U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina, a ovaj put prisjećamo se jednog od najzanimljivijih i najomiljenijih likova u povijesti tenisa, koji nikad nije bio najbolji u svom sportu, ali kolege su mu zavidjeli zbog svega što je radio izvan terena. Njegova rečenica nakon prve pobjede nad velikim Jimmyjem Connorsom ušla je ne samo u povijest tenisa nego i u pop kulturu: "Nitko ne pobjeđuje Vitasa Gerulaitisa 17 puta zaredom!"
SVE DO sedamdesetih godina prošlog stoljeća tenis je u komercijalnom smislu bio sport na marginama. Igrali su ga ne pretjerano karizmatični likovi, nije u njemu bilo ni toliko novca, ali sve se promijenilo upravo u sedamdesetim godinama. Za to su bili najviše zaslužni likovi poput Bjorna Borga, Johna McEnroea, Jimmyja Connorsa, Arthura Ashea na muškom te ikona poput Bille Jean King i Chris Everett na ženskom touru.
Osim što su bili fenomenalni igrači i igračice, ti likovi od tenisa su konačno napravili show u svakom smislu. Za teniske mečeve počele su se rasprodavati tribine jer su svi te majstore htjeli vidjeti uživo znajući da će se možda i nasmijati. McEnroe je ubrzo postao poznat po divljanju na terenu, Borg je imao vojsku obožavateljica, Connors je znao igrati sa šeširom, a ta ekipa je uz sve to u tenis uvela i modu.
Borg, McEnroe i niz drugih igrača, poput Južnoafrikanca Raya Moorea, izgledali su kao pripadnici hipi generacije s neurednim kosama i trakama oko glave. Arthur Ashe igrao je s mikrofonkom, a ni djevojke nisu zaostajale kad je privlačenje pažnje u pitanju.
"Broadway Vitas" dao je šarm tenisu
Tako je Virginia Wade češljala kosu na terenu, Connors i Chris Evert su se na Touru i zaručili, a svi još pamte legendarni nastup Linge Siegel, 18-godišnje Amerikanke koja je 1975. na Wimbledon došla u haljinici koja je puno više otkrivala nego skrivala te je drugi dan završila na naslovnicama engleskih tabloida.
No cijeli je cirkus na viši nivo podigao Vitas Gerulaitis. Taj Amerikanac litvanskih korijena, Broadway Vitas kako su ga zvali, nije imao talent McEnroea, Connorsa ili Borga, koje nije prečesto pobjeđivao (o čemu ćemo govoriti kasnije), ali je bio nevjerojatno karizmatičan lik kojeg su svi obožavali i kojeg su svi željeli vidjeti.
Osim što je stalno gubio od Borga, Gerulaitis je i izgledao lošije od njega, ali je izvan terena imao puno više uspjeha od hladnog Šveđanina. Gerulaitis se vozio po Manhattanu u Rolls-Royceu, družio se s Mickom Jaggerom i Andyjem Warholom, hodao je s manekenkama, tulumario je, drogirao se, ništa od toga nije poricao, a kad bi mu njegovi prijatelji tenisači došli u goste, sve ih je vodio u provod.
Gerulaitis je rođen 1954. godine u Brooklynu u obitelji imigranata iz Litve. Njegovi roditelji bili su bogati i ugledni Litvanci prije nego što su Rusi 1939. upali u zemlju i prisilili ih da odu. Ostavili su gotovo sve što su imali, spakirali dva kofera i odselili se u SAD.
Vitasov otac bio je u Litvi šef policije pa je takva disciplina vladala i u njihovom domu. On je bio taj koji je svojem sinu prvi dao reket u ruke i naučio ga osnovama kao što su servis i volej, koji će postati zaštitni znak njegove igre. Mali Vitas upijao je sve savjete.
