju pobjeći za jedan gol (osvojio ju je Ulf Kirsten) - te po jednim Wagnera i Rischea pregazili su Wolfsburg 4:0 i kad je na Fritz-Walteru javljeno da je Bayern kiksao kod Duisburga, veliko slavlje moglo je početi.
Fešta u gradu s nešto manje od 100.000 stanovnika trajala je doslovno tjedan dana. Grad je bio potpuno pijan, a čak je i veliki Otto priznao da je u tom ludilu popio nekoliko čaša vina. No, za epski uspjeh Kaiserslauterna nije bio zaslužan samo on.
"Ottova supruga Beate odigrala je vrlo važnu ulogu. Bila je stalno uz momčad i jako puno se družila sa suprugama igrača i trudila se sve održati na okupu. Stvorena je obiteljska atmosfera u kojoj su se svi osjećali jednakima, a čak i kad je bilo nekih trzavica, pomagala je da se one brzo izglade i bez puno pompe. Otto i Beate strašno su se trudili i to je bilo vrlo važno za naš uspjeh", rekao je Wagner.
Rehhagel se na 20. godišnjicu titule okupio sa svim svojim igračima u klubu.
"Imao sam strašno dobre igrače s kojima nisam žurio, nego smo išli korak po korak i zato smo bili prvaci. Miroslav Kadlec igrao je kao Franz Beckenbauer, bio je fantastičan igrač. Danas bi on vrijedio najmanje 50 milijuna eura. Kaiserslautern je te godine ostvario nešto što se u Njemačkoj više nikad neće ponoviti jer za to više jednostavno nema uvjeta. Odnosi su se promijenili", rekao je Rehhagel.
Kaiserslauternova bajka nije trajala još predugo. Na kraju šampionske sezone Andreas Brehme je otišao u mirovinu, a Kadlec se vratio u Češku. Sljedeće sezone bili su peti, iako su u Ligi prvaka premoćno osvojili skupinu ispred Benfice, PSV-a i HJK-a, prije nego što su u četvrtfinalu ispali od Bayerna s 2:0 i 4:0. No, na kraju sezone Sforza se posvađao s Rehhagelom, a Michael Ballack je prodan Leverkusenu. Kaiserslautern će 2001. godine doći do polufinala Kupa UEFA-e, ali već tad je klub bio na putu prema dolje zbog prevelikih i nerealnih ambicija klupskih čelnika.
Nakon što je početkom novog tisućljeća uspio izbjeći ispadanje, Kaiserslautern je 2006. ispao iz prve lige, u kojoj je do danas bio još samo dvije sezone. Od 2018. klub je u trećoj njemačkoj ligi, nije bio ni blizu druge, a trenutačno je na desetome mjestu.
A Rehhagel?
Njemački genijalac u Kaiserslauternu je bio do 2000. godine, do kad su potpuno oronuli odnosi i s Upravom i s igračima te je sam odstupio s mjesta glavnog trenera. Godinu dana kasnije postao je izbornik grčke reprezentacije, s kojom je 2004., po mišljenju brojnih stručnjaka, nadmašio sam sebe tako što je tu malu reprezentaciju u Portugalu odveo do naslova europskog prvaka pobijedivši superjakog domaćina na otvaranju Eura i u finalu.