DINAMO je prošao u treće pretkolo Lige prvaka. Na poluvremenu utakmice drugog pretkola s Thunom stvari su izgledale bezizlazno. Plava momčad bila je mekana i apatična, imala je dva gola minusa, a put prema najvećim UEFA-inim milijunima bio je začaran europskom kobom koja potječe još iz prošle sezone, kada su se klubovi iz drugog ešalona europskog nogometa prešetavali se pokraj Dinamovih igrača. Plavi su, u nedostatku bolje slike, bili klinički mrtvi.
Još važnije od toga, Dinamo je prešao planinu. Hoće li to biti trenutak od kojeg će se graditi sezona i nastaviti razvijati momčad, u potpunosti je na Plavima. Lošim upravljačkim, trenerskim pa igračkim odlukama momčad je bila stjerana uza zid. I baš zato je njezin trijumf puno veći nego što se na prvu čini.
Dinamova uprava kasni
Iako je već na poluvremenu bila spremna giljotina za trenera Marija Kovačevića, koji je imao ozbiljne kikseve u ovoj utakmici, skeniranje problema mora početi na razini iznad. Drugi gol, koji je pogurao Dinamo prema bezdanu, bio je težak kiks Ivana Filipovića.
Ako je maksimirska uprava odlučila da je Dominik Livaković projekt koji se isplati čekati i u njega uložiti 7, 8 ili 9 milijuna eura, kad se uračunaju odšteta i plaća, to je legitimno. Isto tako, Dinamo je sinoć mogao ostati bez 15 do 20 milijuna eura, što je višestruko veći iznos i pokazuje da bi kocka na kraju bila neisplativa.
Druga i veća greška kluba jest nereagiranje na očiti feler u sredini terena. Izraelac Don Peretz trebao je biti ozbiljno pojačanje, ali njegov je transfer propao prije više od mjesec dana. U međuvremenu je Dinamo na tri pozicije u sredini terena ostao s najviše pet igrača. Jedan od njih je Luka Stojković, koji nije imao pravo nastupa u objema utakmicama.
Hrvatski prvak, koji gura sustav 4-3-3, tako je u najvažnije utakmice sezone krenuo s Mišićem na šestici te Zajcom i Vidovićem ispred njega. Jedine su zamjene bili mladi Sven Šunta, koji nije dobio veću šansu ni u prošlogodišnjoj, ranije riješenoj sezoni, i Lukas Kačavenda, profilno moderna osmica koja nije igrala pravi nogomet zadnje dvije sezone. Dinamova se vrhuška u čitavom procesu previše kockala, iako joj je na kraju sjeo jackpot.
Sve je pošlo po zlu
Puno je toga pošlo po zlu u ovoj utakmici. Thun je dao prvi gol nakon što je Josip Mišić prodao loptu u crvenoj zoni. Bila je to sjajna akcija, ali su Švicarci poveli iz prvog udarca. Idućih 15 minuta nismo toliko gledali njihovu dominaciju koliko Dinamovu nemoć, a onda su opet zabili.
Kada suparnik povede 2:0 iz dva udarca, od kojih jedan nikako nije smio završiti golom, onda nisi imao sreće. Ni u ždrijebu nisi imao pretjerano sreće kada si kao prvu prepreku izvukao prvaka Švicarske, a ni općenito nemaš sreće kada najvažnije utakmice u sezoni stižu prve u kalendaru.
Promašen profil
Sve se to može i treba uzeti u obzir pri ocjeni ekipe i Marija Kovačevića, ali barem dvije kadrovsko-taktičke odluke jako je teško objasniti. Prva je bila odluka da Vidović dobije prednost na osmici ispred Kačavende.
Vidović je igrač poteza koji se ugodno osjeća kada prima loptu u zadnjoj trećini terena. Očekivati da će se u napadu snaći protiv trkački i fizički dominantne ekipe nema nikakvog smisla, a još je nejasnije bilo koliko može dati u fazi obrane u takvoj utakmici.
Kao što se od momčadi očekuje iskorak u Europi, isto se očekuje i od Dinamova trenera. Ponekad jedna odluka u potpunosti promijeni tempo utakmice, a sitna prilagodba znači razliku između pobjede i poraza. Kovačević mora preuzeti odgovornost i ponekad povući potez koji nije najočitiji, ali je najbolji. Alibi-rješenja u kojima se sve najbolje natrpa na teren dugoročno ne donose ništa.
Thun igra efikasan i nezgodan, ali užasno predvidljiv nogomet. Ponovno je s dva centarfora uspješno pritiskao Dinamo i tjerao njegove stopere da izbijaju duge lopte i igraju Thunovu igru. Plavi su u izgradnji napada premalo koristili povratne lopte prema Filipoviću.
Tih bi dvadeset metara značajno povećalo prostor tamo gdje Dinamu odgovara, a suparnik bi morao uložiti puno više energije da pritisne i golmana nakon povratnog pasa. Ako se ta opcija iz nekog unaprijed dogovorenog razloga izbjegavala zbog potencijalnog rizika, onda se moralo reagirati na drugi način.
Mišić se u toj fazi sa šestice morao spustiti na mjesto trećeg stopera kako bi Dinamo dobio igrača viška, a bekovi raširili teren i otupili suparnički presing. Činjenica da se Dinamo nije prilagodio Thunovu dosadnom nogometu ni u uzvratu nije najbolji znak.
Golema pobjeda
Na kraju, glavni dojam s utakmice nije vezan uz probleme koji su realni i kojima se treba pozabaviti, nego uz emociju koju samo ovakav preokret može donijeti. Sjajno je i što su glavni protagonisti bili ljudi iz drugog plana - do jučer zaboravljeni Kačavenda, neopisivo zahvalni Fran Topić i Moris Valinčić, koji već mjesecima traži formu. Činjenica da preokret nisu režirali likovi koji to inače čine također nešto govori o Dinamovoj kvaliteti.
Lov na UEFA-ine milijune, a onda i na puno komforniju situaciju za slaganje momčadi, i dalje je živ. Pad na prvoj stepenici ne bi bio samo financijski bolan udarac. Nakon što momčad zadnje dvije sezone nije ni igrala prave kvalifikacije, ispadanje već u drugom pretkolu ne bi bilo dobro ni za imidž kluba ni za samopouzdanje momčadi koja se tek treba potvrditi u Europi.
Iz te se perspektive vidi najveći Dinamov plus od sinoć. Ova momčad još nikad nije pobijedila europsku utakmicu, a posebno ne ovako važnu, u kojoj je bila loša i vratila se iz kanala. Dinamo je konačno u jednoj europskoj utakmici uspio i patiti i pobijediti.
Evolucija svake momčadi ima faze i kritične točke koje taj razvoj ubrzavaju ili usporavaju. Utakmica s Thunom mogla bi postati TA UTAKMICA, ona koja će u momčad uštrcati vjeru u ono što radi i izvan granica SHNL-a. Ovaj Dinamo je sinoć dvaput umro, ali i prvi put uspješno oživio.