Dobro, gotovo sve, jer mu je otac, kako je rekla njegova sestra, dosta rano rekao da nikad ne smije piti, drogirati se i da se mora rano oženiti. Te savjete Vitas je, pokazat će se, preskočio. Išao je u školu, ali negdje pred kraj srednje shvatio je da mu tenis jako dobro ide pa je nakon godinu dana fakulteta sve ostavio i posvetio se sportskoj karijeri.
Nevjerojatna energija
S 20 godina, 1974., osvojio je svoj prvi naslov u Beču i već u to vrijeme bio je iznimno popularan zbog duhovitih nastupa, dobrog izgleda i neke energije, kojom je, kažu svjedoci tog vremena, zračio na svakom koraku.
"Još dok smo bili juniori, pričalo se da je svaku noć s drugom glumicom. Pričalo se da turnire igra nadrogiran, da banči, i bio sam čak i malo ljubomoran. On živi u stanu na Manhattanu, vozi Rolls-Royce bez krova, a ja se nakon turnira vraćam kući mami u svoju sobu u Douglaston s torbom punom prljavog veša", napisao je John McEnroe u autobiografiji.
Do 21. rođendana Gerulaitis je već bio zvijezda, a tenis je, između ostalog, i zbog njega sve više dospijevao na naslovnice. Taj rođendan Vitas je dočekao na jednom turniru, na kojem je nakon pobjede pozvao sve navijačice na veliki rođendanski pidžama-party u jednom klubu.
Zakupio je cijeli klub, ali došla je već ponoć, a na zabavi nije bilo nikoga. Razočarani Vitas požalio se prijatelju da nitko nije došao, a on mu je rekao da ga netko čeka pred ulazom. Kad je izašao, vidio je stotine obožavateljica u pidžamama koje su mu uglas otpjevale "Happy Birthday" i krenule na zabavu.
Legenda kaže da je alkohol tekao u potocima, kokain se trošio u kilogramima, a pidžame su letjele na sve strane. Na sljedeći meč Gerulaitis je došao ravno iz tog kluba. Na terenu je bio raščupane kose i s tragovima ruža po vratu i licu, što je do suza nasmijalo gledatelje. Smijao se i Gerulaitis, što će. On je na takve situacije odavno navikao.
Prvu lovu spiskao na aute
"Gdje bi mi bio kraj da sam na teniskom terenu bio uspješan kao na nekim drugim terenima", rekao je svojedobno Gerulaitis, koji je inače bio jako dobar tenisač. Ne talentiran kao McEnroe, Connors ili Borg, njegovi najveći rivali, ali nevjerojatno fizički spreman, izdržljiv i uporan.
U prvoj pravoj sezoni na Touru zaradio je oko 70.000 dolara, od čega je većinu uložio u imidž. Za 25.000 kupio je prvi Lamborghini, uskoro je kupio i dva Rolls-Roycea, Mercedes i Porsche, a cijelu obitelj preselio je u veliku kuću na Kings Pointu.
"Ništa ne kupujem da bih se hvalio. Samo želim uživati i imam sreće da si to mogu priuštiti. Auti? Bolestan sam na njih, ne mogu si pomoći. Napravio sam i teniski teren kraj kuće koji svi mogu koristiti. Kad mi prijatelji dođu u goste, mogu koristiti sve moje automobile. Želim da i drugi uživaju u tome što ja imam i da se zajedno zabavljamo", rekao je Gerulaitis.
Do 1977. već je skupio popriličan broj naslova od ukupno 25, koliko ih je osvojio. Godine 1975. u Wimbledonu je osvojio naslov u parovima, a 1977. je s Borgom odigrao jedan od najboljih mečeva u povijesti Wimbledona. Bio im je to tek treći međusobni susret od 17, koliko će ih u karijeri odigrati. Branitelj naslova Borg bio je favorit i nitko nije očekivao da će ga Gerulaitis dovesti do ruba poraza.
