Gregory van der Wiel (38), bivši branič Paris Saint-Germaina, podijelio je detalje o svom mentalnom zdravlju tijekom profesionalne nogometne karijere. Za pariški klub igrao je od 2012. do 2016. godine, a prije toga nastupao je i za Ajax, Fenerbahče, Cagliari i Toronto FC.
Profesionalnu karijeru završio je 2019. godine, s 31 godinom. Za reprezentaciju Nizozemske skupio je 46 nastupa. Najviše trofeja osvojio je upravo s francuskim klubom: četiri naslova prvaka države, tri Liga kupa, dva nacionalna kupa i dva Superkupa.
"Osvojio sam 16 trofeja. I nisam osjećao ništa. Nije bilo radosti, ponosa ni olakšanja. Ništa. Nisam mogao uživati ni u jednom trenutku svoje karijere. Jer sam bio previše zauzet... nošenjem maske. Pravio sam se da sam dobro. Izbjegavao sve što bi me moglo izbaciti iz ravnoteže. Pokazivao da imam sve pod kontrolom.
Tu sam masku nosio toliko dugo da sam na kraju i sam postao ta maska. Robot koji igra ulogu bez ikakvih emocija. Ako se i ti tako osjećaš, ta maska te ne štiti. Ona te ubija. Skini je. Što bi dao da možeš igrati bez straha? Da izađeš na teren i osjetiš se potpuno SLOBODNO. Bez nervoze prije utakmice. Bez depresije nakon nje. Samo ti. Potpuno prisutan. Potpuno fokusiran. Potpuno svoj.
Većina sportaša nikada neće upoznati taj osjećaj. Cijelu će karijeru igrati u strahu. Strahu od reakcije trenera. Strahu od osude navijača. Strahu od medijskih naslova. Strahu od vlastitih misli. I to će nazivati 'pritiskom'. Reći će: 'To je jednostavno nogomet.' Nije. To je zatvor. I ja sam u njemu živio 15 godina.
Igrao sam ukočeno kada sam trebao igrati slobodno. Kočio sam se kada sam trebao eksplodirati. Sumnjao sam u sebe kada sam trebao biti siguran. Verzija mene kakav sam mogao biti? Još uvijek negdje postoji. Nikada nije ugledala svjetlo dana. I dalje me muči, i dalje me progoni.Ali ti? Ti još imaš vremena.
Imaš vremena razviti način razmišljanja koji će te osloboditi. Imaš vremena usavršiti alate koji će te učiniti nepobjedivim u svakoj utakmici. Ovaj unutarnji rad je zahtjevan. To je najteža stvar koju ćeš ikada raditi u životu. I zapravo je jedina koja mijenja sve."
Ovo nije prvi put da Van der Wiel govori o poteškoćama s kojima se suočavao, kao što su i brojni drugi nogometaši posljednjih godina progovorili kako bi skrenuli pozornost na tu temu.
Mnogi se ipak ne usuđuju javno govoriti, ponajprije zbog osjećaja srama. Neki to doživljavaju kao znak "slabosti", dok drugi strahuju da će ispasti kao da se "žale", iako život nogometaša izvana djeluje glamurozno, a mnogi drugi poslovi izgledaju znatno teži.