DINAMO je sinoć u uzvratnoj utakmici play-offa Europa lige u Pragu od Sparte izgubio 4:1 i tako nije uspio obraniti 3:1 iz prve utakmice u Maksimiru. U jednom od najslabijih europskih izdanja u posljednjih nekoliko godina Dinamo se u igru vratio golom Martina Baturine za 3:1 u 67. minuti, ali je onda ispao golom Olatunjija tri minute prije kraja.
Hrvatski prvak će tako ove sezone igrati u Konferencijskoj ligi, u kojoj će protivnike doznati u ždrijebu koji će biti održan danas od 14:30. Dinamo u Konferencijsku ligu nije ušao, nego "upao", i to je dobio kao utješnu nagradu nakon što nije uspio ući ni u Ligu prvaka ni u Europa ligu.
Nije Dinamo imao sreće u ždrijebu ove sezone, ali način na koji je ispao prvo iz jednog pa i drugog natjecanja bez imalo se zadrške može nazvati debaklom. Nije sramota izgubiti od prvaka Grčke i Češke koje su, ako ništa drugo, rangirane ispred Hrvatske, ali je iznimno poražavajući način na koji je Dinamo to učinio.
U Ateni je imao dobivenu utakmicu, u Prag je došao s dva gola prednosti, ali ništa od toga nije bilo dovoljno. I nije to samo stvar Igora Bišćana ili Sergeja Jakirovića. Nešto se pita i Dinamove igrače, jako dobro plaćene, od kojih se očekuje da se u ovakvim situacijama ne uplaše atmosfere nakon što Sparta zabije gol u 2. minuti i navali po drugi.
Dinamo je ostao bez Livakovića, Šutala i Ivanušeca i za njih još nema adekvatne zamjene. Ivan Nevistić na ovom nivou nije branio, Boško Šutalo nije igrao nogomet godinu dana, a peh je bio da se Luka Stojković ozlijedio čim je došao. Normalno je da ti igrači neće preko noći zamijeniti one za koje je Dinamo ovog ljeta dobio oko 40 milijuna eura, ali oni koji su ih trebali zamijeniti nisu ni na mapi.
Maxime Bernauer došao je kao želja Igora Bišćana, ali je on miljama od prve momčadi. Japanac Kaneko nije do sad pokazao ništa, a Mihajličenko trenutačno ne izgleda kao pravo rješenje na lijevom beku. Dosta su to slaba tri transfera u sezoni u kojoj Dinamo ima a) ozbiljnu konkurenciju u HNL-u i b) u kojoj mora dovoditi igrače na kojima će u budućnosti zaraditi. Trenutačno je to jedino Martin Baturina.
Potencijalno ozbiljno pojačanje je Gabriel Vidović, koji je posuđen od Bayerna uz opciju otkupa sljedećeg ljeta. Do kraja ovog tjedna trebao bi se završiti i dolazak iskusnog njemačkog stopera Koraya Guntera iz Verone, a radi se na dolasku Ramona Miereza iz Osijeka, koji za njega cijenu još ne spušta ispod pet milijuna eura.
Ne treba biti bog zna kakav stručnjak da se utvrdi kako je Dinamo spomenutim odlascima znatno izgubio na kvaliteti koju će biti jako teško adekvatno nadomjestiti. No mjesta za krivi korak po pitanju dolaska igrača Dinamo više nema, a za prave korake nema ni puno vremena budući da je do kraja prijelaznog roka ostalo još tjedan dana.
Velika stvar je sve izvjesniji ostanak Brune Petkovića s kojim je Dinamo i dalje itekako ozbiljna momčad. Petković na stolu ima novi ugovor do 2025. godine koji bi ga učinio daleko najplaćenijim igračem u momčadi i čeka se samo njegov potpis. Turska je sve dalje, ponuda koje bi zadovoljile Dinamo također nema, a i za njega je u sezoni uoči Eura najbolje da ostane u Maksimiru.
Sve to događa se u vrijeme stalnih turbulencija u klubu u kojem se nova garnitura na čelu s predsjednikom Barišićem zalagala za transparentnost, ali Dinamo trenutačno izgleda kao zatvorena sekta. Nitko iz kluba ništa javno ne govori o novom statutu koji navijači toliko čekaju, a i dalje nikome nisu predstavljeni vizija i smjer u kojem će klub ići niti se zna tko za što odgovara.
Sportskog direktora i dalje nema, skautska služba praktički ne postoji, a ako postoji, onda se s Kanekom, Bernauerom, Mihajličenkom i već zaboravljenim Yacineom Titraouijem nije proslavila. Tri igrača (Titraoui, Mihajličenko, Kačavenda) koji su dolazili ovog ljeta pali su na liječničkom pregledu, što je nezabilježeno u prijelaznom roku jednog ozbiljnoga kluba.
Kad bi Dinamo formalno imao nekoga koga bi se za to moglo pitati, možda bi navijači i dobili objašnjenje, ali ovako samo jedni s drugih prebacuju odgovornost. Sve to se odrazilo i na momčad koja je ove sezone previše puta djelovala nesigurno nevezano za trenera, a sve to prate i konkurencija i drugi klubovi.
Oni znaju da se Dinamove igrače u situaciji u kojoj klub odaje dojam anarhije može dobiti ispod cijene, a da se za svoje igrače može izvući koji milijun više jer znaju da Dinamu trebaju. Sve su to stvari koje utječu na to da klub u dva tjedna od Lige prvaka dođe do Konferencijske lige. Da je ždrijeb možda bio lakši, situacija bi bila drukčija, ali nije.
Dinamu treba nešto što će ga razdrmati iz stanja prividne sigurnosti. Možda je to zaista povratak Arijana Ademija o kojem se sve više šuška. Iako možda više nije u formi u kakvoj je bio, sama prisutnost takve legende i u svlačionici i u samom klubu ipak bi jako puno značila.
Baturina, Marin i svi ostali mlađi igrači imali bi pokraj sebe uzora u kojeg bi se mogli ugledati, a svi u upravi bi se barem malo štrecnuli kad bi u klub ušao čovjek koji je za Dinamo bio te i dalje jest važniji od svih njih zajedno te koji je zaslužio da svi ustanu i stanu u vrstu kad on dođe na vrata.
Ademi će ovih dana biti u susjedstvu, u Makedoniji, s kojom igra kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Vjerojatno će putovati preko Zagreba i biti ovdje koji dan. Ne bi bilo loše da ga netko iz kluba nazove i pozove na kavu. Broj valjda još uvijek imaju...