Imao je Vitas 3:2 u petom setu i break-loptu za kojom je sigurno godinama žalio. Do tog trenutka igrao je agresivno na svaku šansu koja mu se ukazala, ali je baš u tom poenu pustio gas, čekao i - nije dočekao. Borg se izvukao, spasio taj servis i na kraju ipak slomio Gerulaitisa te ušao u finale. Takav poraz nekog drugog bacio bi u depresiju, ali ne i Gerulaitisa.
Neraskidivo prijateljstvo s velikim rivalom
"Sljedeće jutro došao sam na trening na jedan od terena i dok sam se pripremao, vidio sam u daljini kako neko poznato lice ide prema meni. Isprva sam mislio da je Vitas, ali sam pomislio da nema šanse da me tip želi vidjeti nakon onoga jučer.
No kako se približavao, shvatio sam da je to zaista on. Došao je do mene, popričali smo o meču i rekao mi da bilo kad, kad god poželim ili mi je to potrebno, možemo zajedno trenirati. Od tog trenutka postali smo veliki prijatelji", prisjetio se nedavno Bjorn Borg i dodao:
"Pomogao mi je da postanem bolji igrač, a i ja njemu. Toliko smo se dobro zabavljali, bio je strašno duhovit tip. Ne sjećam se da sam ga ikad vidio u lošem raspoloženju. Imao je strašno puno pozitivne energije i uvijek je bio dobre volje."
Ta 1977. godina bila je najbolja u Gerulaitisovoj karijeri. Nakon spomenutog polufinala Wimbledona došao je na Australian Open, na kojem je znao da ima veliku šansu. U sedamdesetima se na Australian Openu često mijenjao grad domaćin. Igralo se u Melbourneu, Adelaideu, Sydneyju, Perthu i Brisbaneu, a podloga je bila trava koja je Vitasu odgovarala.
U to vrijeme nije bilo toliko velikih nagrada na Grand Slamu pa se zvijezdama put u daleku Australiju jednostavno nije isplatio. Nije bilo ni Borga, ni Connorsa, ni McEnroea, a nije došao ni Guillermo Villas i Gerulaitis je znao da ima veliku šansu. Bio je prvi nositelj, a kad je drugi - Roscoe Tanner - ispao, Gerulaitis je postao prvi favorit. U finalu je igrao baš sa svojim prijateljem Lloydom.
Družili se svaki dan
"Danas je to nezamislivo tenisačima, ali nas dvojica smo se družili tijekom čitavog turnira. Trenirali smo zajedno, jeli i navečer malo izlazili. Na dan finala smo doručkovali i meni je nekako bilo čudno s njim trenirati, a igramo za naslov.
Pitao sam ga je li to pametno, a on je rekao: 'A što ćemo, molim te, novo naučiti o svojoj igri? Misliš da me nečim možeš iznenaditi? Ne budi glup, naravno da ćemo trenirati zajedno'", prepričao je Lloyd, koji je izgubio finale od Vitasa u pet setova.
Gerulaitis je istovremeno bio jako uspješan u svemu ostalom i svi su ga obožavali. Na turnirima u New Yorku uvijek bi okupio Borga, Connorsa, McEnroea i brojne druge tenisače i tenisačice i vodio ih ne nezaboravne tulume. Standarda lokacija bio je Studio 54 na Manhattanu, gdje je Gerulaitis bio omiljeni gost.
"Teško smo ga u tome mogli pratiti. Nije uopće toliko pio, ali je obožavao kokain. Ne bih rekao da je bio ovisnik, više ga je doživljavao kao zabavu, neku društvenu aktivnost. Vodio nas je svugdje, ne možete vjerovati koliko su ga ljudi voljeli. Ispred Studija 54 stotine ljudi bile su u redu, a on bi nas samo uzeo za ruke i odveo odmah do ulaza jer su ga svi poznavali", rekao je Lloyd i nastavio:
"Morali ste se jako dobro pomučiti da kraj Vitasa platite račun. Uglavnom nije bilo šanse. Nije ga bilo briga poznaje li sve ljude u društvu ili ne, sve je počastio. Čuo sam da je jedne godine bio treći najveći pojedinačni potrošač American Expressa na svijetu.
