SLAVEN BILIĆ objavio je svoj prvi popis otkad se vratio na klupu Hrvatske. Ekipu čeka nikad duža reprezentativna pauza unutar koje će odigrati četiri utakmice Lige nacija. Tri od te četiri utakmice će biti protiv Španjolske i Engleske, a jedna protiv Češke.
U odnosu na popis Zlatka Dalića za Svjetsko prvenstvo, Slaven Bilić je napravio nekoliko promjena. Ako je suditi po njima, Bilić momčad vidi vrlo slično kao i svoj prethodnik što je i logično jer Hrvatska nema bazen igrača kao puno veće nogometne nacije iz koje može neprestano povlačiti nove igrače koji odmah mogu preuzeti naslovne uloge.
No, Bilić je već na prvom popisu ispravio tri velike nepravde. Na njega je uvrstio Ivana Smolčića i Diona Drenu Belju, što je očekivan potez od većine javnosti. Ali na popis je stavio i Josipa Mišića, a za taj potez treba imati muda.
Smolčić i Beljo su morali biti na popisu za Svjetsko prvenstvo
Od svih igrača koji su propustili Svjetsko prvenstvo, Smolčić i Beljo su imali najviše rezona biti ljuti na bivšeg izbornika. Hrvataka je imala velik problem na bočnim pozicijama gdje nije bilo prave dubine.
Desno je Dalić zvao samo Josipa Stanišića, kojem problemi s ozljedama nisu strani. Teško je objasniti zašto nije pozvao Smolčića, koji je standardno igrao u Comu, klubu koji je kroz Serie A izborio Ligu prvaka i koji je imao najbolju obranu lige. Srećom, Stanišić je bio zdrav i prav pa izostavljanje Smolčića nije došlo na naplatu.
Situacija s Beljom bila je bitno drugačija. Hrvatska je i bez njega imala i više nego dovoljno devetki na popisu, a i svi su bili u dovoljno dobroj formi da se njihov poziv ne dovodi u pitanje. No, prvi i zadnji put se dogodilo da na popisu ne završi igrač koji je zabio 38 golova u sezoni, od čega 31 u SHNL-u i pet u Europa ligi u kojoj je odveo Dinamo u nokaut fazu.
Beljo je rušio rekorde, utrkivao se s Haalandom i Kaneom za Zlatnu kopačku (doduše, zbog koeficijenta lige je razlika na kraju bila velika) i jako je loša poruka izbornika bila da igrač s drugom najboljom golgeterskom sezonom u povijesti domaće lige ne dobije nijednu jedinu minutu u cijelim kvalifikacijama, prijateljskim utakmicama i na samom Mundijalu.
Javna je tajna da je između Belje i Dalića postojao problem osobne prirode, ali to sada više nije bitno. I Smolčić i on su završili tamo gdje su trebali biti. Izuzmemo li hejt anonimnih napornjaka s raznih foruma i dokonih tetaka s Fejsa, ovo su odluke koje bi potpisao velik dio dobronamjerne javnosti.
Izložio se kritikama
S druge strane, poziv Dinamovom kapetanu je nešto gdje se Bilić izložio. Ako igrač koji je dao pedesetak golova u malo više od godinu dana ili desni bek iz Serie A odigraju loše, prst krivice najvećim dijelom ipak neće biti uperen u Bilića. Njihov poziv je svima toliko logičan da se izborniku teško može zamjeriti što ih je poveo.
S Mišićem tog alibija nema.
Velik dio javnosti i dalje ne vidi što Mišić može dati reprezentaciji. Nema atraktivne brojke, ne igra u ligi petice, nije igrač čiji će potezi završavati u sažecima utakmica i ne pripada skupini nogometaša čiji je reprezentativni status unaprijed zaštićen reputacijom. Ako Bilić s njim pogriješi, malo će tko reći da je pokušao nešto logično. Reći će da je zvao igrača kojem ondje nije mjesto.
Bilić ovdje ne bira najlakše objašnjivog igrača, nego onoga za kojeg očito misli da mu može riješiti konkretan nogometni problem. Ako uspije, dobit će malo priznanja jer će se sve brzo početi činiti logičnim. Ako ne uspije, odgovornost će gotovo u potpunosti biti njegova.
Bilić je otišao do kraja
Poziv Mišiću možda ispadne protokolaran. Možda ne odigra ni minutu i možda ga je Bilić samo zvao da popegla onaj dio imidža koji je dio javnosti zamjerao Daliću. No, zasad se tako ne čini jer je Bilić na pressici otišao do kraja.
Nije pričao kako je Mišić bio jedan od ključnih igrača Kekove Rijeke koja je uzela prvi naslov u povijesti. Nije pričao o tome kako se prodao u Portugal, bio u momčadi sezoni u Grčkoj niti kako je Dinamo s njim u sredini terena ostvario neke od najboljih rezultata svoje europske povijesti. Nije pričao o Mišićevom CV-u niti je njime pokušao opravdati poziv. Pričao je o suštini igre i o onom što smatra da mu Mišić može dati.
"Zvao sam ga prije par dana, meni je to od prvog dana u glavi. Meni je on taj igrač, ja sam u to siguran. Igrač koji pokriva tu poziciju koju igra i Modrić. On drži balans, štiti obranu, agresivan je, igra na visokoj razini, u najboljim je godinama, pun je samopouzdanja, ima gard i sve što ja tražim. Ne dolazi on kao spasitelj, on dolazi tamo gdje smo jaki, ali ako želimo igrati sa "šesticom", on je taj profil. Ja od njega očekujem jako puno. Dolazi jer mi treba", poručio je Bilić.
Najvažnija poruka popisa
Upravo zato je taj poziv možda najvažnija poruka njegova prvog popisa. Dalić je posljednjih godina prečesto birao sigurniju opciju. Zvao je igrače koje je javnost očekivala, čak i kada su njihove karakteristike činile momčad nekomplementarnom.
Time je kupovao socijalni mir i sebi ostavljao vrlo dobar izlaz i obranu ako stvari krenu loše: na teren je stavio najbolje što Hrvatska ima, a sve ostalo je na igračima. Problem je u tome što jedanaest najboljih pojedinaca nisu nužno i najbolja momčad, a to se itekako osjetilo u igri na zadnja dva velika turnira.
Možda Mišić na kraju ne bude dobro rješenje. Ali važno je da je Bilić već na prvom popisu pokazao da je spreman tražiti rješenja izvan zone komfora. I da mu je važnije kako momčad izgleda na terenu nego kako njegov popis izgleda u očima javnosti.