Vozio nas je po Manhattanu u svojem žutom Rolls-Royceu, a na tablici je pisalo samo 'VITAS G.'. Tako je živio dok je uzimao pauze od tenisa. Kad je bio na turnirima, nije se drogirao ni tulumario, samo je bio slab na djevojke pa se s njima uvijek družio.
Kad se pripremao za turnire, trenirao je kao konj osam sati dnevno i razmišljao je samo o tenisu. Mislim da je to bio način kažnjavanja samog sebe za sav kokain, žene i tulume. Nevjerojatno je koliko je fizički bio spreman, a živio je tako kako je živio."
No osim kokainom, ženama i tulumima, Vitas se bavio i puno važnijim stvarima. Pokrenuo je svoju malu humanitarnu zakladu, kojom je želio siromašnim klincima u New Yorku omogućiti da igraju tenis. Svake godine okupio bi sve teniske zvijezde i odveo ih u neki teniski klub, gdje bi darivali klince.
"Mislim da je on bio prvi koji je okolo dijelio besplatne rekete. Imao je golemo srce i svi smo mu željeli u tome pomoći. Tu tradiciju održavali smo godinama i bila je čast biti dio te priče. Užitak je bio družiti se s njim na terenu i izvan njega. Bio je strašno pozitivan, imao je golemo srce i želio je da svima oko njega bude dobro", rekla je Billie Jean King.
Vitas je imao peh da je tenis igrao u vrijeme nekih od najvećih igrača u povijesti. Borg, McEnroe i Connors bili su drugi svijet za njega, nešto kao što su Đoković, Federer i Nadal za ostatak Toura zadnjih godina. Nakon osvajanja Australian Opena 1977. Vitas je još 1979. izgubio finale US Opena od McEnroea, a godinu dana kasnije u Roland Garrosu ga je pobijedio Bjorn Borg.
Legendarna rečenica
"Ako ga budem mogao dovesti na teniski teren kad bude imao 95 godina i ako bude mogao ustati iz invalidskih kolica, možda ću imati šanse da ga pobijedim", rekao je Gerulaitis na pitanje hoće li ikad uspjeti pobijediti svojeg velikog prijatelja.
Nije mu, blago rečeno, išlo ni protiv Jimmyja Connorsa. Do polufinala završnog Mastersa, koji se 1980. godine igrao u rasprodanom Madison Square Gardenu, Connors je dobio svih 16 prethodnih međusobnih susreta.
Činilo se da će dobiti i 17. jer je imao 5:3 u prvom setu i dvije set-lopte. Na drugu je Gerulaitis pogodio as, ali mu je sudac dosudio aut. Connors, također veliki Gerulaitisov prijatelj, znao je da je lopta dobra pa je drugi servis samo spustio u mrežu.
Taj potez pokazao se kobnim za Connorsa jer je Vitas uspio okrenuti set i na kraju dobiti meč. Nakon 16 uzastopnih poraza Gerulaitis je konačno srušio Connorsa. Na press konferenciji nakon meča izrekao je svoju najpoznatiju rečenicu, koja je postala dio pop kulture.
"Ovo neka bude lekcija svima: Nitko ne pobjeđuje Vitasa Gerulaitisa 17 puta zaredom!"
Nažalost za ludog Vitasa, i to će se dogoditi jer ga je Bjorn Borg pobijedio svih 17 puta u karijeri, ali dotad je Gerulaitis već bio treći igrač svijeta, jedan od najboljih u svojoj generaciji i sigurno najveći playboy među tenisačima. Broadway Vitas zapaženijih rezultata više nije imao iako je osvojio i više nego respektabilnih 25 turnira.
Svirao s Aerosmithom, družio se s Jaggerom
Počeo je skupljati i Lamborghinije, a imao je već i pozamašnu "kolekciju" djevojaka. Prije nego što se zaručila za Jimmyja Connorsa, megazvijezda Chris Evert potajno je hodala s Gerulaitisom. Bio je, između ostalih, i s manekenkom Cheryl Tiegs te glumicama Jennifer O’Neil i Janet Jones.
Družio se i s Mickom Jaggerom na Manhattanu, a i sam je obožavao rock'n'roll. Svirao je gitaru, a 1983. je na humanitarnom koncertu tijekom Paraolimpijskih igara s Aerosmithom i Johnom McEnroem otpjevao nekoliko pjesama.
Karijeru je nakon uspješnih 14 godina završio 1985., da bi se tenisu vratio 1993. sa svojim prijateljima Connorsom, McEnroeom i Borgom na veteranskom Touru. Kratko je 1994. bio i trener Petea Samprasa te je postao omiljen komentator ESPN-a i CBS-a.
"Bio je kao danas McEnroe. Točno je znao postaviti prava pitanja igračima nakon meča, a oni su uživali razgovarati s njim. Bio je duhovit, pametan i zabavan, svi su ga voljeli i kao novinara", rekla je njegova kolegica Mary Carillo.
Tog 14. rujna 1994. Gerulaitis i Connors igrali su meč parova protiv Borga i Lloyda pred 3000 gledatelja u Seattleu na Seniors Circuitu.
"Sve mu je išlo za rukom. Svaka šala koju je uzviknuo, svaki udarac koji je odigrao. Bio je savršen. Bio je na vrhuncu svoje uloge zabavljača, potpuno je ukrao show. Ljudi su umirali od smijeha, a i mi smo se jako dobro zabavljali.
Ništa mu nismo mogli. U jednom trenutku okrenuo sam se prema Connorsu i rekao mu: 'Što mi radimo ovdje? Ova dvorana je kao njegova kuća', a Jimmy mi je rekao: 'A nisu li sve njegove?'" prisjetio se Lloyd.
Konačno pobijedio Borga
Gerulaitis je igrao toliko dobro da je napokon pobijedio i tog Borga, od kojeg je u karijeri izgubio spomenutih 17 puta. Krajem drugog seta uhvatila su ga leđa pa se nakon meča vratio u New York. Poslije dva dana došao je na humanitarni event na kojem je igrao tenis iako su ga boljela leđa. Pozvali su ga navečer na druženje uz koktel, što Vitas, naravno, nije želio propustiti.
Da se malo odmori prije potencijalno burne noći, otišao je u prijateljevu kuću. Smjestio se uz zatvoreni bazen, zamolio domaćicu da mu napravi jedan sendvič te upalio televiziju i gledao golf uz koji je zaspao. Na koktel-party nikad nije došao.
Vitas Gerulaitis preminuo je 17. rujna 1994. godine. Dok je spavao, grijač vode za bazen počeo je puštati ugljikov monoksid, koji je ušao u sustav ventilacije i polako počeo trovati Gerulaitisa, koji se nikad nije probudio.
Šok za teniski svijet
Da nešto nije u redu, bilo je jasno svima kad se nikome nije javio skoro 24 sata, a sljedećeg dana u prostoriji s bazenom pronašla ga je ista ona domaćica koja mu je donijela sendvič. Imao je samo 40 godina.
"Jednostavno nisam mogao vjerovati kad sam čuo vijest. I danas mi je teško o tome pričati jer sam izgubio velikog prijatelja i divnu osobu. Nisam mogao doći k sebi", rekao je Borg, koji je s McEnroeom, Connorsom, Lloydom i drugima nosio njegov lijes na pogrebu.
"Nikad nisam upoznala nikoga tko je bio tako pun života. Meni još nije sjelo da njega nema, a prošlo je toliko godina. Njegovo naslijeđe su zabava i smijeh. Mislim da nikad ne smijemo prestati pričati o njemu, taj duh ne smije nikad umrijeti", rekla je Mary Carillo o nezaboravnom "litvanskom lavu", kako su zvali jednog od najnevjerojatnijih likova u povijesti tenisa.